Broj: Gž-451/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Denis Pancirov Parcen kao sucu pojedincu u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja L. d.d. K., …, OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz P.,  protiv tuženika: 1. K. T. iz G. J., … a, OIB: … i 2. L. T. iz G. J., …, OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj P-625/2017 od 13. studenog 2018., dana 2. srpnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj P-625/2017 od 13. studenog 2018. u pobijanom dijelu u točkama 1. i 3. njene izreke.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanim presudom suđeno je:

 

"1. Nalaže se tuženicima K. T. i L. T., da svaki isplati tužitelju L. d.d. K. iznos od 43.533,55 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 10. listopada 2017. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

2. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 11. kolovoza 2015. do 9. listopada 2017.

 

3. Nalaže se tuženicima K. T. i L. T., da tužitelju L. d.d. K., solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 6.815,00 kuna, u roku od 15 dana."

 

Pravovremeno podnesenim žalbom tu presudu pobijaju u točkama 1. i 3. njegove izreke tuženi K. T. i L. T. zbog svih žalbenih razloga normiranih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) predlažu da Županijski sud povodom žalbe preinači pobijanu odluku i odbije tužbeni zahtjev tužitelja a tuženima dosudi parnični trošak uvećan za troškove žalbe ili pak pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu te dosuditi tužitelju sastav odgovora na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženi isplate svaki po iznos od 43.533,55 kuna sa odgovarajućom kamatom koji su naplatili po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-203/14 od 29. listopada 2014.

 

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu budući da presuda sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati.

 

Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po služenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2.,4.,8.,9.,11., 13. i 14. ZPP-a.

 

Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

 

-da je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-203/14 od 29. listopada 2014. potvrđeno odlukom Županijskog suda u Sisku broj Gž-12/2015-3 od 12. ožujka 2015. Fina prema zahtjevu za izravnu naplatu novčane tražbine sa računa tužitelja 10. kolovoza 2015. prebacila iznos od 87.067,10 kuna na račun tuženih.

 

-da su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. ožujka 2017. broj Rev x-1025/15 od 7. ožujka 2007. ukinute navedene odluke Općinskog suda u Kutini i Županijskog suda u Sisku i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U žalbenom postupku ostalom je sporno da li su tuženi dužni vratiti navedeni iznos.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su tuženi dužni vratiti svaki po 43.533,55 kuna tužitelju sa kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, s obzirom da je otpala pravna osnova prema kojoj su se tuženi naplatiti od tužitelja.

 

Odredbom članka 111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15  – dalje ZOO) normirano je da kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužna vratiti, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja odnosno naknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

Dakle u konkretnom slučaju otpala je osnova po kojoj su tuženi naplatili od tužitelja iznos od 87.067,10 kuna pa se radi o stjecanju bez osnove, te su  u smislu odredbe članka 117. ZOO-a dužni vratiti primljeno po osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada su postali nepošteni a nepošteni su i prema utvrđenju ovog suda od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka, koji im je dostavljen  9. listopada 2017. te stoga i kamata ne ide od dana uložene tužbe već od idućeg dana po primitku odluke Vrhovnog suda RH tj. od 10. listopada 2017.

 

Pozivanje tuženika i u žalbi na presudu ESLJP, i pravno tumačenje da pravo na pošteno suđenje "znači mora se tumačiti u svjetlu pravne konvencije, u koje se navodi, u njenom relevantnom dijelu, da je vladavina prava dio zajedničkog nasljeđa država ugovornica. Jedna od temeljnih aspekata vladavine prava jest načelo pravne sigurnosti koji među ostalim zahtjeva da se presuda sudova, kada pravomoćno donesu odluku, ne bi smjela dovoditi u pitanje, prema utvrđenju ovog suda ne može se primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari.

 

Naime, sud je u ovoj pravnoj stvari primjeno odredbe Zakona o obveznim odnosima a i sam Ustav Republike Hrvatske u članku 117. jasno navodi da sudovi sude na temelju Ustava i Zakona. Nadležni sud se držao odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji kao najviši sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, stoga se tuženi u konkretnom slučaju ne može pozivati na odluku Europskog suda za ljudska prava.

 

Kako žalba tuženih nije osnovana to je kao takva odbijena prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u točkama 1. i 3. njene izreke.

 

U nepobijanom dijelu u točki II. izreke prvostupanjska presuda ostaje ne promijenjena.

 

U Splitu, 27. svibnja 2019.