Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Rev 1199/2015-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz S.1, zastupanog po punomoćnicima V. Lj. i Ž. V., odvjetnicima u S.1, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel u S.2, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžns-46/14 od 22. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju broj P-443/10 od 17. prosinca 2013., u sjednici održanoj 30 svibnja 2019.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžns-46/14 od 22. siječnja 2015. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tužena isplati iznos od 205.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2009. do isplate te da mu naknadi parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana.
U toč. II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 30.000,00 kn u roku od 15 dana.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.
Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj pa se poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti zajedno sa odlukom o naknadi parničnog troška tužitelju, a podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u onom dijelu kojim se pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.
Ispitujući na takav način pobijanu presudu nalazi se da je u njenom donošenju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP.
Odredbom iz čl. 375. st. 1. ZPP propisano je da drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
U konkretnom slučaju nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan smatrajući da iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da u ponašanju službenih osoba zatvora nije bilo propusta niti krivnje za nastup štetnog događaja tužitelju u kojem je zadobio povrede kada ga je drugi zatvorenik prilikom šetnje napao budući da službene osobe nisu znale da između tužitelja i drugog zatvorenika postoji sukob zbog čega da nije niti postojala potreba da bi se odvajali prilikom šetnje.
U podnesenoj žalbi na prvostupanjsku presudu tužitelj je prigovarao tome da sud nije valjano ocijenio provedene dokaze u postupku te da sud nije pravilno primijenio materijalno pravo, a niti je kroz odredbe Pravilnika o kućnom redu u zatvorima, cijenio na koji se način provodi šetnja u zatvorima te odvajanje osoba koje su u sukobu s tvrdnjom da je to službenim osobama zatvora bilo poznato o čemu da svjedoči i službena zabilješka od 19.03.2009.
Na navedene okolnosti koje su od odlučnog značenja za ovo presuđenje drugostupanjski se sud u svojoj presudi nije osvrnuo niti ih je cijenio, a posebno u onom dijelu koji se tiče navoda iz službene zabilješke od 19.03.2009. na koju se tužitelj pozvao (list 5.d spisa), a iz koje bi proizlazilo da su tužitelj kao maloljetna osoba i zatvorenik D. M. bili u prepirci, zbog čega je službena osoba s njima i usmeno porazgovarala.
Nadalje, posebno su se tužiteljevi prigovori u žalbi odnosili na to da sud nije utvrđivao okolnosti pod kojima se mora izvoditi šetnja maloljetnih zatvorenika te može li se šetnja obavljati zajedno sa punoljetnim zatvorenicima ako su, pogotovo, oni u sukobu, a k tome u zatvoru postoje mogućnosti da ovakve osobe odvojeno šeću.
Na ove okolnosti drugostupanjski sud se nije očitovao u razlozima svoje presude već se pozvao na razloge prvostupanjske presude iako ni iz razloga prvostupanjske presude se ne može razabrati je li prvostupanjski sud cijenio službenu zabilješku na listu 5.d spisa i druge dokaze radi utvrđenja je li između tužitelja i D. M. postojao sukob već je jedino cijenio iskaz policajca M. koji je iskazivao u pravcu da sukoba nije bilo.
Zbog toga je potrebno da drugostupanjski sud ponovo ocijeni sve žalbene navode, a prije navedene, koji su od odlučne važnosti za ovo presuđenje i ocjenu odgovornosti tuženice sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).
Tek nakon toga postojati će mogućnost donošenja valjane odluke o zahtjevu tužitelja odnosno odgovornosti tuženika za nastalu štetu tužitelju.
Valjalo je zbog toga prihvatiti reviziju tužitelja i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pozivom na odredbu iz čl. 394. st. 1. ZPP.
Zagreb, 30. svibnja 2019.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.