Broj: Rev-x 1215/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. T. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica G. B., odvjetnica u S., protiv tuženika J. o. d.d., Z., Podružnica S., kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & P., Pisarnica S. I. radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2055/2017 od 14. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-355/14 od 15. veljače 2017., u sjednici održanoj 22. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti  tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete ukupni iznos od 24.000,00 kn, od čega s osnova pretrpljenih duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 8.000,00 kn, te s osnova pretrpljenog straha iznos od 16.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2017. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena pa nadalje do isplate.

 

Za više traženo, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

 

II. Dužan je tuženik počev od 23. srpnja 2003.g. pa svakog mjeseca ubuduće, na ime rente isplaćivati tužiteljici iznos od 1.050,00 kn mjesečno, s time da obroke dospjele do pravomoćnosti dužan platiti odjednom i u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine obroke dospijeva svakog prvog, a najkasnije 5-og u mjesecu i to po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., a od 1. srpnja 2011. po stopi od 12% godišnje, s time da se u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate ista određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koje je vrijedilo zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena pa nadalje do isplate.

 

Za više traženo, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

 

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 34.915,05 kn."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana, pa se preinačuje prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pi-355/14 od 15. veljače 2017.:

 

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice na ime naknade nematerijalne štete, i u tom dijelu sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a koji glasi:

 

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti  tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete ukupni iznos od 24.000,00 kuna, od čega s osnova pretrpljenih duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 8.000,00 kuna, te s osnova pretrpljenog straha iznos od 16.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2017. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena pa nadalje do isplate."

 

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice na ime naknade rente, na način da u tom dijelu presuda sada glasi:

 

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime rente za tuđu pomoć i njegu za razdoblje počevši od 23. srpnja 2003.  zaključno s 15. veljače 2017., ukupan iznos od  22.848,00 kuna, zajedno za zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. veljače 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao što je dužan tuženik isplaćivati tužiteljici na ime rente za tuđu pomoć i njegu počevši od 15. veljače 2017. pa svakoga mjeseca ubuduće, na ime rente iznos od 140,00 kuna mjesečno, s time što je dospjele obroke do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom i u roku od 15 dana, sa zakonskim zateznim kamatama koja na pojedine obroke dospijeva svakog prvog, a najkasnije petog u mjesecu, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate, dok se tužbeni zahtjev za više traženo po ovoj osnovi odbija kao neosnovan."

 

c) u pobijanom dijelu točkom III. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, i u tom dijelu sudi:

 

"Svaka stranka snosi svoje troškove."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspjela u postupku reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti drugostupanjsku presudu i "ostaviti na snazi prvostupanjsku presudu". Tužiteljica je zatražila naknadu troška revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužiteljica u reviziji određeno ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, odnosno u čemu se ista sastoji, pa sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije bilo moguće uzeti u razmatranje. Pritom iz sadržaja revizije jasno proizlazi da tužiteljica u stvari navodima revizije preocjenjuje izvedene dokaze i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja izražavajući na taj način nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom u dijelu s kojim nije uspjela u postupku, a to prema odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja i to s osnove smanjenja životnih aktivnosti i pretrpljenog straha, te zahtjev za isplatom mjesečne rente s osnove tuđe pomoći i njege počevši od 23. srpnja 2003. pa ubuduće.

 

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude kojim je tužbeni zahtjev u st. I. izreke djelomično prihvaćen ocijenio istu osnovanom i u tom dijelu je preinačio prvostupanjsku presudu i zahtjev tužiteljice odbio (za iznos od 24.000,00 kn) time da je žalbu tuženika ocijenio i djelomično osnovanom u odnosu na dosuđujući dio st. II. izreke prvostupanjske presude, te je odlučio kao pod b) izreke, sve to imajući na umu odredbe čl. 200., čl. 195. i čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, kao i razloge iznesene u obrazloženju pobijane presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. toga članka revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude tužiteljica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. navedenog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužiteljica odbijena je kao neosnovana.

 

Zagreb, 22. svibnja 2019.