Broj: Gž-882/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. E. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Z., OIB: ..., i 2. H. B. iz  Z., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćnici D. U. L., odvjetnici u K., protiv tuženika M. F. iz Z., OIB: ..., radi donošenja presude koja nadomješta ugovor, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude  Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, posl. broj P-1066/17 od 28. studenoga 2018.,  u sjednici održanoj 22. svibnja  2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, posl. broj P-1066/17 od 28. studenoga 2018..

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ugovora o vlasništvu na posebnim dijelovima zgrade sagrađene na k.č.br. 666, 668 i 887, zk.ul.991 i k.č.br. 667, zk.ul. 681 K.O. K., sklopljenog između tužitelja i tuženika, sadržaja pobliže navedenog u izreci presude.

 

              Protiv navedene presude žalbu podnose tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/1,  25/13 i 89/14, dalje: ZPP), sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              U žalbi se pozivaju na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 277. st. 2, čl. 286.-288, čl. 291, čl. 292. i čl. 293. st. 1. ZPP-a, te čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, ističući da prvostupanjski sud nije održao pripremno ročište niti je zaključio prethodni postupak pa da drugotužitelju nije dana mogućnost da priloži dokaz na okolnost suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Daljnjim sadržajem žalbe osporavaju stav prvostupanjskog suda o neispunjenosti pretpostavki za uspostavu vlasništva posebnog dijela zgrade, jer da u konkretnom slučaju nije potrebno da budu kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 73.st. 2. i čl. 73.st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99,  22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/06, 38/09, 153/09,  90/10, 143/12 i 152/14,dalje: ZV), s obzirom da tužitelji raspolažu potvrdom nadležnog tijela da predmetni stanovi predstavljaju samostalne uporabne cjeline, a koja potvrda u sebi sadrži izračun korisnih vrijednosti.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Tužitelji se žalbom neosnovanu pozivaju na počinjenu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 277.st.2, čl. 286.-288, čl. 291, čl. 292. i čl. 293. st. 1. ZPP-a, budući da sve i da prvostupanjski sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio navedene odredbe, to nije bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

 

              Također, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, kako se to neosnovano žalbom pozivaju tužitelji, jer je prema stanju spisa tužiteljima dana mogućnost da raspravljaju pred sudom, a žalbeni navod da uređujući sudac nije dopustio prilaganje određenih isprava kao dokaz u postupku, ne proizlazi iz stanja spisa.

 

Isto tako, protivno žalbenim navodima, donošenjem pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka presude razumljiva i neproturječna, o odlučnim činjenicama izneseni su jasni i neproturječni razlozi, a niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava te zapisnika pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o utvrđenju vlasništva na posebnim dijelovima zgrade.

 

              Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrđuje da su k.č.br. 666, 668 i 887, zk.ul.991 K.O. K., u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasništvo prvotužitelja u ½ dijela, tuženika u 4/12 dijela i K. J. u 2/12 dijela, da su u potvrdi Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju navedene tri posebne cjeline koje predstavljaju samostalne uporabne cjeline, da tuženik nije potpisao ugovor o vlasništvu na posebnim dijelovima zgrade te da je drugotužitelj sklopio kupoprodajni ugovor sa K. J. za suvlasnički i posebni dio zgrade.

 

              Cijeneći da drugotužitelj na temelju kupoprodajnog ugovora nije upisao pravo suvlasništva u zemljišne knjige, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 115. i 119. ZV-a zauzima stav da drugotužitelj nije stekao pravo vlasništva odnosno suvlasništva pa da nije ovlašten zahtijevati uspostavu etažnog vlasništva.

 

              Nadalje, imajući u vidu da tuženik nije dao suglasnost za uspostavu vlasništva na posebnim dijelovima predmetne zgrade, a da je u tom slučaju sukladno odredbi čl. 73. st. 5. i čl. 74. st. 2. ZV-a potrebno utvrditi korisne vrijednosti posebnih dijelova zgrade odlukom suda u izvanparničnom postupku, prvostupanjski sud zauzima stav da nisu ispunjene pretpostavke za uspostavu etažnog vlasništva.

 

              Također, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 248. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), zauzima stav da obveza sklapanja ugovora mora biti izričito propisan zakonom pa zaključuje da ne postoji zakonska obveza tuženika za sklapanje predmetnog ugovora.

 

              Stoga odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, a niti tužitelji konkretno ne navode u čemu bi se sastojao taj žalbeni razlog.

 

Također, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

Prema odredbi čl. 248. st. 1. ZOO-a, ukoliko je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi.

 

              Dakle, presuda može nadomjestiti postojanje ugovora koji nije sklopljen samo kada je to posebnim zakonom propisano. Kako zakonom nije propisana obveza sklapanja ugovora o uspostavi vlasništva na posebnim dijelovima zgrade, a tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom traži upravo donošenje presude koja nadomješta takav ugovor, to je pravilan stav prvostupanjskog suda da ne postoji zakonska obveza tuženika za sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

Žalbeni navodi tuženika kojima se poziva na ispunjenost zakonskih pretpostavki za uspostavu etažnog vlasništva nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, s obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva iz naprijed iznesenih razloga. Takvi bi navodi mogli biti pravno odlučni kada bi tužitelj imao pravo na postavljanje tužbenog zahtjeva radi donošenja presude koja nadomješta ugovor, što u ovom predmetu nije slučaj.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

 

U Rijeci 22. svibnja 2019.