Broj: Gž-518/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (OIB: ...) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u  Puli – Pola, Građansko-upravnom odjelu sa sjedištem u P., protiv tuženice V. Č. (OIB: ...) iz Z., zastupane po punomoćniku S. S. odvjetniku iz P., radi isplate, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude i rješenja poslovni broj: P-272/2017-14 od 30. studenog 2017. Općinskog suda u Puli – Pola, 20. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuju presuda (u pobijanom dijelu – točki I. i dijelu točke II. izreke) i rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu poslovni broj: P-272/2017-14 od 30. studenog 2017. te se odbija i tuženičin zahtjev za naknadu troškova žalbe.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da postoji tražbina tužiteljice u iznosu od 3.551,76 kuna zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 147,99 kuna u razdoblju od kolovoza 2011. do srpnja 2013. s dospijevanjem svakog 10. u mjesecu pa sve do isplate te da se navedena novčana tražbina i novčana tražbina tuženice utvrđena rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: P-109/2014 od 10. lipnja 2014. u iznosu od 1.250,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2014. međusobno prebijaju i odbija tužbeni zahtjev u visini 1.250,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 360,39 kuna obračunatim od 10. lipnja 2014. do zaključenja raspravljanja 28. lipnja 2017., u ukupnom iznosu od 1.610,39 kuna pa je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici razliku između tražbina u prijeboju u iznosu od 2.560,93 kune sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 45,10 kuna od 28. lipnja 2017. a na pojedinačne mjesečne iznos od 147,99 kuna u razdoblju od ožujka 2012. do srpnja 2013. s dospijevanjem svakog 10. u mjesecu sve do isplate u roku od osam dana; dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 147,99 kuna sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2011.

U istoj odluci sadržano je i rješenje kojim je odbačen tuženičin prigovor radi prijeboja u iznosu od 2.032,21 kune plaćen 27. siječnja 2016. o kojem se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi postupak poslovni broj: P-6899/2016 protiv Republike Hrvatske te je naloženo tužitelju da tuženici isplati 1.537,33 kuna na ime parničnog troška, u roku od 8 dana, dok je u preostalom dijelu od 2.887,67 kuna zahtjev za naknadu troška odbijen.

 

Pravodobnu žalbu protiv presude u točki I. i dijela točke II. presude te protiv rješenja podnijela je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje kako se u slučajevima kada postoji litispendencija odbacuje tužba u predmetu koji je kasnije pokrenut, pa kako je predmetni postupak pokrenut u listopadu 2014. a postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu 2016., smatra da nije bilo mjesta odbacivanju prigovora radi prijeboja. Navodi kako je prvostupanjski sud u dijelu izreke pobijane presude kojim je utvrdio postojanje tražbine tužiteljice prema tuženici u iznosu od 3.551,76 kuna s pripadajućim zateznim kamatama prekoračio tužbeni zahtjev jer tužiteljica tužbom nije tražila da se utvrdi postojanje tražbine, već samo isplatu. Smatra da odluka o procesnom prijeboju ne može biti sadržana u izreci presude ako tužiteljica takvo nešto nije ni tražila, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje u tekstu: ZPP). U odnosu na troškove postupka ukazuje kako iz obrazloženja proizlazi da tuženici nije priznat trošak zastupanja na ročištu 28. lipnja 2017.  na kojem je raspravljano o glavnoj stvari te su se provodili dokazi, kao ni sudska pristojba za odgovor na tužbu koju će tuženica eventualno morati platiti.

Predlaže preinačenje pobijane odluke odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz obvezu tužiteljice da joj nadoknadi cjelokupni trošak prvostupanjskog postupka uvećan za trošak žalbenog postupka u iznosu od 875,00 kuna.

 

Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je (još) tužiteljičin zahtjev da joj tuženica isplati iznos od 3.699,75 kuna na ime neplaćene stanarine za razdoblje od srpnja 2011. do srpnja 2013. a tuženica je u odgovoru na tužbu istakla prigovor radi prijeboja navodeći kako prema tužiteljici ima dospjelu nepodmirenu tražbinu u iznosu od 1.250,00 kuna sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2014. utvrđenu pravomoćnim rješenjem prvostupanjskoga suda poslovni broj: P-109/2014 od 10. lipnja 2014. te je istakla i prigovor zastare. Na ročištu 27. travnja 2017. istakla je dodatni prigovor prijeboja za tražbinu u iznosu od 2.032,16 kuna sa zateznim kamatama od 28. siječnja 2016. koju potražuje i u parnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6899/2016.

