1                             Poslovni broj: 16 UsIjn-10/20-12

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

I

RJEŠENJE

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Pamele Jerković, u upravnom sporu tužitelja E. .. Z., A. S. ., zastupanog po opunomoćeniku J. B., odvjetniku u Z., Z. F. 38, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, zastupanog po opunomoćenicama S. Ž. i B. M., radi odluke o utvrđenoj nepravilnosti, nakon javne rasprave održane i zaključene 10. veljače 2022., objavom odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), 18. veljače 2022.,

 

presudio je

 

              Poništava se rješenje Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Klasa: UP/I-910-04/17-02/149 Urbroj: 538-05-2-1-2/533-20-15 od 21. veljače 2020. i predmet vraća na ponovni postupak.

 

                                                                      r i j e š i o    j e

 

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna (šesttisućadvijestotinepedeset) u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

II. U ostalom dijelu odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporenim se rješenjem tuženika Klasa: UP/I-910-04/17-02/149 Urbroj: 538-05-2-1-2/533-20-15 od 21. veljače 2020. odlučujući o prigovoru tužitelja, kao korisnika,  izjavljenom na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost:

- odbija prigovor izjavljen na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost povodom obavijesti o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Klasa: 018-09/16-01/11 Urbroj: 563-11-4/194-17-29 od 5. travnja 2017. (točka I.);

- odbija prigovor izjavljen na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost povodom obavijesti o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Klasa: 018-09/16-01/11 Urbroj: 563-11-4/194-19-151 od 15. siječnja 2019. (točka II.).

2. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 20. ožujka 2021. tužitelj uvodno ističe da je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u svojstvu posredničkog tijela razine 2 (PT2) utvrdio nepravilnost za koju je odredio financijski ispravak u visini od 5% iznosa Ugovora. Tada je tuženik odbio prigovor tužitelja rješenjem koje je poništeno presudom ovog Suda poslovnog broja UsIjn-41/17, a predmet vraćen na ponovni postupak. U izvršenju presude PT2 tuženik donosi odluku o utvrđenoj nepravilnosti u kojoj se određuje financijska korekcija u iznosu od 25 %. Tuženik razloge za takvu odluku brani navodima kako PT2 ima pravo vršiti promjene i utvrđivati nepravilnosti do pet godina nakon zatvaranja operativnog programa, pa tako i mijenjati već utvrđeno sukladno novonastalim okolnostima. Međutim, tužitelj ističe kako se činjenice i okolnosti ni na koji način nisu promijenile niti postoji niti jedna novootkrivena okolnost koja bi opravdala promjenu stava PT2 i tuženika, dakle, na temelju istih činjenica i okolnosti u ponovljenom postupku donesena je odluka koja je u suprotnosti s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.

Dalje, spori da je došlo do skraćenja roka za dostavu preko 50 %. Rok za dostavu tekao je od 28. prosinca 2015. (dan slanja poziva na nadmetanje) odnosno 2. siječnja 2016. (dan objave dokumentacije o nabavi), do 15. veljače 2016. Dakle, rok za dostave tekao je preko 40 potrebnih dana. Rok za dostavu ponuda uslijed 3. izmjene dokumentacije trebao je biti produljen najmanje do 24. veljače 2016. iz čega proizlazi da to nije skraćivanje roka za dostavu ponuda za preko 50%, a ni preko 30%. Tuženik pogrešno tumači Smjernice koje u točki 3. izričito govore o rokovima za zaprimanje ponuda. Rok za zaprimanje ponuda u postupku javne nabave velike vrijednosti iznosi 40 dana, pa bi smanjenje ovog roka preko 50 % bilo 20 dana. Skraćenje roka kad je već proteklo potrebnih 40 dana i to zbog korekcije dokumentacije koja nije ponudila nikakvu dodatnu informaciju ili dokument s kojim su potencijali ponuditelji trebali biti upoznati prije davanja ponude, nije isto kao da je smanjeno vrijeme za podnošenje ponude s 40 na 20 dana. Sukladno Smjernicama određen je raspon ispravka od 5%, 10 %, 25% i 100 % kod kojih se uzimaju u obzir nepravilnosti i načelo razmjernosti. Neživotno je i u suprotnosti sa spomenutim načelima propust koji je prvotno od strane tuženika oglašen nesuštinskim sada izjednačavati s najozbiljnijim i grubim propustima. Rok za dostavu ponuda potrebno je gledati kao cjelinu od trenutka objave poziva za dostavu ponuda do trenutka otvaranja ponuda. Dodatne informacije i dokumentacija ne predstavljaju novi natječaj zbog kojeg traje neki novi rok za dostavu ponuda, već samo vrijeme potrebno zainteresiranim ponuditeljima da se upoznaju s novonastalim okolnostima i tome prilagode svoje ponude. Produljenje roka uslijed izmjene i dopune dokumentacije za nadmetanje nastavak je i kontinuitet izvornog roka za dostavu ponuda, a ne novi rok neovisan o prethodnom trajanju i proteku vremena za pripremu ponuda. 

