Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-396/2019-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužiteljice Ž. J., OIB.: … i II tužiteljice A. M., OIB.: …, obje iz B. (B. i H.), obje tužiteljice zastupane po punomoćniku B. A., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. osiguranje d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u O. ured G. iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljica protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3111/2018-43 od 1. travnja 2019., dana 6. lipnja 2019.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužiteljica odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3111/2018-43 od 1. travnja 2019., u cijelosti.
Obrazloženje
Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. Z., OIB: …, da isplati prvotužiteljici Ž. J., OIB.: …, iz B. (B. i H.), na ime naknade imovinske štete iznos od 2.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana
Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. Z., OIB: …, da isplati drugotužiteljici A. M., OIB.: …, iz B. (B. i H.), na ime naknade imovinske štete iznos od 2.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana
Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljicama nastale troškove parničnog postupka u roku od 15 dana."
II Nalaže se prvotužiteljici Ž. J., OIB.: … i drugotužiteljici A. M., OIB.: …, obje iz B. (B. i H.), da tuženiku C. osiguranje d.d. Z., OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 35.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 01. travnja 2019. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Tužiteljice žalbom pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se ista preinači u smislu žalbenih navoda.
U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode istaknute u žalbi tužiteljica te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
Osnovano se žalbom ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama i postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi i same odluke. Naime, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljica koji se odnosi na naknadu materijalne štete nastale povodom smrti njihovog brata, za koju su tužiteljice potraživale troškove kupnje crnine i troškove pogreba u iznosu od po 2.500,00 kn svaka, polazeći od pogrešnog pravnog stajališta da tužiteljice zbog činjenice što između njih i poginulog D. Ć. nije postojala trajnija zajednica života u trenutku njegove smrti. Materijalni troškovi koje potražuju tužiteljice nisu vezani uz zajednicu života i emotivni odnos tužiteljica sa svojim pok. bratom, već je taj emotivni odnos i zajednica života bitna činjenica samo kada se odlučuje o naknadi neimovinske štete za duševne boli nastale smrću takvog člana obitelji.
Takovo obrazloženje prvostupanjskog suda je u suprotnosti sa odredbom članka 1093. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, dalje u tekstu: ZOO) koja odredba propisuje obvezu odgovorne osobe za naknadu uobičajenih troškova pogreba, u prometnoj nesreći smrtno stradalog oštećenika, a u uobičajene troškove pogreba prema ustaljenoj sudskoj praksi spadaju, pored troškova same sahrane i troškovi nabavke crnine, naročito za ženske članove obitelji poginule osobe.
U navedenom se očituje postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se tužiteljice i pozivaju u žalbi, ali drugostupanjski sud je s obzirom na stanje spisa odlučio primijeniti odredbu članka 373a. stavak 1. i 3. ZPP bez obzira na utvrđeno postojanje gore navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka jer se u konkretnom slučaju može donijeti odluka o glavnoj stvari na temelju činjenica koje su utvrđene u postupku, odnosno na temelju rezultata dokazivanja.
U provedenom dokaznom postupku izvršeno je saslušanje tužiteljica kao stranaka te iste u svojim iskazima nisu uopće navele niti da su imale troškove za kupnju crnine ili druge troškove pogreba svoga brata, niti su u iskazima a niti drugim dokaznim sredstvima dokazale visinu istih troškova.
Zbog toga je sud prvog stupnja trebao prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja primijeniti odredbu članka 221a. ZPP, odnosno primijeniti pravilo o teretu dokazivanja, pri čemu bi bila donesena identična presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev tužiteljica kao što je prvostupanjski sud i odlučio u pobijanoj presudi.
Ovaj sud sukladno članku 155. stavku 1. ZPP-a nije dosudio tuženiku zatražene troškove odgovora na žalbu, budući u odgovoru nije navedeno ništa što bi utjecalo na donošenje drugačije drugostupanjske odluke.
Temeljem svega iznesenog primjenom odredbe članka 373a. stavak 1. i 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Požegi, 6. lipnja 2019.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.