 

Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je utvrdio postojanje tužiteljičine tražbine u iznosu od 3.551,76 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i izvršio prijeboj te novčane tražbine s tuženičinom novčanom tražbinom utvrđenom rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: P-109/2014 od 10. lipnja 2014. u iznosu od 1.250,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama pa zatim odbio tužbeni zahtjev u visini 1.250,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 360,39 kuna obračunatim za razdoblje od 10. lipnja 2014. do zaključenja raspravljanja 28. lipnja 2017. u ukupnom iznosu od 1.610,39 kuna te naložio tuženici da tužiteljici isplati razliku između tražbina u prijeboju i to iznos od 2.560,93 kune s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose. Ujedno je odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatu 147,99 kuna sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2011. (zbog zastare), dok je rješenjem odbacio prigovor prijeboja za tražbinu u iznosu od 2.032,21 kune.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. u vezi sa člankom 457. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da su prvostupanjska presuda i rješenje u cijelosti pravilni i zakoniti pa je tuženičina žalba slijedom toga neosnovana.

 

Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a u pogledu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP na koju se poziva tuženica valja napomenuti kako je odredbom članka 338. stavka 3. ZPP propisano da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (članak 333. ZPP), pa prvostupanjski sud utvrđenjem postojanja tužiteljičine tražbine nije prekoračio tužbeni zahtjev, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP.

 

Ako naime u povodu procesnog prigovora radi prijeboja u parnici sud utvrdi da postoje obje tražbine, kao što je to u konkretnom slučaju, odluka treba sadržavati obje deklaracije – o postojanju tužiteljeve tražbine i o postojanju tuženikove tražbine do visine tužiteljeve te konstitutivnu odluku o kompenzaciji uz odbijanje tužiteljeva zahtjeva do visine do koje je njegova tražbina kompenzirana s tuženikovom i nalog tuženiku na ispunjenje viška tužiteljeva nekompenziranog dijela tražbine.

 

U konkretnom je slučaju prvostupanjski sud u bitnome tako i postupio – utvrdio postojanje tužiteljičine tražbine u iznosu od 3.551,76 kuna (sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 147,99 kuna od dospjelosti 10. u mjesecu u razdoblju od kolovoza 2011. do srpnja 2013. i nakon što je zbog zastare odbio zahtjev u iznosu od 147,99 kuna) i postojanje tuženičine tražbine u iznosu od 1.250,00 kuna sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2014. (postojanje te tražbine deklarirao je naznakom da je utvrđena pravomoćnom odlukom prvostupanjskoga suda poslovni broj: P-104/2014 od 10. lipnja 2014.) pa potom odbio tužiteljičin zahtjev u iznosu od 1.250,00 kuna sa zateznim kamatama obračunatim u apsolutnom iznosu od 360,39 kuna za razdoblje od 10. lipnja 2014. do dana zaključenja glavne rasprave (ukupno 1.610,39 kuna) i konačno – naložio tuženici isplatu nekompenziranog dijela tužiteljičine tražbine u iznosu od 2.560,93 kune sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospjelosti do isplate.

 

Prvostupanjski je sud najprije pravilno utvrdio postojanje tužiteljičine tražbine u iznosu od 3.551,76 kuna zbog neosnovanog korištenja tužiteljičina stana u P. površine 77,08 m² za trogodišnje razdoblje prije podnošenja zahtjeva u iznosu od po 147,99 kuna mjesečno (po cijeni od 1,92 kune po metru kvadratnom prema Pravilniku o utvrđivanju visine stanarine za stanove u vlasništvu Republike Hrvatske – "Narodne novine" broj: 30/95 i 149/99), što tuženica u žalbi u osnovi više i ne osporava, pa potom naznačujući da je utvrđeno i postojanje tuženičine tražbine izvršio prijeboj (prema pravilu o uračunavanju iz članka 172. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), tako da je odluka u tom dijelu pravilna i zakonita.

 

Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda da zbog litispendencije odbaci prigovor radi prijeboja tuženičine tražbine u iznosu od 2.032,21 kune radi čije se isplate kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodi parnični postupak poslovni broj: P-6899/2016, s obzirom na to da se prema odredbi članka 194. stavka 3. ZPP dok parnica teče ne može u pogledu istog zahtijeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti. Parnica kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pokrenuta je 2016. godine a prigovor prijeboja istaknut je nakon toga – na ročištu 27. travnja 2017.

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te o razlozima dao valjano obrazloženje, tako da je u tom dijelu odbijena tuženičina žalba i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje.

 

Žalba nije osnovana ni protiv odluke o parničnim troškovima jer tuženica nije platila sudsku pristojbu za odgovor na tužbu i platit će je po pravomoćnom završetku postupka srazmjerno svom neuspjehu u sporu (članak 4. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama – "Narodne novine" broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15 i 118/18) a nema pravo ni na troškove zastupanja na ročištu 28. lipnja 2017. jer je održano u vezi s prigovorom prijeboja za tražbinu u iznosu od 2.032,16 kuna u pogledu koje je prigovor odbačen zbog litispendencije, dakle u vezi s dijelom spora u kojemu nije uspjela.

 

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni oni navedeni u tuženičinoj žalbi, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje te ujedno odbiti i zahtjev za naknadu troškova žalbe pa time, a na temelju odredaba članaka 368. stavka 1. i 166. stavka 1. u vezi sa člankom 457. ZPP, odlučiti kao u izreci.

 

U Puli – Pola 20. svibnja 2019.