Tužitelj, dalje, ističe da učinak propusta nije takav da bi opravdao određivanje bilo kakve korekcije. Svrha financijskog ispravka nije kažnjavanje korisnika, već zaštita proračuna EU od neopravdanih izdataka. Formalni propust ne upućuje odmah na financijski ispravak, već se treba utvrditi ima li isti stvarni ili potencijalni financijski učinak. Sukladno Smjernicama ozbiljnosti nepravilnosti povezane su s neusklađenošću s pravilima o javnoj nabavi i vezanog financijskog učinka na proračun Unije i procjenjuje se uzimanjem u obzir razine tržišnog natjecanja, transparentnosti i jednakog postupanja. Nepravilnost koja ima mali ili zanemariv financijski učinak ne može biti povezana s nerazmjerno velikom stopom ispravka. Olakotne okolnosti koje je tuženik utvrdio u prvotnoj odluci nisu se izmijenile, a tuženik ih u sada osporenom rješenju ignorira. U konkretnom slučaju sporna promjena dokumentacije nije predstavljala dodatnu informaciju ili dodatni dokument za sastavljanje ponude te je obavijest o izmjeni stavljena unutar roka iz članka 38. Direktive 2004/18/EZ. Predmetnim postupanjem nije povrijeđeno pravo koje se ovdje štiti. Poanta i cilj predmetne točke Smjernica je zaštita gospodarskih subjekata da imaju dovoljno vremena ponuditi informiranu i potpunu ponudu za traženi predmet nabave. Ovdje to nije povrijeđeno, a gospodarski subjekti imali su dovoljno vremena i preko Direktivom predviđenih dana za pripremu ponude.  Ponude gospodarskih subjekta sadržajno bi bile iste i bez ove promjene, jer spornom trećom izmjenom dokumentacije nije dodana niti jedna nova informacija i nije bila potrebna prilagodba ponude. Postupanje tužitelja bilo je u skladu s mjerodavnom Direktivom 2004/18/EZ i Direktivom 2014/24/EU, a njegov je propust isključivo u propuštanju primjene stroge odredbe članka 31. stavka 5. Zakona o javnoj nabavi, koja odredba nije usklađena s relevantnim europskim direktivama. Neposredni financijski učinak propusta tužitelja ne postoji, a na tuženiku je bilo da dokaže postoji li kakav posredan učinak. Učinak ne može bit samo teoretske naravi, već materijalan i stvaran. Nepravilnost kako je definiraju Smjernice treba biti konkretizirana u negativnom financijskom učinku po proračunu EU (stvarnom ili potencijalnom). Pojam potencijalni financijski učinak treba tumačiti restriktivno i isti mora biti izvjestan, a ne teoretski i hipotetski. Tuženik ignorira tužiteljev prigovore da je propust formalne naravi, i samo paušalno navodi da se ne može ukloniti da bi u slučaju ispravno postavljenog roka bilo dodatnih ponuda. Poanta produljenja roka za dostavu ponuda uslijed izmjene nije pronalazak novih ponuditelja nego upoznavanje postojećih zainteresiranih subjekata s novim informacijama i dokumentima. Promjena nije imala nikakav utjecaj na tržišno natjecanje, transparentnost ili jednako postupanje, niti je imala odvraćajući učinak na potencijalne ponuditelje i nije dovela do sklapanja ugovora s ponuditeljem s kojim nije trebao biti sklopljen ugovor.

