Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-926/2018-2 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-926/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i Ivice Botice kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d., Z., OIB: …, zastupano po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P., protiv tuženika 1. A. T. iz G., D. M., OIB: … 2. M. T. iz G., D. M., OIB: …, 3. T. T. iz G., D. M., OIB: …, 4. B. T. iz G., D. M., OIB: …, 5. J. D. iz S., C. P., OIB: … i 6. M. D. OIB: …, C. P., radi stjecanja bez osnova, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1287/17 od 1. veljače 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 23. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1287/17 od 1. veljače 2018.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I.Dužni su tuženici u roku od 15 dana platiti tužitelju ukupan iznos od 702.279,68 kn i to tuženik pod 1. A. T. iznos od 126.952,86 kn, tuženik pod 2. M. T. iznos od 116.312,72 kn, tuženik pod 3. T. T. iznos od 117.806,03 kn, tuženik pod 4. B. T. iznos od 121.509,79 kn, tuženik pod 5. J. D. iznos od 109.849,14 kn, tuženik pod 6. M. D. iznos od 109.849,14 kn, i to sa zateznim kamatama koje na svak ipojedinačni iznos teče od 17. listopada 2016.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje  koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II.Dužni su tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 31.090,00 kn sa zateznom kamatom koja na isti teče od 1. veljače 2018.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje  koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi parnični trošak u iznosu od 625,00 kn zahtjev tužitelja odbija.

 

III.Odbija se zahtjev tuženika da im tužitelj u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 31.362,50 kn."

 

Tuženici pobijaju presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 112/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) te predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je neosnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354.  stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koje od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitali zakonitost i pravilnost presude.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 702.279,68 kuna i to svaki tuženik prema iznosu navedenom kao u izreci prvostupanjske presude pod točkom I., zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2016. do isplate.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-358/08 od 12. srpnja 2012., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-374/12 od 21. veljače 2013. naloženo tuženiku, ovdje tužitelju, isplatiti tužiteljima, ovdje tuženicima ukupan iznos od 785.486,01 kunu sa zakonskom zateznom kamatom od 2. prosinca 2007., kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 114.219,66 kuna a sve na ime naknade neimovinske štete i to duševnih boli zbog smrti bliske osobe, da su tuženici u ovom postupku temeljem gore naveden presude naplatiti dosuđene iznose, a da je odlukom VSRH poslovni broj Rev-1510/13 od 2. prosinca 2015. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, budući da je iscrpljena osigurana svota (limit), slijedom čega je naknadno otpala osnova temeljem kojeg  su se tuženici u ovom postupku naplatili.

 

Predmetni tužbeni zahtjev temelji se na pravnoj osnovi stjecanja bez osnove iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15  dalje: ZOO). Stavkom 1. citiranog članka propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratit ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 2. propisano da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi  izvršenom radnjom, dok je stavkom 3. propisano da obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

Ne može se zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju ( članka 1117. stavak 1. ZOO-a), dok je stavkom 2. propisano da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

 

Prema ocijeni ovog suda, kao ni i ustaljenoj sudskoj praksi, kamate i parnični trošak ne predstavljaju novčanu naknadu kao oblik popravljanja štete, zatezne kamate se plaćaju na novčanu naknadu na temelju članka 29. ZOO-a, pa stoga ne predstavljaju novčanu naknadu kao oblik popravljanja štete odnosno ne predstavljaju njezin dio, kao ni isplaćeni parnični trošak, te stoga ne mogu dijeliti pravnu sudbinu neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 1117. ZOO-a.

 

Kako je dakle za zatezne kamate i za parnični trošak naplaćenih od tužitelja prestala pravna osnova, to sukladno članku 1117. stavak 1. ZOO-a postoji i obveza vraćanja, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

Na iznose koji su tuženici dužni isplatiti tužitelju iz osnove naplaćene zatezne kamate na isplaćene glavnice, naplaćene zatezne kamate na iznos troškova parničnog postupka, te sam iznos troškova parničnog postupka, (odnosno utuženi iznos), dosuđene su zatezne kamate budući su tuženici od trenutka dostave odluke o prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka, dana 17. listopada 2016. smatraju nepoštenim.

 

Na ostale žalbene navode za navesti da je tužitelj očitom omaškom kao zbroj svakog pojedinačnog utuženog iznosa označio iznos od 702.215,06 kuna, te da je sud prvog stupnja pravilno obračunao troškove parničnog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 149/09, 142/12, 103/14, 118/14i 107/15), cijeneći uspjeh stranaka kako kvalitativno tako i kvantitativno.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Splitu 23. svibnja  2019.

Copyright © Ante Borić