Broj: Gž-743/17-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanta, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., OIB: …, zastupano po zakonskom zastupniku, a on po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. & p. d.o.o., protiv tuženice M. Š. iz K., OIB: … radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-1682/16-8 od 16. svibnja 2017., dana 30. svibnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

             

1. Odbija se djelomično žalba tuženice M. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-1682/16-8 od 16. svibnja 2017. u dijelu pod toč. I. izreke kojim se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. H., poslovni broj Ovrv-05879/2013 od 30. prosinca 2013., osim u dijelu koji se odnosi na namirenje troškova ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu pod toč. III. izreke.

 

              2. Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-1682/16-8 od 16. svibnja 2017. u dijelu pod toč. I. izreke kojim se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. H., poslovni broj Ovrv-05879/2013 od 30. prosinca 2013. i to u dijelu kojem je tuženici naloženo nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te se u tom dijelu ukida platni nalog i zahtjev tužitelja Z. h. d.o.o., odbija kao neosnovan.   

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I/              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. H. iz  Z., posl. br. Ovrv-05879/2013 od 30. prosinca 2013. u dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 531,48 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 44,29 kn počevši od 16. 08. 2012.;

- 44,29 kn počevši od 16. 09. 2012.;

- 44,29 kn počevši od 16. 10. 2012.;

- 44,29 kn počevši od 16. 11. 2012.;

- 44,29 kn počevši od 16. 12. 2012.;

- 44,29 kn počevši od 16. 01. 2013.;

- 44,29 kn počevši od 16. 02. 2013.;

- 44,29 kn počevši od 16. 03. 2013.;

- 44,29 kn počevši od 16. 04. 2013.;

- 44,29 kn počevši od 16. 05. 2013.;

- 44,29 kn počevši od 16. 06. 2013.;

- 44,29 kn počevši od 16. 07. 2013.;

pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

te mu nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2013. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

sve to u roku od 8 dana.

 

              II/              Djelomično se ukida platni nalog naveden u st. I/ izreke ove presude u preostalom dijelu u kojem je tuženici naloženo tužitelju naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 125,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

III/              Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn, u roku od 8 dana."

 

              Protiv citirane presude, i to kako iz sadržaja žalbe proizlazi, u dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu je izjavila tuženica. U žalbi navodi kako smatra da nije dužna plaćati tuđe račune. Naime, ističe da predmetni dug nije napravila iz razloga jer je stan prodala, a sadašnji vlasnik određena davanja (pričuva, smeće, slivne vode) nije prijavio na svoje ime. Moli sud da donese rješenje u njezinu korist.

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP).

 

              Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 467. st. 1. ZPP.

 

Iz spisa slijedi da predmet spora predstavlja potraživanje tužitelja s osnova skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada u ukupnom iznosu od 531,48 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na ime dospjelih, a neplaćenih računa.

 

Tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da je upravo tužitelj pružatelj usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada.

Iz izvoda iz poslovnih knjiga broj: 17793 od 20. prosinca 2013., koji predstavlja vjerodostojnu ispravu, proizlazi da tužitelj prema tuženici ima dospjelo, a nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 531,48 kuna za stan na adresi P. p. (broj) Zagreb, a koje potraživanje se odnosi na nepodmireni dug za razdoblje od srpnja 2012. do lipnja 2013.

 

Odredbom čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13 i 147/14) je propisano da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

 

Odredbom čl. 3. st. 2. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni Glasnik grada Zagreba, broj 7/08) propisano je da je korisnik usluge dužan u roku od 8 dana dojaviti sve promjene vezane uz matične podatke korisnika usluga (površina objekta, ime ili naziv vlasnika objekta i dr.).

 

Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) propisano je da su sudionici obveznih odnosa dužni ispuniti svoje obveze te da odgovaraju za njihovo ispunjenje.

 

Sud prvog stupnja je uvidom u Matičnu evidenciju tužitelja (l.s. 31) utvrdio da je tek 17. studenog 2015. izvršena promjena obveznika sa tuženice na ime I. Š., pa kako tuženica nije dokazala da je prije dana 17. studenog 2015. tužitelja obavijestila o promjeni obveznika plaćanja, odnosno promjeni vlasnika predmetnog stana, to utvrđuje da je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju predmetno potraživanje.

 

Naime, obveza tuženice kao evidentirane korisnice usluge u utuženom razdoblju da podmiri ispostavljene račune prestaje tek kad tužitelja obavijesti o tome da više nije korisnica usluge tužitelja.

Kako nije sporno da tuženica nije dojavila tužitelju eventualne promjene vezane uz matične podatke korisnika usluge, to je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica obveznica plaćanja komunalne usluge, jer dok god o takvoj promjeni davatelj usluge-tužitelj nije obaviješten, isti osnovano tereti tuženicu sa troškovima svoje usluge koja je izvršavana, kao osobu evidentiranu kao korisnika predmetne usluge.

Ovdje treba skrenuti pozornost na činjenicu da tužitelj pruža uslugu velikom broju osoba, te da korisnike usluge utvrđuje prema svojoj evidenciji, dok je tuženica, kao sudionik u obveznom odnosu, dužna postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnjom dobrog domaćina), sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZOO i pridržavati se načela savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO), pa je u tom smislu bila dužna obavijestiti tužitelja o nastalim promjenama, što nije pravovremeno učinila, zbog čega je u evidenciji tužitelja bila i dalje naznačena kao korisnica, odnosno vlasnica predmetnog stana za utuženo razdoblje.

Stoga je pravilno odlučio prvostupanjski sud kada je sukladno navedenim odredbama naložio tuženici da namiri tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 531,48 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

Nadalje, što se tiče troška ovršnog postupka u iznosu 75,00 kuna koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog u odnosu na navedeni trošak.

 

Naime, pravilno je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, trebalo utvrditi da tužitelju ne pripada trošak javnobilježničke nagrade obzirom da je takav trošak neodređen, nije dokumentiran, odnosno tužitelj nije dostavio dokaze o tome da je podmirio javnobilježničku nagradu za rješenje o ovrsi iz čega proizlazi da mu taj trošak nije ni nastao, slijedom čega ga pravilnom primjenom odredbe čl. 151. st. 1. ZPP nije trebalo priznati.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno je primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sukladno Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12) kada je naložio tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 725,00 kuna, odnosno odlučio kao pod toč. III. izreke.

 

Slijedom iznesenog valjalo je sukladno čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu te sukladno čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti pobijanu presudu te odlučiti kao pod toč. 1. i 2. izreke ove drugostupanjske presude.             

 

U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Zadru, 30. svibnja 2019.