Odredbu članka 31. stavak 5. Zakona o javnoj nabavi relevantne direktive ne poznaju odnosno tu materiju drukčije uređuju. Dok Direktiva 2004/18/EZ govori samo o potrebi produljenja roka ako dodatne informacije i dokumentacije nisu objavljene pravodobno (u roku od šest dana prije isteka roka za dostavu ponuda), Direktiva 2014/24/EU izričito navodi da ako dodatne informacije nisu bile pravovremeno zatražene ili ako je njihova važnost s obzirom na pripremu prilagođenih ponuda zanemariva, od javnih naručitelja se ne zahtjeva produljenje rokova. Dakle, odredba Zakona o javnoj nabavi u suprotnosti je s Direktivom 2004/18/EZ iz koje se može zaključiti da ista ne traži bezrezervno produljenje rokova uslijed izmjena, a svakako je u suprotnosti s Direktivom 2014/24 EU prema kojoj produljenje rokova uslijed nebitnih izmjena nije potrebno. Iako Republika Hrvatska u trenutku pokretanja postupka javne nabave nije imala implementiranu Direktivu, to nije od utjecaja, jer Direktive djeluju i proizvode učinke od trenutka njihova stupanja na snagu. Sam tuženik u obrazloženju rješenja poziva se na Direktivu 2014/24. Smjernice isključivo govore o rokovima iz Direktive a ne rokovima specifičnim samo nacionalnom pravu. 

Tužitelj je upoznat sa shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zauzetog u presudi posl. br. Usž-303/2019 od 10. srpnja 2019. prema kojem odluka o financijskoj korekciji ne bi bila predmet upravnog postupka niti upravnog spora, već se rješava pred upravnim sudom, međutim, smatra da je ovdje ustaljena puna nadležnost upravnog suda. Predlaže osporeno rješenje poništiti, predmet vratiti na ponovni postupak, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik uvodno iznosi kronologiju postupka a potom u bitnome ističe kako je u postupku izvršenja presude na temelju članka 5. stavak 3. točka 10. Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda u svezi s ciljem "Ulaganje za rast i radna mjesta (Narodne novine, br. 107/14, 23/15, 129/15, 15/17, 18/17) dopisom Klasa: UP/I-910-04/17-02/149 Urbroj: 538-05-2-2-2/343-18-13 od 18. prosinca 2018. uputio Fond za zaštitu okoliša i energentu učinkovitost (dalje: FZOEU) da izmijeni Odluku o nepravilnosti povodom koje je tužitelju poslana obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Klasa: 018-09/16-01/11 Urbroj: 563-11-4/194-17-29 od 5. travnja 2017., s obrazloženjem da je utvrđena greška prilikom određivanja financijske korekcije koja se treba primijeniti u predmetnoj stvari jer je ispravna korekcija 25%, a ne 5 %. Ovo stoga jer je rok za dostavu ponuda bio skraćen za više od 50 %. Nastavno na navedeno FZOEU je ponovno proveo postupak utvrđivanja nepravilnosti pa je dopisom Klasa: 018-09/16-01/11 Urbroj: 563-11-4/194-19-151 od 15. siječnja 2019. obavijestio tužitelja o novoj stopi ispravka od 25 % ukupne vrijednosti nabave. Kako je tužitelj izjavio prigovor na obje obavijesti jer se odnose na istu činjeničnu osnovu, kao i da se Obaviješću o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Klasa: 018-09/16-01/11 Urbroj: 563-11-4/194-19-151 od 15. siječnja 2019. mijenja Obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Klasa: 018-09/16-01/11 Urbroj: 563-11-4/194-17-29 od 5. travnja 2017. zaključkom su ove upravne stvari spojene u jedan upravni postupak.

