Broj: Gž-681/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Kate Brajković, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice P. banke d.d., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u O. društvu L. i partneri u Z., radi novčane tražbine, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1830/2015 od 26. travnja 2017., 22. svibnja 2019. 

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              Žalba tuženice se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužitelja uvažava, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1830/2015 od 26. travnja 2017.:

 

I.             

a) preinačuje u točki III. izreke na način da ista glasi:

 

Nalaže se tuženici P. banci d.d., Z. isplatiti tužitelju M. K. iznos od 385,13 CHF sa zakonskim zateznim kamatama, i to:

-              na iznos od   6,23 CHF počevši od 01.09.2007. do isplate,

-              na iznos od   6,23 CHF počevši od 01.10.2007. do isplate,

-              na iznos od   6,23 CHF počevši od 01.11.2007. do isplate,

-              na iznos od   6,23 CHF počevši od 01.12.2007. do isplate,

-              na iznos od   6,23 CHF počevši od 01.01.2008. do isplate,

-              na iznos od   6,23 CHF počevši od 01.02.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.03.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.04.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.05.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.06.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.07.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.08.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.09.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.10.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.11.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.12.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.01.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.02.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.03.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.04.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.05.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.06.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.07.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.08.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.09.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.10.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.11.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.12.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.01.2010. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.02.2010. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.03.2010. do isplate,

sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“.

 

              b) potvrđuje u točkama I., II., IV., i V. izreke prvostupanjske odluke.  

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom suđeno je:

 

"I/ Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu br. 9012330438, sklopljen dana 12.3.2007. između tužitelja M. K. i tuženika P. banke d.d., Z., djelomično ništav, i to u dijelu čl. 4. istog ugovora koji glasi:“…koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila…“.

 

II/ Nalaže se tuženiku P. banci d.d., Z. isplatiti tužitelju M. K. iznos od 347,32 CHF sa zakonskim zateznim kamatama, i to:

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.04.2010. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.05.2010. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.06.2010. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.07.2010. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.08.2010. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.09.2010. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.10.2010. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.11.2010. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.12.2010. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.01.2011. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.02.2011. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.03.2011. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.04.2011. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.05.2011. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.06.2011. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.07.2011. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.08.2011. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.09.2011. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.10.2011. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.11.2011. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.12.2011. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.01.2012. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.02.2012. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.03.2012. do isplate,

-              na iznos od 13,48 CHF počevši od 03.04.2012. do isplate,

sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, s tim da tim da zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.7.2015. budu isplaćene po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 1.8.2015. do isplate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

III/ Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku P. banci d.d., Z. isplatiti tužitelju M. K. iznos od 385,13 CHF sa zakonskim zateznim kamatama, i to:

-              na iznos od   6,23 CHF počevši od 01.09.2007. do isplate,

-              na iznos od   6,23 CHF počevši od 01.10.2007. do isplate,

-              na iznos od   6,23 CHF počevši od 01.11.2007. do isplate,

-              na iznos od   6,23 CHF počevši od 01.12.2007. do isplate,

-              na iznos od   6,23 CHF počevši od 01.01.2008. do isplate,

-              na iznos od   6,23 CHF počevši od 01.02.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.03.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.04.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.05.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.06.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.07.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.08.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.09.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.10.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.11.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.12.2008. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.01.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.02.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.03.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.04.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.05.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.06.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.07.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.08.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.09.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.10.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.11.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.12.2009. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.01.2010. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.02.2010. do isplate,

-              na iznos od 13,91 CHF počevši od 01.03.2010. do isplate,

sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“.

 

IV/ Nalaže se tuženiku P. banci d.d., Z. naknaditi tužitelju M. K. troškove parničnog postupka u iznosu od 6.587,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 26.4.2017. do isplate, sve u roku 15 dana.

 

V/ Odbija se tuženik P. banka d.d., Z. sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti."

 

Protiv te odluke pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavili su tužitelj i tuženica. Tužitelj pobija točku III. prvostupanjske odluke iz žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP), te traži da se pobijana odluka u pobijanom dijelu preinači u korist tužitelja, ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženica pobija točke I., II., IV., i V. odluke zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP, te traži da se žalba uvaži, pobijana odluka preinači, te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničkog postupka uključiv i trošak žalbe, ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalba tuženice je neosnovana dok je žalba tužitelja osnovana. 

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi djelomično ništavim Ugovor o kreditu broj 9012330438 od 12. ožujka 2007. i to u dijelu članka 4. kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornog vozila, kao i zahtjev da se tuženiku naloži da tužitelju na ime preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 732,45 CHF, plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta počevši od 1. rujna 2007. pa do isplate.

