Broj: Rev 3255/2015-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj., Ž. V. i I. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u S., protiv tuženika A. d.d, O., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici Ž. P., odvjetnik u S. i J. S., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-660/2015 od 9. srpnja 2015., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2353/10 od 27. veljače 2015., u sjednici održanoj 22. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I.              Djelomično se ukida platni nalog sadržan u  rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S. pod poslovnim brojem  Ovrv-190/08 od 12. lipnja 2008.g., kojim je određena ovrha, a koji glasi:

 

Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja namiri tražbinu u  iznous od  715.798,43 kn, sa zakonskom zateznom kamatom za dio tražbine dospio prije 1.1.2008.g., po kamatnoj stopi od 15% godišnje, sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate ( NN 72/02) tekućom od dospijeća do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g., pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima ( NN 35/2005) primjenom uvećanje eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena.

 

II.              Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u  rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S. pod poslovnim brojem  Ovrv-190/08 od 12. lipnja 2008.g. i usvaja tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 229.799,49 kn sa zateznom kamatom po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. ZOO-a i to počam od dana 21. studenog 2009.g., pa do isplate, te mu u tom istom roku platiti trošak, kao i zateznu kamatu na odmjereni trošak po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. ZOO-a počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

III.              Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe parnični trošak u iznosu od 41.125,00 kn.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tuženika i presuda Općinskog suda u Splitu, broj P – 2353/10 od 27. veljače 2015.:

 

a) potvrđuje se u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na način da je dužan tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 229.799,49 kuna, kao i  pod točkom III. izreke u cijelosti, a koji sadrži odluku o troškovima postupka,

 

b) preinačuje se u pobijanom dijelu pod točkom II.  izreke, kojim je dužan tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na dosuđeni iznos od 229.799,49 kuna, zatezne kamate po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. ZOO-a i to počevši od 21. studenog 2009. pa do isplate, na način da zatezne kamate na navedeni iznos teku od 22. veljače 2012. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, dok se zahtjev za zatražene zatezne kamate u razdoblju od 21. studenog 2009. do 22. veljače 2012., odbija kao neosnovan,

 

c) preinačuje se u pobijanom dijelu pod točkom II.  izreke, koji glasi: "Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S. pod poslovnim brojem  Ovrv-190/08 od 12. lipnja 2008.", na način da se taj platni nalog u ovom dijelu ukida.“

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije osnovana, dok revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u ovoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 229.799,49 kuna na ime obračunatih zateznih kamata na glavnicu od 715.798,43 kuna isplaćenu nakon pokretanja ovog postupka.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je između tužitelja, izvoditelja radova i tuženika, naručitelja radova sklopljen Ugovor o izvođenju radova na nadogradnji i rekonstrukciji Hotela P. u O., 6. prosinca 2005.,

 

- da su člankom 1. navedenog Ugovora ugovoreni radovi koje je potrebno izvesti kao i predvidiva vrijednost radova,

 

- da glavnica u iznosu od 715.748,43 kuna dospjela na naplatu 31. siječnja 2008., a da je plaćena 20. studenog 2009., odnosno nakon pokretanja ovršnog postupka,

 

- da zatezne kamate za razdoblje od 31. siječnja 2008. do 20. studenog 2009. iznose 229.799,49 kuna,

 

- da je tužitelj tijekom postupka i to podneskom od 22. veljače 2012. povukao zahtjev za iznos od glavnice od 715.748,43 kuna, dok je ustrajao u zahtjevu za naplatom zateznih kamata na plaćenu glavnicu, a koja je plaćena sa zakašnjenjem.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan za isplatu uglavničenih zateznih kamata u iznosu od 229.799,49 kuna zajedno sa procesnim kamatama koje na taj iznos teku od dana kada je u cijelosti isplaćena glavnica.

 

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na isplatu uglavničenih zateznih kamata dok je preinačio tijek procesnih kamata na način da teku od podnošenja zahtjeva za njihovu isplatu (22. veljače 2012.), a ne od dana isplate glavnog duga. Ujedno je ukinuo platni nalog u dijelu kojim je održan na snazi za iznos uglavničenih zateznih kamata.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik je naveo da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer izreka presude proturječi sama sebi, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tuženika ovaj sud ocjenjuje da izreka drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati.

 

Pravilno je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-190/08 od 12. lipnja 2008. jer je u trenutku izdavanja platnog naloga tužiteljeva tražbina egzistirala u visini glavnice zajedno sa zateznim kamatama izraženim u relativnom iznosu. Budući da je tuženik glavnicu isplatio nakon pokretanja postupka, tek je tada za tužitelja nastupila mogućnost kamate potraživati u apsolutnom uglavničenom iznosu. Time nisu prekoračene granice platnog naloga budući da je u oba naloga sadržan zahtjev za isplatu kamata, samo je njihov iznos drugačije izražen. Upravo je iz tog razloga valjalo ukinuti platni nalog u cijelosti jer se ne može održati na snazi onako kako glasi te prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti uglavničene zatezne kamate.

 

Ujedno u postupku pred drugostupanjskim sudom nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 445.a ZPP do čl. 456. ZPP na koju ukazuje revident budući da je drugostupanjski sud pravilno primijenio navedene odredbe kada je odlučivao o platnom nalogu.

 

Prema tome, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj zatezne kamate zatražio ovršnim prijedlogom pa uglavničio po isplati glavnice, zbog čega nije nastupila zastara potraživanja navedenog iznosa od 229.799,49 kuna, budući da kamate kao sporedno potraživanje prate glavnicu.

 

U odnosu na revizijske navode tuženika kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode  iznesene u reviziji.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava sadržanog u odredbama čl. 29. st. 1. i čl. 31. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO) ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog čl., revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog čl. objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Revizija tuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije tuženika podnesene protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak  iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

 

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 22. svibnja 2019.