Broj: Rev 2046/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. J. iz G. S., OIB …, koju zastupa punomoćnik Ž. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar S. M., Z., OIB …, kojeg zastupa zakonska zastupnica V. Š., te umješača na strani tuženika C. o. d.d. Z., OIB …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-10037/15-2 od 12. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5117/12-35 od 10. studenoga 2015., u sjednici održanoj 22. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

„I              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

«Nalaže se tuženiku da na ime naknade štete isplati tužiteljici

 

-iznos od 292.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.10.2011. godine,

-iznos od 500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05.09.2012. godine,

-iznos od 350,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03.01.2012. godine,

-iznos od 4.428,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.11.2011. godine,

- iznos od 15.715,67 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

-na iznos od 1.128,62 kuna od 15.12.2012.,

-na iznos od 1.423,48 kuna od 15.01.2012.,

-na iznos od 1.460,70 kuna od 15.02.2012.,

-na iznos od 1.568,49 kuna od 15.03.2012.,

-na iznos od 1.477,66 kuna od 15.04.2012.,

-na iznos od 1.503,61 kuna od 15.05.2012.,

-na iznos od 1.088,38 kuna od 15.06.2012.,

-na iznos od 1.295,99 kuna od 15.07.2012.,

-na iznos od 1.192,18 kuna od 15.08.2012.,

-na iznos od 1.088,38 kuna od 15.09.2012.,

-na iznos od 1.399,80 kuna od 15.10.2012.,

-na iznos od 1.088,38 kuna od 15.11.2012.,

pa sve to do isplate, kao i da naloži tuženiku da tužiteljici na ime rente s osnova tuđe pomoći i njege isplaćuje iznos u visini od 1.000,00 kuna mjesečno počev od 27.10.2012. godine, pa nadalje i to tako da sve dospjele obroke plati odjednom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec, pa sve do isplate, te da plaća tužiteljici i ubuduće mjesečnu rentu u iznosu od 1.000,00 kuna mjesečno, a koji iznos će dospijevati svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec te da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.», kao neosnovan.

 

II              Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.135,00 kuna u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela redovnu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija tužiteljice je neosnovana.

 

Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju trpi zbog pogreške liječnika zaposlenih kod tuženika nastale pri izvođenju operativnog zahvata.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica bila hospitalizirana kod tuženika u razdoblju od 24. listopada 2011. do 31. listopada 2011., tijekom kojeg je 27. listopada 2011. podvrgnuta operativnom zahvatu lijevog koljena na način da je učinjena artroskopija, djelomična resekcija medijalnog meniska i discizija retinakula patele s vanjske strane,

 

- da je nakon operacije tužiteljica uz uredan lokalni nalaz, upućena na daljnje liječenje u D. T., gdje joj je konstatirana prisutnost kontrakture 30/90, ograničenost i bolnost pokreta uz zatezanje u području zakoljenske jame te lateralnog dijela zglobne pukotine uz suprapatelarni otok i izrazitu hipotrofiju cijele noge te pelvitrohanterne muskulature, radi čega je obavila pregled kod ortopeda u klinici A. gdje je nađen izljev u koljenu uz bolnu ekstenziju te aktivno zaostajanje 10 stupnjeva uz izrazitu hipotrofiju lijevog kvadricepca i palpatorno bolnu patelu, te je uz preporuku liječnika tužiteljica nastavila fizikalnu terapiju,

 

- da je ponovno hospitalizirana kod tuženika u razdoblju od 11. lipnja 2013. do 13. lipnja 2013., kada je konstatirano pogoršanje zdravlja u vidu smetnji u okviru kroničnog lumbosakralnog sindroma, nakon čega je tužiteljica provodila kontrole i liječenja po liječnicima kirurzima, ortopedima uz fizikalnu terapiju,

 

- da je vremensko trajanje operativnog zahvata kojem je tužiteljica bila podvrgnuta i pri kojem je tužiteljici oko natkoljenice bila stisnuta manšeta radi zaustavljanja dotoka krvi u distalni dio noge odnosno krvarenja u operacijskom polju, bilo unutar dopuštenih granica, čime tako opisan postupak «blijede staze noge» nije doveo do trajnog oštećenja femoralnog živca,

 

- da se predmetno oštećenje femoralnog živca ne može dovesti u vezu niti sa učinjenim operativnim zahvatom koji je rađen na koljenu tužiteljice, obzirom se femoralni živac nalazi u području prepone,

 

- da su opisane tegobe u otpusnom pismu iz D. T. (bolovi i oticanje te oslabljena muskulatura lijeve noge) uobičajene s obzirom da hipotrofija muskulature nastupa nakon ozljede i prije operacije, a pogoršava se po operativnom zahvatu,

 

- da nije utvrđeno da bi operativni zahvat kojem je tužiteljica bila podvrgnuta od strane liječnika tuženika bio uzrokom nastalih posljedica po zdravlje tužiteljice.

 

Na temelju navedenih odlučnih činjenica sudovi zaključuju da operativni zahtjev kojem je bila podvrgnuta tužiteljica kod tuženika nije uzrok nastalih posljedica koje trpi, slijedom čega odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO) u vezi s čl. 1061. ZOO.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica je navela da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da su o odlučnim činjenicama navedeni razlozi koji su nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužiteljice ovaj sud ocjenjuje da izreka drugostupanjske presude nije proturječna razlozima presude te da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži  proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati.

 

Drugostupanjski sud je pravilno otklonio žalbene navode tužiteljice kojima je ukazivala na propust prvostupanjskog suda da provede novo medicinsko vještačenje. Naime, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je u prvostupanjskom postupku pravilno primijenjena odredba čl. 261. st. 3. ZPP kojom je propisano u kojim slučajevima postoji obveza suda provesti novo vještačenje. Budući da u konkretnom slučaju po provedenom vještačenju te usmenom datom dopunskom očitovanju vještaka sud nije našao proturječnosti niti nedostatke u danom nalazu i mišljenju, prvostupanjski sud nije bio u obvezi provesti novo vještačenje.

 

Pogrešno smatra revidentica da je sud morao provesti novo vještačenje jer prethodno provedenim vještačenjem nije ustanovljena uzročno posljedična veza između operativnog zahvata i nastale štete jer se vještačenje ne može smatrati manjkavim samo zato što tužtieljica nije zadovoljna odlučnim činjenicama koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka danog nakon provedenog vještačenja.

 

Nadalje, tužiteljica je u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, navela da drugostupanjski sud nije valjano ocijenio dokaze izvedene u postupku, čime je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužiteljice u dijelu kojim tvrdi da je drugostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP vijeće je ocijenilo da u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

U odnosu na navode tužiteljice kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i upušta se u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje revidentove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog čl., revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidentica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog čl. objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena je kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 22. svibnja 2019.