Tuženik pravilno tumači Smjernice, konkretno točku 1.1., jer se ovdje upravo radi o rješavanju nepravilnosti koja se odnosi na nedostatno produljenje roka za dostavu ponuda na način da je analogno primijenjena vrsta nepravilnosti iz točke 3. Smjernica, koja utvrđuje nepravilnosti vezano za neusklađenosti s rokovima za zaprimanje ponuda. Rok koji je potrebno osigurati radi izmjene Dokumentacije za nadometanje posebno je propisan odredbom članka 31. stavak 5. Zakona  javnoj nabavi, iznosi 15 dana i predstavlja rok za sebe pa je skraćenje roka potrebno računati unutar tog okvira. Dakle, rok od punih 15 dana trebalo je računati od izmjena 8. veljače 2017. i trebao je trajati do 24. veljače 2017., a ne samo do 15. veljače 2017., iz čega proizlazi da je rok skraćen za osam dana što u odnosu na 15 dana iznosi skraćenje od 53%. Za to je Smjernicama izričito određena korekcija od 25% bez mogućnosti umanjenja pa u ovom slučaju nije bilo potrebe za primjenom načela razmjernosti. Svako skraćenje rokova ima potencijalni učinak na tržišno natjecanje jer se ne može otkloniti mogućnost da bi u slučaju ispravno postavljenog roka bilo zaprimljeno dodatnih ponuda. Zato je promašen tužiteljev navod da produljenje roka za dostavu ponuda uslijed izmjene nije pronalazak novih ponuditelja nego upoznavanje postojećih zainteresiranih gospodarskih subjekata s novim informacijama i dokumentima, jer iz odredbe članka 31. stavak 5. Zakona o javnoj nabavi jasno proizlazi obveza javnog naručitelja da u slučaju izmjene dokumentacije mora osigurati da svi gospodarski subjekti imaju najmanje 15 dodatnih dana od izmjene dokumentacije za dostavu ponude. U konkretnom slučaju tužitelj je 8. veljače 2016. objavio Treću izmjenu Dokumentacije za nadmetanje i odgovor na zahtjev za pojašnjenjem gospodarskog subjekta. Radilo se o pojašnjenju na ukupno tri pitanja gospodarskog subjekta i na jednu izmjenu Dokumentacije za nadmetanje. Tužitelj je izmjenom usvojio primjedbu zainteresiranog gospodarskog subjekta te je Dokumentacija za nadmetanje izmijenjana na način da se ponuditelja koji ne udovoljava zahtjeve iz točke 5.6.1. Dokumentacije za nadmetanje, a koji zahtjevi se odnosno na Metodologiju, razumijevanje ciljeva, plan rada i organizaciju tima, može samo ocijeniti nižom ocjenom odnosno isti će biti niže rangiran, ali ga se ne može eliminirati. Odredba koja predviđa eliminiranje ponuditelja ukoliko isti ne zadovolji ranije navedene zahtjeve je brisana. Tužitelj koji je početno pogriješio kod primjene kriterija ekonomski najpovoljnije ponude odnosno razloga za odbijanje ponuda, ovom je izmjenom to ispravio. Tuženik smatra da se ovdje ne radi o pojašnjenju već  izmjeni dokumentacije koja je mogla rezultirati dodatnim ponudama, što traži poštivanje odredbe članka 31. stavak 5. Zakona o javnoj nabavi. Zbog toga se ne može isključiti mogućnost, kako to tužitelj tvrdi, da se neki gospodarski subjekt ipak odluči dostaviti ponudu.

