Broj: Gž Ob-281/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao suca izvjestitelja i Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. T. P. iz Z., OIB: …, zastupan po majci i zz D. P. iz Z., oboje zastupani po M. S., odvjetniku iz O. društva S. i partneri iz Z., protiv tuženika J. P. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima K. O. i B. H., odvjetnicima iz Z., radi isplate dječjeg doplatka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 97 P Ob-596/2018-62 od 4. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 97 P Ob-596/2018-62 od 4. ožujka 2019.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda suđeno je kako slijedi:

 

"1. Odbija se tužitelj mlljt. T. P. s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Nalaže se tuženiku J. P. iz Z., OIB:… isplatiti tužitelju mlljt. T. P. iz Z., OIB:… iznos od 10.080,00 CHF (deset tisuća i osamdeset švicarskih franaka) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos:

- od 480,00 CHF od 01. veljače 2002. godine,

- od 240,00 CHF od 01. ožujka 2002. godine,

- od 240,00  CHF od 01. travnja 2002. godine,

- od 240,00  CHF od 01. svibnja 2002. godine,

- od 240,00  CHF od 01. lipnja 2002. godine,

- od 240,00 CHF od 01. srpnja 2002. godine,

- od 240,00 CHF od 01. kolovoza 2002. godine,

- od 240,00 CHF od 01. rujna 2002. godine,

- od 240,00 CHF od 01. listopada 2002. godine,

- od 240,00 CHF od 01. studenog  2002. godine,

- od 240,00 CHF od 01. prosinca 2002. godine,

- od 240,00 CHF od 01. siječnja 2003. godine,

- od 240,00 CHF od 01. veljače 2003. godine,

- od 240,00 CHF od 01. ožujka 2003. godine,

- od 240,00 CHF od 01. travnja 2003. godine,

- od 240,00 CHF od 01. svibnja 2003. godine,

- od 240,00 CHF od 01. lipnja 2003. godine,

- od 240,00 CHF od 01. srpnja 2003. godine,

- od 240,00 CHF od 01. kolovoza 2003. godine,

- od 240,00 CHF od 01. rujna 2003. godine,

- od 240,00 CHF od 01. listopada 2003. godine,

- od 240,00 CHF od 01. studenog  2003. godine,

- od 240,00 CHF od 01. prosinca 2003. godine,

- od 240,00 CHF od 01. siječnja 2004. godine,

- od 240,00 CHF od 01. veljače 2004. godine,

- od 240,00 CHF od 01. ožujka 2004. godine,

- od 240,00 CHF od 01. travnja 2004. godine,

- od 240,00 CHF od 01. svibnja 2004. godine,

- od 240,00 CHF od 01. lipnja 2004. godine,

- od 240,00 CHF od 01. srpnja 2004. godine,

- od 240,00 CHF od 01. kolovoza 2004. godine,

- od 240,00 CHF od 01. rujna 2004. godine,

- od 240,00 CHF od 01. listopada 2004. godine,

- od 240,00 CHF od 01. studenog  2004. godine,

- od 240,00 CHF od 01. prosinca 2004. godine,

pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi u visini koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam (8) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu, uvećane za pet (5) postotnih poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku J. P. iz Z., OIB … nadoknaditi tužitelju mlljt. T. P. iz Z., OIB:…, koga zastupa majka i zakonska zastupnica D. P. iz Z., trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena.",

kao neosnovanim.

 

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn u roku od 15 dana."

 

Protiv navedene presude žali se mlt. tužitelj te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim razlozima, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Na žalbu mlt. tužitelja odgovorio je tuženik, u odgovoru je porekao žalbene navode te predložio odbijanje žalbe.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora čini zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.080,00 CHF sa pripadajućom kamatom (što predstavlja iznos od 240 CHF mjesečno) za razdoblje od prosinca 2001. do svibnja 2005. a na ime dječjeg doplatka kojeg je tuženik primio radeći u Š.

 

U postupku među strankama nije bilo sporno:

 

- da je brak roditelja mlt. tužitelja razveden presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P2-890/02 od 1. veljače 2005.;

- da je tuženik u tijeku brakorazvodnog postupka živio i radio u Š., u B., u tvrtki S., te ostvarivao pravo i primao dječji doplatak u spornom razdoblju;

- da su mlljt. tužitelj i tuženik državljani Republike Hrvatske i obojica imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj.

 

U postupku je među strankama bilo sporno je li tuženik, kao otac dužan isplatiti tužitelju (svome sinu) iznose primljene s osnova dječjeg dodatka (doplatka u Š.) u razdoblju od veljače 2002. do prosinca 2004. sa pripadajućom kamatom.

 

Cijeneći gore navedene nesporne činjenice kao i rezultat provedenog dokaznog postupka odnosno rješenje ovoga suda broj Gž Ob-80/2018 od 3. svibnja 2018. sud prvog stupnja je valjano primijenio materijalno pravo – odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i 88/01) i to članak 40. stavak 1. toga zakona kojim je propisano da je za odnose roditelja i djece mjerodavno pravo države čiji su oni državljani.

 

Dakle, u odnosima tužitelja i tuženika a vezano za isplatu dječjeg doplatka sud prvog stupnja je smatrao da je pravilno primijeniti hrvatski zakon o doplatku na djecu ("Narodne novine" broj 94/01, 138/06 i 107/07, dalje: ZOO/91) te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – ZOO) koji Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO/05).

 

Naime, pozivom na odredbu članka 1. i 6. Zakona o doplatku za djecu sud prvog stupnja je zaključio da je doplatak za djecu novčano primanje roditelja, a ne djeteta te da stoga tuženik (kao otac) iznose primljene s osnova dječjeg doplatka prema švicarskom Zakonu o dječjem dodatku za zaposlenike nije dužan isplatiti tužitelju. U odnosu na prigovor zastare koji je tuženik isticao u postupku sud prvog stupnja je smatrao da u konkretnom slučaju sukladno odredbi članka 372. ZOO/91 odnosno članka 235. stavak 1. i 2. ZOO/05 zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo. Kako je tužitelj rođen 28. prosinca 2001. u odnosu na njega i njegovog oca zastara ne teče pa da sporno potraživanje nije moglo zastarjeti.

 

Gore navedena činjenična utvrđenja te pravni zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud te se žalitelj u cijelosti, radi izbjegavanja nepotrebnog i suvišnog ponavljanja upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude, sve kako se ne bi ponavljalo ono o čemu je već bilo riječi. Naime, svoj pravni stav ovaj je žalbeni sud izrekao u svojoj odluci Gž Ob-80/13 od 3. svibnja 2018. smatrajući da je, u konkretnom slučaju bilo potrebno primijeniti odredbe gore citiranog zakona kao kolizijskog zakona, a ne Zakona o dječjem dodatku za zaposlenike u Š. Tužitelj u žalbi ponovno ističe one tvrdnje odnosno prigovore koje je isticao tijekom postupka pri tom ne prihvaćajući pravno stajalište i argumente iz citirane odluke ovoga suda, pa se isti, radi navedenog, upućuje na navode kako pobijane tako i drugostupanjske odluke ovoga suda Gž Ob-80/18 od 3. svibnja 2018.

 

Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu mllj. tužitelja kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 23. svibnja 2019.