Broj: Rev 2025/2017-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. M. iz I., Republika Njemačka, sada sa boravištem u Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici G. Dj., odvjetnici u Z., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. T., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8253/2016-2 od 15. veljače 2017., kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3666/2015-16 od 3. studenoga 2016., u sjednici održanoj 21. svibnja 2019.,

p r e s u d i o   j e

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8253/2016-2 od 15. veljače 2017. potvrđena je djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3666/2015-16 od 3. studenoga 2016. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos 5.032.980,71 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnova gubitka dobiti zbog potrebe prodaje poslovnih udjela u trgovačkom društvu S.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu mu iznosa 5.032.890,71 kn, koji da bi mu s osnova dobiti i s poslovanja trgovačkog društva S., u kojem je imao poslovni udjel od 12,50% bila isplaćena u razdoblju od 1. kolovoza 2003. do 31. prosinca 2008., a da tužitelj zbog posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika, nije bio prisiljen te udjele prodati 31. srpnja 2003.

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz ostalo ocijenivši da je obuhvaćen zastarom. Ovo stoga jer da se radi o zahtjevu za naknadu štete u odnosu na koju je propisan trogodišnji zastarni rok, a koji da je u vrijeme podnošenja tužbe: 21. listopada 2015. istekao.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo, a kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da je obuhvaćen zastarom.

Utuženo potraživanje tužitelja odnosi se na izgubljenu dobit koju bi on navodno ostvario na ime poslovnih udjela koje je imao u trgovačkom društvu S. u razdoblju: 1. kolovoza 2003. – 31. prosinca 2008., a da ih nije bio prisiljen prodati, što je učinio 31. srpnja 2003.

Bez obzira na to kako je tužitelj stekao poslovne udjele u trgovačkom društvu S., prihodi koje je on na ime njih ostvarivao od dobiti u poslovanju tog trgovačkog društva ne mogu se vezati uz radni odnos tužitelja u tom trgovačkom društvu, zbog čega se ni prihodi iz dobiti trgovačkog društva ne mogu vezati uz plaću tužitelja, a time niti pitanje zastare utuženog potraživanja s osnova izgubljene dobiti zbog prodaje udjela u trgovačkom društvu S. dovoditi u vezu sa već pravomoćno ostvarenom pravu na naknadu štete s osnova izgubljene zarade, odnosno time prekida tijeka zastare glede ovog potraživanja, a kako pak to tužitelj pogrešno smatra.

Utuženo potraživanje s osnova gubitka zarade u vidu pripadajuće dobiti od poslovanja trgovačkog društva S. na ime tužiteljevih udjela za razdoblje kolovoz 2003. – prosinac 2008. je posebni vid imovinske štete, koju je tužitelj utužio tek podnošenjem tužbe u ovom spisu predmeta 21. listopada 2015.

Kako se radi o tražbinama za: 2003. koja je dospjela 1. siječnja 2004.; za 2004. koja je dospjela 1. siječnja 2005.; za 2005. koja je dospjela 1. siječnja 2006.; za 2006. koja je dospjela 1. siječnja 2007.; za 2007. koja je dospjela 1. siječnja 2008.; te za 2008. koja je dospjela 1. siječnja 2009., a u odnosu na koje zahtjeve za naknadu štete na temelju odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), tj. odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i štetnika, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala, obzirom da je tužba podnesena 21. listopada 2015., to je očito da je ovaj zahtjev tužitelja obuhvaćen zastarom, zbog čega je pravilno tužbeni zahtjev odbijen.

Stoga je reviziju tužitelja trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 21. svibnja 2019.