U Zakonu o javnoj nabavi, koji je bio na snazi u vrijeme provođenja predmetnog postupka javne nabave, nije transponirana Direktiva 2014/24/EU, niti je u vrijeme provođenja postupka ista još morala biti (s obzirom na to da je rok za prenošenje bio 18. travnja 2016., a postupak javne nabave započeo u prosincu 2015.). Smisao nacionalnog prava u tumačenju iste Direktive je proširiti tržišno natjecanje, što je zajedno s načelom jednakog postupanja smisao navedene odredbe Zakona o javnoj nabavi. Stoga, tuženik smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji da bi izmjena dokumentacije bila zanemariva, jer je ista potencijalno mogla rezultirati većim brojem ponuda, čime bi se postigla i viša razina tržišnog natjecanja.  Trećim izmjenama tužitelj je intervenirao u Dokumentaciju za nadmetanje na način da je brisao odredbu iz koje proizlazi da neispunjavanje kriterija ekonomski najpovoljnije ponude automatski rezultira eliminacijom ponuditelja. Ovakva izmjena može u značajnoj mjeri utjecati na zainteresirane gospodarske subjekte u smislu da mogu imati veću slobodu pri pripremi ponuda, znajući da neće biti eliminirani samo zato što ne ostvaruju 31 bod vezano uz točku 5.6.1. Dokumentacije za nadmetanje, pa su mogli utjecati na konkurentnost ponude uzimajući u obzir da je relevantni podkriterij imao koeficijent ponderiranja 0,60 % u odnosu na cijenu s koeficijentom ponderiranja od 0,40 %. Iz navedenog proizlazi da je predmetna izmjena Dokumentacije za nadmetanje bila značajna i da je bez daljnjeg mogla rezultirati zaprimanjem povoljnijih ponuda od prihvaćene, jer podkriterij cijene ima koeficijent ponderiranja 0,40, što je odgovarajućom prilagodbom cijene moglo rezultirati odabirom ponuditelja s jeftinijom cijenom ponude. Zbog toga je gospodarskim subjektima trebalo ostaviti zakonom predviđeni rok od 15 dana, kako bi imali dovoljno vremena za eventualnu prilagodbu svoje ponude. Uredba (EU) 1303/2013 u članku 2. točka 36. definira "nepravilnost" kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u svezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom. Dakle, iz ove odredbe jasno proizlazi da je kršenje obveze iz Zakona o javnoj nabavi, neovisno o pravilima Direktive, dovoljan temelj za utvrđenje postojanja nepravilnosti. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

4. Uz podnesak od 27. listopada 2020. tuženik dostavlja presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-5136/19-2 od 10. ožujka 2020. u kojoj je potvrđena nadležnost upravnih sudova za odlučivanje u sporovima o ocjeni zakonitosti postupanja tuženika u postupku odlučivanja po prigovorima korisnika bespovratnih sredstava iz fondova Europske unije.

5. U podnesku od 16. prosinca 2020. tužitelj, očitujući se na tuženikov odgovor na tužbu, ponavlja kako se tuženik nije pridržavao obvezujućih uputa iz presude ovog Suda. Tužitelj je već u tužbi iscrpno obrazložio zbog čega u konkretnom slučaju nije primjenjiva točka 3. Smjernica za utvrđivanje financijskih korekcija koja opisuje slučaj primjene stope ispravka od 25%. U Smjernicama je slučaj stope financijske korekcije određen samo za rok za zaprimanje ponuda, dok se o trajanju produljenja roka za dostavu ponuda izričito ne govori. Tuženik se poziva na točku 1.1. Smjernica kojom je određeno "…Ostale nepravilnosti koje nisu navedene u tom odjeljku trebalo je rješavati u skladu s načelom proporcionalnosti, i kada je moguće, analogno vrstama nepravilnosti koje su utvrđene u ovim smjernicama". Od cijele ove odredbe tuženik je analognu samo primijenio vrstu nepravilnosti gdje je trajanje produljenog roka izjednačio s kompletnim trajanjem roka za zaprimanje ponuda. Sedam dana do otvaranja ponude umjesto 15 dana u trenutku kada je proteklo već potrebnih 40 dana i to zbog korekcije dokumentacije koja nije ponudila nikakvu dodatnu informaciju ili dokument s kojim bi se potencijalni ponuditelji trebali upoznati prije davanja ponude, nije isto kao što bi bilo smanjivanje vremena za podnošenje ponuda s 40 na 20 i manje dana. Obveza produljenja roka za dostavu ponuda ne može se gledati izdvojeno od roka za zaprimanje ponuda. Prema Zakonu o javnoj nabavi rok za zaprimanje ponuda u postupku velike vrijednosti mora biti minimalno 40 dana, dok je ovdje bio 48 dana, a formalno je trebao biti 57. Predmetni rok za dostavu ponuda iznosi 84% u najformalnijem pristupu, dakle, u najgorem slučaju rok je smanjen za ne više od 16%, a ne 50% kako to tuženik pogrešnim pristupom želi prikazati. Tuženikov argument kako se ne može ukloniti mogućnost da bi u slučaju ispravno postavljenog roka bilo i drugih ponuda, može se tumačiti i obratno, jer se sa sigurnošću ne može tvrditi da bi dodatnih ponuda bilo, a još manje da bi te ponude bile povoljnije od odabrane. Dakle, negativan učinak po proračun Unije nije moguće dokazati. Iako je Europske sud pravde u predmetu C-41/71, V. D. već priznao pravo pojedinca pozvati se na odredbu direktive bez obzira što nije implementirana u nacionalno pravo, dok je temeljem klauzule lojalnosti (predmet V. C. i K.) utvrđeno da su nacionalni sudovi dužni tumačiti sve odredbe nacionalnog prava sukladno cilju i svrsi Europskog prava, u slučaju ima li Direktiva 014/24/EU u trenutku predmetnog postupka izravni učinak, predlaže se pokrenuti pred Sudom Europske unije prethodno pitanje. U odnosu na tuženikovo isticanje proširenog tržišnog natjecanja, uzvraća kako to podrazumijeva odnos naručitelja i ponuditelja, međutim, ovdje je odnos korisnika i kontrolnog tijela koji kažnjava korisnika za radnju koja je u skladu s važećom Direktivom.

