Broj: Rev 2001/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića kao predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. vlasnika obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, K. b., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. G., T. F. G. i H. M. u B., protiv prvotuženika "D." d.o.o. V., (OIB: ...), i drugotuženika B. D. I. G., V., SR Njemačka, oba zastupana po punomoćniku V. J., odvjetniku u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-4795/14-2 od 15. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-1121/09-89 od 13. prosinca 2013., u sjednici održanoj 4. lipnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj P-1121/09-89 od 13. prosinca 2013. naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos 1.557.812,90 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na: 1.197.352,90 kn od 22. rujna 2006.; iznos 72.092,00 kn od 20. veljače 2007., iznos 72.092,00 kn od 5. svibnja 2007.; iznos 72.092,00 kn od 20. srpnja 2007.; iznos 72.092,00 kn od 5. svibnja 2005.; iznos 72.092,00 od 20. srpnja 2007.; iznos 72.092,00 kn od 5. listopada 2007., sve pa do isplate, dok je za daljnjih 227.278,74 kn sa zateznim kamatama odnosno za više tražene zatezne kamate na dosuđene iznose tužbeni zahtjev odbijen i ujedno utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu u dijelu zahtjeva za iznos 541.941,68 kn.

 

Presudom Županijskog suda u Varaždinu Stalna služba u Koprivnici broj Gž-4795/14-2 od 15. rujna 2015., potvrđena je prvostupanjska presuda u njezinom dosuđujućem i odbijajućem dijelu.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Podneskom od 30. svibnja 2016. drugotuženik je izvijestio sud da odustaje od izjavljene revizije, a što je prvostupanjski sud rješenjem od 1. lipnja 2016. utvrdio. Slijedom navedenog, ovaj sud je odlučivao samo o reviziji prvotuženika, koju je postupajući prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 12/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se reviziji prigovara da bi pobijana presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno takvim revizijskim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost pobijane presude može ispitati.

 

Revizijski navodi tuženika kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude sugerirajući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

Vezano za revizijske navode tuženika u pravcu nepotpunog odnosno nepravilno izvršenog vještačenja po vještaku protupožarne struke, a na čijem nalazu sudovi temelje svoju ocjenu o odgovornosti tuženika za nastalu štetu tužitelju, treba primijetiti da tuženik na ročištu održanom 29. listopada 2013., a na kojem je zaključena glavna rasprava, nije imao daljnjih prijedloga, dakle, ni glede dopune postojećih nalaza vještaka tako ni onih u pravcu provođenja novog vještačenja na okolnosti nastanka požara u peradarniku tužitelja, pa takav prijedlog izvjesno ne može isticati u reviziji na drugostupanjsku presudu.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastalu na njegovoj peradarskoj farmi u G., ..., uslijed požara do kojeg je došlo 22. rujna 2006. u jutarnjim satima, kojom prilikom je uništen objekt sa opremom, te pilići na toj farmi.

 

Tužitelj smatra da je uzrok požara neispravna oprema peradarnika koju mu je prodao prvotuženik kao zastupnik drugotuženika - proizvođača te opreme.

 

Nižestupanjski sudovi su polazeći od rezultata provedenog postupka i utvrđenih činjenica:

 

- da je tužitelj na svojoj peradarskoj farmi ugradio opremu za peradarsku proizvodnju (hranjenje, napajanje i ventilaciju) čiji proizvođač je drugotuženik, a koju

 

- da je tužitelju prodao prvotuženik koji je bio zastupnik drugotuženika,

 

- da je oprema za peradarsku farmu isporučena tužitelju 29. ožujka 2004. koju je ugradio i koristio se njome do 22. rujna 2006., a kada je došlo do požara,

 

- da je požar izazvao tehnički kvar na električnom ventilatoru plinske grijalice, što je bila tvornička greška pri izradi plinske grijalice,

 

- da je u požaru potpuno uništen objekt peradarske farme sa svom opremom i sa 17.900 pilića koji su se nalazili u farmi,

 

ocijenili zahtjev tužitelja za naknadu utužene štete osnovanim, te obvezali tuženike na isplatu utvrđene štete, sve pozivom na odredbu čl. 1076., 1077. i 1078. u vezi s člankom 1073. st. 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO) izrazivši pravno shvaćanje da drugotuženik kao proizvođač, a prvotuženik koji je ovu opremu kao zastupnik drugotuženika prodao tužitelju, odgovaraju za nastalu štetu solidarno, a kod činjenice da je tužitelj u postupku dokazao neispravnost opreme, nastalu štetu i uzročnu vezu između neispravnosti opreme i nastale štete.

 

Osporavajući pravilnost takve pravne ocjene iz pobijane presude, prvotuženik dalje u reviziji ustraje u navodima da uzrok požara nije dokazan, zbog čega da nema ni pretpostavki za odgovornost tuženika.

 

Na okolnost uroka nastanka požara koji je uništio peradarsku farmu tužitelja, provedeno je uz ostalo i vještačenje po vještaku I. O., koji je u svom nalazu izrazio mišljenje da je uzrok požara na peradarskoj farmi, a koji se dogodio 22. rujna 2006. tehnički kvar na električnoj instalaciji elektromotora ventilatora desne plinske grijalice, te da se radilo o tvorničkoj greški pri izradi plinske grijalice.

 

Pravilnost ovog nalaza vještaka tuženik tijekom postupka pa ni u revizijskom stupnju postupka ovim prigovorima nije uspio dovesti u pitanje. U takvim okolnostima jedini mogući zaključak je da je uzrok ovog požara bio u neispravnoj opremi opterećenoj greškom pri izradi, a koja se u jednom trenutku manifestirala izazvavši požar. Nesporno je da je u požaru uništen peradarnik sa svom opremom i pilićima koji su se u peradarniku nalazili, čime je tužitelju nastala šteta, čija visina je u postupku utvrđena provedenim vještačenjem od strane građevinskog i knjigovodstvenog vještaka, a sastoji se u uništenim: objektu (1.057,740,20 kn), opremi, (301.742,90) kn, uginulim pilićima (65.148,00 kn), te izgubljenoj dobiti od uništenja do izgradnje novog peradarnika u vidu izgubljenih 5 turnusa pilića (279.000,00 kn); ukupno 1.557.812,90 kn, a između koje štete i nastalog požara postoji uzročna veza, a time i ostvarene sve pretpostavke za odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju.

 

Slijedom navedenog, ocijeniti je da je prihvaćanje tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno, zbog čega je reviziju trebalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 4. lipnja 2019.