Broj: Rev 1274/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. n. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćniku A. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M., P. & Š. iz Z., protiv tuženice M. K. iz Z., zastupane po punomoćniku B. L., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-39/14-2 od 2. prosinca 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-8968/11-17 od 21. lipnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja  suđeno je:

 

              »I. Ukida se platni nalog iz rješenje o ovrsi javnog bilježnika A. H. iz Z. O.-850/11 od 19.5.2011.g. kojim je naloženo tuženoj da plati tužitelju iznos od 1.234.364,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 14.12.2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena i da mu naknadi trošak ovrhe u iznosu od 18.832,80 kn sa zateznom kamatom po stopi tekućom od 19.5.2011.g. do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

              II. Nalaže se tuženoj da plati tužitelju iznos od 45.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 14.12.2008., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sve u roku od 15 dana.

 

              III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženoj parnični trošak od 51.896,75 kn.«

 

              Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

              »I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-8968/11 od 21. lipnja 2013. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

 

              II Preinačuje se gore citirana presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu u dijelu pod točkom II. izreke i sudi.

 

              Odbija se  tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženoj da plati tužitelju iznos od 45.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 14.12.2008., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sve u roku od 15 dana."

 

              III Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 50.840,75 kn u roku 15 dana.«

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Iako revident navodi da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da drugostupanjska presuda ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, isti ne obrazlaže u čemu bi se sastojala ta bitna povreda, te zbog toga revizijski sud u tom dijelu nije ispitao pobijanu presudu.

 

              Nadalje, neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 1.234.364,42 kn s pripadajućom zateznom kamatom, odnosno 45.000 EUR, a koju tražbinu je tužitelju ustupilo i prodalo društvo K. K. d.o.o. ugovorom o prodaji novčane tražbine sklopljenim 24. ožujka 2010.

 

              Sud prvog stupnja je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, dok ga je sud drugog stupnja u cijelosti odbio primjenjujući odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP.

 

              U tijeku postupka pred sudom drugog stupnja utvrđene su sljedeće činjenice:

 

-          da su tuženica i K. K. d.o.o. 21. studenoga 2005. sklopili ugovor o kupoprodaji stana broj 3 i garaže broj 11, te 25. travnja 2007. dodatak tom ugovoru, a prema kojem je tuženica kao kupac kupila od prodavatelja K. K. d.o.o. nekretnine pobliže opisane u samom ugovoru i dodatku tog ugovora, a koje u naravi predstavljaju stan i garažu u Z., te da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 180.000 EUR, koju je kupac trebao isplatiti u roku tri godine od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora;

 

-          da je K. K. d.o.o. kao prodavatelj iz gore navedenog ugovora o kupoprodaji i dodatka tom ugovoru 24. ožujka 2010. ustupila, odnosno prodala svoju tražbinu iz ugovora H. n. d.o.o.;

 

-          da je tuženica u spis dostavila potvrdu kojom je prodavatelj K. K. d.o.o. 5. prosinca 2006. naveo kako je potraživanje iz ugovora o kupoprodaji u potpunosti izmireno, te da prodavatelj prema kupcu nema potraživanja.

 

S obzirom na tako utvrđene činjenice drugostupanjski sud je ocijenio da je obveza iz ugovora o kupoprodaji u potpunosti podmirena od strane kupca, te da time ne postoji ni obveza tuženice da tužitelju isplati navedeni iznos.

 

Naime, prema odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 -  dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom, ili koja je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

 

Pretpostavka za valjanost takvog ugovora, odnosno za obvezu trećeg da ispuni tražbinu vjerovniku je da tražbina postoji.

 

Prema odredbi čl. 160. st. 1. ZOO obveza prestaje kad se ispuni.

 

S obzirom da je iz provedenih dokaza i iskaza tuženice, te pisane obavijesti o izmirenju duga od 5. prosinca 2006., drugostupanjski sud utvrdio da je tuženica u cijelosti ispunila svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji, to ne postoji njezina obveza ni iz ugovora o cesiji. Stoga je pravilno drugostupanjski sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

 

Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 4. lipnja 2019.