6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 10. veljače 2022.), na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Opunomoćenici tužitelja i tuženika ostali su pri ranije iznijetim navodima i popisali trošak upravnog spora.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje, kao i onu uloženu tijekom spora.

9. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan, iz razloga koji se navode u obrazloženju ove presude.

11. Iz stanja spisa proizlazi među strankama nesporno činjenično stanje:

- tužitelj je kao korisnik 21. studenog 2016. sklopio Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz fondova Europske unije u financijskom razdoblju 2014. – 2020 (referentni broj ugovora KK.06.3.1.01.0001) za projekt "Izgradnja C. z. g.o. B. D.";

- u okviru provedbe predmetnog projekta tužitelj je proveo postupak javne nabave velike vrijednosti (procijenjena vrijednost nabave 2.400.000,00 kuna), za koji je poziv za dostavu ponuda objavljen u Elektroničkom oglasniku javne nabave;

- prilikom ex post provjere prihvatljivosti predmetne nabave, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u svojstvu posredničkog tijela razine 2 (u nastavku: PT2) utvrdio je da je tužitelj, prilikom posljednje izmjene Dokumentacije za nadmetanje 8. veljače 2016. propustio postupiti sukladno članku 31. stavak 5. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, br. 90/11, 83/13, 143/13, 13/14) na način da gospodarskim subjektima nije od izmjene predmetne dokumentacije za nadmetanje do isteka roka za dostavu ponuda osigurao najmanje 15 dana za dostavu ponude;

- za tu je nepravilnost sukladno točki 3. Smjernica za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija utvrđena stopa financijskog ispravka od 5% iznosa ugovora (ugovorena vrijednost nabave prema sklopljenom Ugovoru iznosi 1.899.098,81 HRK bez PDV);

- rješenjem tuženika Klasa: UP/I-910-04/17-02/149 Urbroj: 538-05-1-3-1/075-17-3 od 1. lipnja 2017. odbijen je tužiteljev prigovor na postupanje PT2 i potvrđena stopa nepravilnosti odnosno stopa financijske korekcije od 5%;

