Broj: Gž-1015/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Đorđu Benussi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. card club d.o.o. Z., OIB…., kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i partneri u Z., protiv tuženika M. V. iz P., OIB….., kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i R. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 110 P-933/16-28 od 28. svibnja 2018., 22. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba tuženika se uvažuje, te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 110 P-933/16-28 od 28. svibnja 2018. u pobijanom dijelu (točke I., II., i IV. izreke), te sudi:

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

 

              Nalaže se tuženiku M. V. da tužitelju E. card club d.o.o isplati iznos od 26.340,75 kn sa zateznim kamatama od 2. prosinca 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena te zatezne kamate obračunate do 1. prosinca 2012. u iznosu od 164,23 kn u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tužitelju E. card club d.o.o. da naknadi tuženiku M. V. trošak parničnog postupka u iznosu od 7.792,50 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

 

              "I. Nalaže se tuženiku M. V. da tužitelju E. card club d.o.o isplati iznos od 26.340,75 kn sa zateznim kamatama od 2. prosinca 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena te zatezne kamate obračunate do 1. prosinca 2012. u iznosu od 164,23 kn u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku M. V. naknaditi tužitelju E. card club d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 8.040,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2018. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena  u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.125,00  kn kao neosnovan.

 

              IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti."

 

              Protiv te odluke tuženik je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu, a žalbom pobija točke I., II. i IV. izreke i to iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), te traži da se žalba uvaži, pobijana odluka u pobijanom dijelu preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te naloži tužitelju plaćanje parničnih troškova uključiv i troškove žalbe koji su zatraženi ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati 26.340,75 kn sa zateznim kamatama od 2. prosinca 2012. do isplate, te iznos od 164,23 kn na ime zateznih kamata obračunatih do 1. prosinca 2012.

 

              Prvostupanjski je sud temeljem provedenog postupka utvrdio da je korisnik kredita kartice V. B. k. c. k. zatražio poslovni subjekt P. trans d.o.o., te da je to društvu u kojem je kao osoba ovlaštena za zastupanje bio tuženik, zatražio i karticu za samog tuženika kao krajnjeg korisnika, a što je tužitelj i odobrio. Dalje, utvrdio je da odredba članka 5. stavka 3. Općih uvjeta za izdavanje i korištenje V. kartice propisano da poslovni klijent na čiji je zahtjev izdana C. kartica odgovara za obveze nastale njezinim izdavanjem i korištenjem, dok za obveze nastale izdavanjem i korištenjem B. kartice odgovara poslovni klijent na čiji je zahtjev izdana te solidarno s njim i poslovni korisnik koji koristi tu B. karticu. T. je utvrđeno i to putem vještaka D. P. iz D. d.o.o. da se dug od 26.340,75 kn odnosi na račun od 1. studenog 2012. u iznosu od 17.096,75 kn koji je dospio 12. studenog 2012., te na račun od 1. prosinca 2012. u iznosu od 9.244,00 kn, koji je dospio 12. prosinca 2012., dok se iznos od 164,23 kn odnosi na obračunate zatezne kamate do 1. prosinca 2012. Što se tiče istaknutog prigovora zastare uzimajući u obzir dospijeće najstarijeg računa (12. studenog 2012.), te da je tužba podnesena 5. veljače 2016., smatra da je tužba podnesena unutar roka zastare od 5. godina propisanog člankom 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) budući zahtjev izdavatelja kreditne kartice protiv njegovog korisnika za neplaćanje računa zastarijeva u općem zastarnom roku, odnosno utvrđuje da je pogrešan stav tuženika da se  u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok budući se ne radi o trgovačkom ugovoru jer je tuženik kao fizička osoba prihvatio opće uvjete te solidarnu odgovornost za učinjene troškove zajedno s poslovnim klijentom P. trans d.o.o.

 

              Kako se žalbom pobija odluka i zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, za navesti je da sud ne nalazi tu povredu jer se pobijana odluka može ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Isto tako, a ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti, a u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud ne  nalazi ni bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

              No, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, s obzirom da je tužbeni zahtjev valjalo odbiti zbog osnovanosti istaknutog prigovora zastare kako je to pravilno isticao tuženik tijekom prvostupanjskog postupka, a to ističe  i u žalbi.