 

Prvenstveno je za istaknuti da je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi P- H. S. U. Z. Z. P., protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr., među ostalim, i tuženikom iz ove parnice – P. banka d.d.), podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u parnici koja se vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-1401/12.

 

Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015.,  prihvaćen je  stav nižih sudova (Trgovačkih suda i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u prije citiranim predmetima), te je utvrđeno da se radi o nepoštenoj odredbi zbog koje su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača, što ima za posljedicu ništetnost takvih odredbi.

 

Pravni stav iznesen u prije citiranoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske je obvezujući radi jedinstvene primjene materijalnog prava i usuglašavanja pravne prakse.

 

Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. No, pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

 

Budući se  žalbama pobija odluka i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice prvostupanjski sud utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

 

Naime, prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenih dokaza, pravilno  primijenio materijalno prao, te pravilno i zakonito ocijenio da je predmetna odredba ugovora ništetna, pri tome analizirajući odredbe članka 4., 247., 272., i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), kao i odredbe članka 59., 84., te članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03), te odredbu članka 3. stavak 1. i članak 5.  Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.

 

Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da nisu jasno i egzaktno definirani parametri za promjenu kamatne stope, niti su o tome stranke pojedinačno pregovarale, pa se  radi o odredbi koja nije određena ni odrediva, što sve čini navedenu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja, a samim time i ništetnom.

 

Za dodati je da i ovaj sud prihvaća stav Visokog trgovačkog suda izražen u spomenutoj odluci broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja.

 

Stoga u odnosu na točke I. izreke pobijane odluke kojom je utvrđen ništetnim dio odredbe članka 4. Ugovora ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud i primjenu materijalnog prava.

 

Žalba dalje pokušava dovesti u pitanje kako utvrđeno činjenično stanje tako i primjenu materijalnog prava što je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, no ni ti žalbeni razlozi ne dovode u pitanje pobijanu odluku, pa se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na obrazloženje iz pobijane odluke.

 

Međutim, osnovano tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, koja je dovela do odbijanja dijela tužbenog zahtjeva za isplatu (točka III. izreke).

 

Naime, kako je ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi  nepoštena, a time i ništetna, pa se sve jednokratne promjene kamatne stope što ih je tuženica podizala bile nezakonite, što znači da je tužiteljeva obveza u cijelom utuženom razdoblju mogla biti jedino plaćanje redovne kamate po stopi 5,10 % godišnje što je početna kamatna stopa. Pored povrata preplaćenih kamata tužitelj traži i zatezne kamate na svaki pojedinačni preplaćeni iznos od dana kada je plaćen mjesečni anuitet, pa do isplate, jer je tuženica, a kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada joj je tužitelj plaćao mjesečne anuitete.

 

U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja, po utvrđenju ovoga suda došlo je do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, a po kojoj je i donesena pravomoćna presuda od strane Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. godine broj Pž-7129/13. Naime, takav stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 20. ožujka 2018. godine broj Rev-2245/17-2 u kojoj je povodom izvanredne revizije zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a.

 

Naime, parnica koja je tekla pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-1401/12 u kolektivnoj tužbi P.H.S.U.Z.Z.P. protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr. među inim i tuženice u ovoj parnici) podignuta radi zaštite kolektivnih interesa potrošača prekinula je zastaru i u konkretnom predmetu, i to za one tražbine koje nisu zastarjele u općem zastarnom roku od 5 godina (članak 225. ZOO-a), dakle do 4. travnja 2012. kad je podnesena kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda broj P-1401/12.

 

Budući da su sve tražbine (od 1. rujna 2007., te dalje) unutar 5 godina unatrag od dana podnošenja kolektivne tužbe u predmetu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, to niti za jednu pojedinačnu tražbinu nije nastupila zastara, pa je valjalo uvažiti žalbu tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude pod I. a) temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, jer je visina tužbenog zahtjeva za isplatu utvrđena temeljem nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka financijsko knjigovodstvene struke L. O., te njegovim saslušanjem, čime je sud otklonio prigovore na njegov pismeni nalaz i mišljenje,

 

U preostalom dijelu valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude pod I. b) temeljem odredbe članka 368. točka 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka, koja je u svemu pravilna i zakonita.

 

Kako tuženica nije uspjela u žalbenom postupku to je i odbijen zahtjev za trošak žalbe kao neosnovan (članak 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

Dubrovnik, 22. svibnja 2019.