- u tom je rješenju tuženik zauzeo stajalište "…U predmetnom slučaju, treća izmjena Dokumentacije za nadmetanje objavljena je 8. veljače 2016., rok za dostavu ponuda bio je 15. veljače 2016., a sukladno članku 31. st. 5. ZJN trebao je biti 23. veljače 2016., što znači da je Korisnik smanjio rok za dostavu ponuda za 7 dana odnosno za više od 30%. Točkom 3. COCOF predviđeno je smanjenje financijske korekcije na 5% ukoliko se radi o drugačijem smanjenju rokova. Prilikom donošenja odluke o primjeni financijske korekcije FZOEU je uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani Korisnika (transparentnost vođenja postupka javne nabave, svim zainteresiranim gospodarskim subjektima je osiguran uvid i dostupnost u Dokumentaciju za nadmetanje)" i utvrdio kako se ne radi o suštinskoj promjeni;

- protiv tog rješenja tužitelj je pokrenuo upravni spor u kojem je presudom poslovnog broja ovog Suda 16 UsIjn-41/17-10 od 9. listopada 2018. rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak;

- rješenje tuženika poništeno je zbog stajališta Suda kako tužitelj osnovano prigovara načinu na koji je, uz utvrđene olakotne okolnosti, određena financijska korekcija u pogledu utvrđene nepravilnosti, uz obrazloženja kako je "Prema točki 3. Smjernice za utvrđivanje financijskih ispravka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija za neusklađenost kod rokova za zaprimanje ponuda, ili rokova za zaprimanje zahtjev za sudjelovanje prema članku 38. Direktive 2004/18/EZ i članku 45. Direktive 2004/17/EZ propisana stopa ispravka 25% ako je smanjenje rokova ˃=50%, 10% ako je smanjenje rokova ˃30%, 5% ako je drukčije smanjenje rokova (ta se stopa može smanjiti na od 2% do 5% kada se smatra da priroda i ozbiljnost nedostatka ne opravdavaju stopu ispravka od 5%." Dakle, sud je razlog za poništenje rješenja našao u nedovoljnom obrazloženju kojima se opravdava odabrana financijska korekcija od 5%, u uvjetima previđenog raspona od 2% do 5%;

- prema obrazloženju ovdje osporenog rješenja, u ponovljenom postupku tuženik je dopisom Klasa: UP/I-910-04/17-02/149 Urbroj: 538-05-2-2-2/343-18-13 od 18. prosinca 2018. uputio FZOEU da izmjeni Odluku o nepravilnosti Klasa: 018-09/16-01/11 Urbroj: 563-11-4/194-17-29 od 5. travnja 2017., s obrazloženjem da je utvrđena greška prilikom određivanja financijske korekcije koja se trebala primijeniti u predmetnoj stvari, jer je ispravna korekcija koju je trebalo primijeniti 25 %, a ne 5%.

12. Osporeno rješenje doneseno je u primjeni članka 122. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09; dalje: ZUP) prema kojem o prigovoru čelnik tijela odlučuje rješenjem na koje stranka ima pravo žalbe, a protiv drugostupanjskog rješenja o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

13. Za rješavanje konkretne upravne stvari sud drži mjerodavnim i odredbe članka 118. ZUP prema kojima:

(1) Drugostupanjsko tijelo ne može izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu.

(2) Iznimno, drugostupanjsko tijelo može izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu samo iz razloga zbog kojih bi to rješenje moglo oglasiti ništavim ili poništiti, ako nije drukčije propisano.  

14. Prema ocjeni Suda, donošenjem ovdje osporenog rješenja tuženik je povrijedio zakon na štetu tužitelja. Tim je rješenjem tuženik spojio rješavanje o prigovorima na obavijesti o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Klasa: 018-09/16-01/11 Urbroj: 563-11-4/194-17-29 od 5. travnja 2017. i Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Klasa: 018-09/16-01/11 Urbroj: 563-11-4/194-19-151 od 15. siječnja 2019. u jedan postupak. Dakle, tuženik je o tužiteljevim prigovorima odlučivao u jedinstvenom upravnom postupku u kojem je tužitelju prvotno utvrđena nepravilnost i financijska korekcija od 5%, a potom u ponovljenom postupku 25%.