 

              Naime, uzimajući u obzir kada su tražbine po računima dospjele (12. studenog 2012. i 12. prosinca 2012.), te kada je podnesena tužba (5. veljače 2016.) nastupila je zastara jer u primjenu dolazi trogodišnji zastarni rok iz članka 228. stavak 1. ZOO-a.

 

              Naime, člankom 228. stavak 1. ZOO-a propisano je da međusobna tražbina iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorom zastarijevaju za tri godine. Dakle, pretpostavke za primjenu ovog članka kojim je predviđen posebni kraći rok zastare je da se radi o međusobnim tražbinama, te da tražbine proistječu iz ugovora o prometu robe i usluga kao i tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorom. Dakle, ovaj članak se odnosi na sve ugovore koji se smatraju ugovorima prometa robe i usluga i sve osobe koje u njima sudjeluju, te je time obuhvaćen širi i neodređeniji krug subjekata od nekadašnjih "društveno pravnih osoba".

 

              Istina je da je tuženik fizička osoba međutim njegova solidarna obveza proizlazi iz ugovora sklopljenog između tužitelja i društva P. " d.o.o., a tuženik je samo (solidarni) jamac iz predmetnog ugovora. Prema tome, društvo P. " d.o.o. je stranka navedenog ugovora u svojstvu korisnika kartice, te je u tom svojstvu preuzelo obvezu plaćanja svih troškova učinjenih karticom krajnjeg korisnika (tuženika). Tuženik je krajnji korisnik kartice i on je ujedno preuzeo solidarnu odgovornost kao jamac za sve troškove učinjene karticom koja glasi na njegovo ime.

 

              Dakle, radi se o tražbini iz ugovora o prometu usluga sklopljenih između tužitelja kao davatelja kartice na korištenje i društva P. " d.o.o. kao korisnika kartice, pa stoga u primjenu dolazi trogodišnji zastarni rok, neovisno što je tuženik fizička osoba. Stoga, a kako je tužba podnesena protekom tri godine od početka tijeka zastare, odnosno kada su tražbine dospjele to je nastupila zastara obveze glavnog dužnika društva P. –. t. d.o.o., pa time i obveza tuženika kao jamca temeljem odredbe članka 126. stavak 1. ZOO-a.

 

              S obzirom na navedeno nije se potrebno osvrtati na ostale žalbene navode tuženika.

 

              Kako je došlo do preinačenja prvostupanjske presude to je trebalo preinačiti odluku o troškovima u pobijanom dijelu (točke II. i IV. izreke), te tuženiku  dosuditi troškove.

 

              Uzimajući u obzir vrijednost premeta spora, važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te sam zahtjev za naknadu troškova i to kako pred prvostupanjskim sudom (list spisa 115) tako i trošak žalbe (list spisa 135) tuženiku na ime nagrade punomoćnika pripada za pristup na ročištima 1. svibnja 2016. i 5. lipnja 2017., te za podneske 15. studenog 2016. i 22. prosinca 2017. po 1.000,00 kn, dakle ukupno 4.000,00 kn, te PDV 25 % 1.000,00 kn, što iznosi 5.000,00 kn. Nije priznata nagrada za odgovor na tužbu jer je istu podnio osobno tuženik, dakle nije ta radnja izvršena putem punomoćnika, kao išto nije priznat trošak sudske pristojbe 615,00 kn, jer taj trošak nije ni nastao (trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu dospijeva tek pravomoćnom odlukom – članak 4. točka 2. ranijeg važećeg Zakona o sudskim pristojbama - "Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

 

              Tuženiku pripada trošak žalbe i to 1.250,00 kn + PDV 25 %, 312,50 kn, te trošak sudske pristojbe koja je i naplaćena 1.230,00 kn, dakle 2.792,50 kn.

 

              Prema tome, ukupni trošak je 7.792,50 kn (5.000,00 + 2.792,50 kn) pa je i trebalo preinačiti odluku o troškovima, te tuženiku dosuditi taj trošak, a temeljem članka 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. i člankom 155. ZPP-a.

 

              Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci, a temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 22. svibnja 2019.