Broj: Gž R-154/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović kao  predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Dubravke Vučetić, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja T. R., iz Z., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik H. Z., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Dječji Vrtić M. p. iz Z., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica V. C. K., odvjetnica iz Z., radi uznemiravanja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 8. veljače 2018., broj Pr-8771/13-59 u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-8771/13-59  od 8. veljače 2018. :

 

a)      potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev (toč. I)

             

b)     preinačuje u odluci o parničnom trošku ( toč. II) tako da se nalaže tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.237,50 kn u roku od 8 dana.

             

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              '' I              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

              "Utvrđuje se da je tužitelju R. T. OIB: ... iz Z., ... u radnom odnosu kod tuženika Dječji vrtić M. P. iz Z., ... ravnateljica Dječjeg vrtića M. P., vrijeđanjem, vikanjem, omalovažavanjem te šikaniranjem povrijedila pravo osobnosti.

 

              Nalaže se tuženiku Dječji vrtić M. P. iz Z., ... da tužitelju R. T. OIB: ... iz Z., ... na ime pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti, isplati naknadu u iznosu od 15.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena u roku od 15 dana."

 

II              Nalaže se tužitelju R. T. OIB: ... iz Z., ... da tuženiku Dječji vrtić M. P. OIB: ... iz Z., ... na ime parničnog troška isplati iznos od 15.425,00 kn u roku od 8 dana.''

 

              Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, i 89/14 – dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana, osim djelomično u odnosu na odluku o parničnom trošku.

 

              Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

              Sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i istinito su utvrđene, tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda  utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 15.000,00 kn na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti koju je tužitelju prema njegovoj tvrdnji uzrokovala ravnateljica tuženika vrijeđanjem, vikanjem, omalovažavanjem, te šikaniranjem tužitelja.

 

              Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu od 2. rujna 1996. i 12. prosinca 1996., te da je zaposlen na radnom mjestu domar – ložač.

 

              U provedenom postupku nije dokazano niti po mišljenju ovog suda da je ravnateljica tuženika vikala na tužitelja, da ga je vrijeđala i omalovažavala, te da se šikanozno ponašala prema tužitelju.

 

              Naime, u provedenom postupku utvrđeno je da je ravnateljica tuženika komunicirala s tužiteljem na primjeren i pristojan način, te da ga je upozoravala da je dužan obavljati poslove svog radnog mjesta, ali da to nije činila na način da bi vikala na tužitelja, omalovažavala ga ili vrijeđala.

 

              Niti ostale tvrdnje tužitelja da ga je ravnateljica uznemiravala na način da je zahtijevala da obavlja poslove koji ne predstavljaju poslove njegovog radnog mjesta (da tovari hranu u auto, ide u poštu ili banku), da ga je premještala iz jednog objekta u drugi, da ga je optuživala da ne pušta vodu u WC-u, da je zahtijevala obavljanje poslova za koje kod tuženika nije postojao alat, da ga je neopravdano optuživala da nije očistio snijeg, iako je to učinio, da nije dobio ključeve niti jednog tuženikovog objekta,  te da je iz popisa potrebnog materijala koji je tužitelj izradio uklonila dio tog materijala, nisu dokazane.

 

              Naime, u provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj prema opisu poslova svog radnog mjesta bio dužan po potrebi zamjenjivati ekonoma – vozača te raditi ostale poslove po nalogu ravnateljice sukladno naravi posla i zahtjevima procesa rada, da je premještanje zaposlenika iz jednog objekta u drugi bilo uobičajeno kod tuženika, da su premješteni i drugi zaposlenici, a ne samo tužitelj, kad su to zahtijevale potrebe posla, da je ravnateljica samo zamolila tužitelja da nakon upotrebe WC-a pusti vodu zato što su joj drugi zaposlenici zbog toga uputili pritužbe na tužitelja, da nitko od zaposlenika nije potvrdio tvrdnju tužitelja da je ravnateljica od tužitelja zahtijevala da obavi posao za koji nije imao alat, te da ga je optužila da nije očistio snijeg oko objekta na L. i J. iako je tužitelj to učinio, da je imao ključeve objekta u kojem je radio, te da je ravnateljica sa popisa materijala koji je izradio tužitelj uklonila dio materijala sukladno svojim ovlastima da raspolaže novčanim sredstvima.

 

              Kako iz izloženog proizlazi da nije postojalo neželjeno ponašanje ravnateljice u odnosu na tuženika odnosno da je ravnateljica vrijeđanjem, vikanjem, omalovažavanjem, te šikaniranjem povrijedila pravo osobnosti tužitelja, to je s pravom prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete, jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 1100. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

 

              Naime, iz činjenice što je ravnateljica tuženika koristila ovlasti poslodavca, ne može se zaključiti da je ravnateljica uznemiravala tužitelja.

 

              Pri takvom stanju stvari okolnost što iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da psihičke tegobe tužitelja opisane u medicinskoj dokumentaciji najvjerojatnije proizlaze iz više čimbenika i to, pored karakteristika ličnosti, i zbog problema na poslu i obiteljskih problema.

 

              Neosnovano se u žalbi tužitelja osporava i odluka o parničnom trošku u odnosu na trošak zastupanja na ročištima održanim 25. veljače 2014. i 20. studenog 2014..

 

              Naime, iz priloženog spisa predmeta proizlazi da se na spomenutim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari pa tuženiku pripada trošak zastupanja na navedenim ročištima u iznosu od po 1.000,00 kn sukladno Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine broj 142/12, 108/14, 118/14 i 107/15).

 

              Međutim, ovaj sud nalazi da tuženiku ne pripada trošak sastava podneska od 20. studenog 2014., s obzirom da je navode iz spomenutog podneska mogao istaći na ročištu održanom 20. studenog 2014. (članak 155. st. 1. ZPP-a).

 

              Za sastav podneska pak od 4. veljače 2014. tuženiku pripada nagrada u iznosu od 250,00 kn , s obzirom da se ne radi o obrazloženom podnesku u kojem se odgovara na navode odgovora na tužbu ili očituje na nalaz i mišljenja vještaka prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, već o podnesku iz Tbr. 8. t. 3. Tarife.

 

              Stoga je djelomičnim uvažavanjem izjavljene žalbe preinačena presuda prvostupanjskog suda u odluci o parničnom trošku tako da je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 13.237,50 kn u roku od 8 dana.

 

              Tužitelju nije dosuđen trošak sastava žalbe iz razloga što je tužitelj sa izjavljenom žalbom uspio samo u neznatnom dijelu u odnosu na parnični trošak (članak 154. st. 3. ZPP-a).

 

              Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (članak 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a).

 

Osijek, 23. svibnja 2019.