15. Iz stanja spisa te obrazloženja osporenog rješenja kao i odgovora na tužbu proizlazi kako je u ponovljenom postupku (kojeg je izazvao tužitelj izjavljivanje pravnih lijekova) tuženik na istim činjeničnim osnovama i okolnostima donio zaključak koji je bitno nepovoljniji za tužitelja. Institut zabrane "reformatio in peius" u svim granama prava, pa tako i upravnom postupku, nužno je pravilo pravne sigurnosti u situaciji, kada je samo jedna stranka podnijela žalbu (prigovor) na odluku, i zabranjuje preinačavanje odluke u žalbenom postupku na štetu podnositelja. U ponovljenom postupku nije utvrđeno drukčije činjenično stanje niti postoje novonastale okolnosti u odnosu na ono iz rješenja od 1. lipnja 2017., koja okolnost uključuje ograničenja koja proizlaze iz općeg pravnog načela "reformatio in peius". Drukčije rečeno, javnopravna tijela u ponovljenom postupku do kojeg je došlo povodom tužiteljevog prigovora odnosno tužbe, ne mogu donositi za stranku koja je koristila pravne lijekove, na istoj činjenično podlozi za nju nepovoljniju odluku. Prihvaćanje zaključka kako tužiteljev propust zaslužuje korekciju od 25% a ne 5 %, do kojeg zaključka je tuženik došao tek nakon što je tužitelj zatražio i ostvario sudsku zaštitu, bilo bi protivno i samom načelu pravičnog suđenja.

17. Tuženik ovakav zaokret brani obrazloženjem kako je u ponovljenom postupku utvrđena greška prilikom određivanja financijske korekcije koja se trebala primijeniti u predmetnoj stvari. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-579/2017 od 4. listopada 2017. utvrđuje kako eventualni propust nadležnih tijela ne može teretiti stranku koja traži neko svoje pravo, koje shvaćanje je, prama mišljenju Suda, primjenjivo i u ovom slučaju.  

18. Stoga je tužiteljeva tužba, prema ocjeni suda osnovana, zbog čega je osporeno rješenje temeljem odredbe članka 58. stavak 1. ZUS-a valjalo poništiti, a predmet vratiti tuženiku koji će pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda u skladu s člankom 81. stavka 2. ZUS-a, donijeti novo na zakonu osnovano rješenje.

19. O troškovima upravnog spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. ZUS-a prema kojoj troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 1.), stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (stavak 4.).

20. Na ročištu održanom 10. veljače 2022. opunomoćenik tužitelja popisao je trošak upravnog spora za sastav tužbe, podnesak od 14. prosinca 2020. i zastupanja na ročištu, sve po 2.500,00 kuna, uz pripadajući PDV.

21. Prema Tbr. 23 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) za sastav tužbe i podneske koji sadrže činjenična i pravna razlaganja u prvostupanjskom sporu te zastupanja na ročištu u neprocjenjivim sporovima priznaje se 250 bodova.

22. Imajući u vidu navedene odredbe tužitelju se u granicama i skladu s navedenim odredbama obistinjuje trošak upravnog spora za sastav tužbe i podneska od 14. prosinca 2020., po 2.500,00 kuna, uz pripadajući PDV u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna.

23. U odnosu na trošak na ime zastupanja u upravnom sporu, tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu 10. veljače 2022. Prema stajalištu iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-2494/18-2 od 12. rujna 2019., kojem se priklanja i ovaj sud, ne smatra se opravdanim troškom zastupanja na raspravi, zastupanje koje se svelo samo na nazočnost opunomoćenika na raspravi, na kojem opunomoćenik ponavlja ranije iznesene navode, zbog čega se u tom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan. 

24. U odnosu na tuženikov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS.

 

 

U Splitu, 18. veljače 2022.

                                                                                                SUTKINJA

 

Miranda Gulišija Jurišić

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

DNA:

-          tužitelju po opunomoćeniku J. B., odvjetniku u Z., Z. F. ., uz zapisnik o objavi

-          tuženiku Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska 22, uz zapisnik o objavi

-          u spis

 

 

Rj:

I/   Na temelju članka 1. točka 1. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18) ne plaća se sudska pristojba.

II/  Kal. 30 dana