Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Revr 1218/2016-2 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Revr 1218/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. V. iz S., koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u S., protiv tuženika Klinički bolnički centar S., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-183/2015 od 7. siječnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-745/12 od 13. svibnja 2015., u sjednici održanoj 11. lipnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužiteljice pa se u pobijanom dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 25.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos i kojim je odlučeno o troškovima postupka, ukida drugostupanjska presuda i predmet u ovom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužiteljice na naknadu neimovinske štete 25.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 16. studenog 2012. do isplate. Za više traženo, zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici 22.530,00 kuna. Drugostupanjskom presudom odbijena žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice, dok je prihvaćanjem žalbe tuženika preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice na način da je isti odbijen kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je ovom presudom preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 25.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos, reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine drugostupanjsku presudu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Revizija tužiteljice sadrži sve pretpostavke dopuštene „izvanredne“ revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) - sadrži određeno navedena pravna pitanja o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revidentica smatra da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Međutim, u konkretnom slučaju iako se drugostupanjski sud kod preinake prvostupanjske presude poziva na odredbu čl. 373. t. 3. ZPP-a, riječ je o presudi donesenoj prema odredbi čl. 373.a ZPP-a, kada je dopuštena „redovna“ revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a. Kako je revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a supsidijarna u odnosu na onu iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, to je o reviziji tužiteljice odlučeno u okvirima odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete koju trpi u uzročnoposljedičnoj vezi s profesionalnim oboljenjem na radu kod tuženika.

 

Kako između stranaka nije sporno: - da je tužiteljica 27. godina radila kod tuženika na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije, - da je na radnom mjestu bila izložena ionizirajućem zračenju, - da je zbog navedenog zračenja kod tužiteljice nastupilo profesionalno oboljenje očiju, što je utvrđeno rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 18. studenog 2009., prvostupanjski sud je djelomično prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete primjenom odredbe čl. 1100 st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO). Pri tom je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare cijeneći da zastarni rok iz odredbe čl. 230. ZOO-a nije istekao jer je tužiteljici profesionalna bolest priznata tek rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 18. studenog 2009., dok je tužba podnijeta 16. studenog 2012.

 

Drugostupanjski sud je u ovom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja cijeneći - da je tužiteljica podnoseći zahtjev za profesionalno oboljenje 6. srpnja 2009. Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje imala saznanja o šteti i štetniku i da je najkasnije s tim danom započeo teći subjektivni rok iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a, tako da je do podnošenja tužbe 16. studenog 2012. istekao subjektivni zastarni rok od tri godine.

 

Međutim, revidentica u okviru revizijskih razloga opravdano ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koje su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom. To iz razloga što, pored utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužiteljica za štetu i osobu koja je štetu počinila saznala tek zaprimanjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 18. studenog 2009., drugostupanjska presuda ne sadrži jasne razloge na kojima drugostupanjski sud zasniva činjenično utvrđenje da je tužiteljica podnoseći zahtjev za profesionalno oboljenje 6. srpnja 2009. Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje imala saznanja o šteti i štetniku. Naime, i u okolnostima kada se vrijeme podnošenja zahtjeva za utvrđenje postojanja profesionalnog oboljenja cijeni kao dan završenog liječenja i saznanja tužiteljice za štetu, za početak subjektivnog zastarnog roka potrebno je utvrditi i kada je oštećenica doznala za osobu koja je štetu počinila (u konkretnom slučaju riječ je o odgovornosti za štetu prema posebno uređenom kriteriju uzročnosti). To iz razloga što je početak subjektivnog zastarnog roka od tri godine iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a kumulativno ovisan kako o činjenici kada je oštećenica doznala za štetu, tako i o činjenici kada je oštećenica doznala za osobu koja je štetu počinila. Tako je u smislu navedene odredbe odlučan trenutak saznanja oštećenice za navedenu činjenicu, a ne pretpostavka o tome kada je mogla saznati.

 

U tom smislu u drugostupanjskoj odluci izostali su jasni razlozi koji bi opravdavali ocjenu drugostupanjskog suda da je tužiteljica podnoseći zahtjev za profesionalno oboljenje 6. srpnja 2009. Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje imala saznanja o šteti i štetniku, a sve pored dokaza na kojima tužiteljica temeljila svoj položaj u postupku i provedenih tijekom rasprave pred prvostupanjskim sudom. Kod ocjene dokaza (čl. 8. ZPP-a), sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama) i onda kad sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju odluku o činjenicama koje smatra istinitima.

 

Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer pobijana odluka ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a u pobijanom dijelu (kojim je drugostupanjskom presudom preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 25.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos) ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti u ovom dijelu drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će u dijelu kojem je ukinuta drugostupanjska odluka ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude na način da će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

 

Zagreb, 11. lipnja 2019.

Copyright © Ante Borić