Broj: Rev 2325/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., iz R., koju zastupa punomoćnica Š. L., odvjetnica u R., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala R., zastupanog po punomoćnici I. L. L., dipl. pravnici, radi brisanja upisa fiducijarnog vlasništva u zemljišnim knjigama, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1703/2013-2 od 23. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3802/11 od 14. studenog 2012., u sjednici održanoj 2. srpnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se odredi brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretninama upisanim u podlošku br.1/ zk.ul.2767 k.o. D. u naravi prizemlje-poslovni prostor u prizemlju, koji se sastoji od dvije prostorije, WC-a, kancelarije, hodnika, stepenica, terase i natkrivene terase u ukupnoj površini 113,02 m2 koja je neodvojivo povezana sa 113/222 idealnog dijela nekretnine k.č.br. 1982/2 K.O. D., u naravi kuća, gosp. zgrada i dvorište 756 m2 i na nekretninama upisanim u podulošku br.2/ z.k.ul. 2767 k.o. D. u naravi prvi kat-stan na prvom katu koji se sastoji od dnevnog boravka, dvije sobe, kupaone, hodnika, balkona i natkrivene terase u ukupnoj površini od 109,48 m2 koja je neodvojivo povezana sa 109/222 idealna dijela nekretnine k.č. 1982/2 k.o. D. u naravi kuća, gospodarska zgrada i dvorište 756 m2 dopušteno rješenjem Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. Z-7478/11 u korist C. o. d.d. Z., Filijala R., uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 65.000,00 EUR pa se nalaže Općinskom sudu u Rijeci provesti brisanje navedenog upisa uz uspostavu prethodnog zemljišnoknjižnog stanja u korist tužiteljice R. H. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da plati tuženiku parnični trošak u iznosu od 17.995,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ovom sudu ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, a podredno preinačenje pobijane presude uz prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnjama tužiteljice iznesenim u reviziji, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni svi relevantni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni niti proturječni, a koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

Prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koje smatra dokazanima, ocijenivši provedene dokaze svakog zasebno kao i sve dokaze zajedno (čl. 8. ZPP-a) te je na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio relevantne materijalnopravne odredbe. Budući da pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu po žalbi tužiteljice nije doveo u sumnju, to je neosnovan prigovor tužiteljice o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a kako prvostupanjske tako i drugostupanjske presude.

 

Revidentica nadalje ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 7. i 219. ZPP-a, nalazeći da je sud neosnovano odbio njezin dokazni prijedlog za pribavljanje ugovora o osiguranju sklopljenog između tuženika i E. & S. b. d.d. R., odnosno njegovog pravnog prednika R. b. d.d.

 

Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Time što nije prihvatio neki dokazni prijedlog sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa to nije počinio ni prvostupanjski sud kad u ovom predmetu nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice. S druge strane, drugostupanjski sud je ocijenio takve žalbene navode tužiteljice zaključivši da je činjenično stanje potpuno utvrđeno, obrazlažući pritom da je u konkretnom slučaju pravna osnova subrogacije zakonska odredba, te da su isplatom naknade iz osiguranja po samom zakonu do visine isplaćene naknade osiguranikova prava prešla na osiguratelja, pa da provedba predloženog dokaza nije od utjecaja glede donošenja pravilne i zakonite odluke suda.

 

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za brisanje upisa prava vlasništva na nekretnini pobliže navedenoj u izreci pobijane presude, dopuštenog rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Z-7478/11 za korist C. o. d.d. Z., uz zabilježbu da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 65.000,00 EUR i nalog da se provede brisanje navedenog upisa uz uspostavu prethodnog zemljišnoknjižnog stanja u korist tužiteljice R. H.

 

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je R. b. d.d., kao predlagatelj osiguranja, uknjižbom na temelju Sporazuma o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine sklopljenog s tužiteljicom stekla pravo vlasništva na kč.br.1982/2 upisanoj u zk.ul.2767 k.o. D. u naravi kuća, gospodarska zgrada i dvorište ukupne površine 756 m2, a tuženik je kao osiguravatelj, plativši tražbinu banke iz Ugovora o kreditu od 18. srpnja 2002., temeljem zakonske subrogacije, propisane odredbama čl. 300. i čl. 939. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO/91), odnosno čl. 91. i čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - (''Narodne novine'' broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO/05), a na kojim odredbama se temelji i Ugovor o subrogaciji od 19. travnja 2011. sklopljen između E. & S. b. d.d. R. (pravnog slijednika R. b. d.d.) kao vjerovnika i tuženika kao ispunitelja, stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine radi osiguranja potraživanja upravo na nekretnini na kojoj je to svoje pravo imala osigurana i banka.

 

Sudovi su ocijenili da tužiteljica nije uspjela dokazati nevaljanost upisa prava vlasništva tuženika radi osiguranja novčane tražbine, pri čemu su istaknuli da sve i da je tužiteljica u tome uspjela, ako se ima na umu odredba čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08/ i 126/10 - dalje: ZZK), tužbeni zahtjev nije osnovan već iz razloga što tužbom nije obuhvaćen na pasivnoj strani neposredni stjecatelj za kojeg tužiteljica tvrdi da je nevaljanim upisom upisan kao nositelj knjižnog prava, a to je E. & S. b. d.d. R. (pravni slijednik R. b. d.d.), već je kao tuženik naznačena samo treća osoba u čiju korist je neposredni stjecatelj raspolagao knjižnim pravom, C. o. d.d. Z.

 

Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nalazi da je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, pa se temeljem odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a revidentica upućuje na navedene razloge.

 

S obzirom na izloženo valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a, time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i odluka drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP-a).

 

Zagreb, 2. srpnja 2019.