Broj: Rev 782/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I tužitelja M. K. iz Z., OIB: … i II tužiteljice I. R., rođene K., iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnik Ž. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. H. kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika H. š. d.o.o., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2893/13-2 od 28. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5846/09-49 od 15. listopada 2013., u sjednici održanoj 3. srpnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke naloženo je tuženiku isplatiti I i II tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos 220.000,00 kn svakom sa zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci, dok je pod toč. II izreke naloženo tuženiku isplatiti I tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 10.656,69 sa zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci. Pod toč. III izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva I tužitelja s osnova naknade imovinske štete u iznosu 10.000,00 kn sa zateznim kamatama od 5. ožujka 2009. pa nadalje, dok je pod toč. IV izreke odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva II tužiteljice s osnova naknade imovinske štete u iznosu 10.000,00 kn sa zateznim kamatama od 5. ožujka 2009. pa nadalje. Ujedno je pod toč. V izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv citirane drugostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP), navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže reviziju prihvatiti i nižestupanjsku presudu preinačiti u smislu revizijskih navoda, podredno nižestupanjske presude ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Suprotno tvrdnji revidenta, prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, koju tužitelj opisno ističe u reviziji, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U odnosu na revizijske prigovore kojima tuženik osporava zaključak sudova u postupku o dinamici nastanka štetnog događaja kao i navode da sudovi u postupku nisu na nedvojben način utvrdili stupanj odgovornosti tuženice, valja reći da isti predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor nije moguće iznositi u ovoj revizijskoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP.

 

Pritom, još valja dodati da je prvostupanjski sud, a s obzirom da vlasništvo tuženika proizlazi iz javne isprave - zemljišno knjižnog izvatka, a tuženik nije osporavao sadržaj javne isprave, opravdano odbio izvođenje dokaza predloženog od tuženika saslušanjem svjedoka D. T. i Z. T.

 

Vezano na to, okolnost da sud nije prihvatio dokazne prijedloge stranke ne znači da je ona onemogućena u raspravljanju (VS, 5/99 od 4. srpnja 2002. - IO 2/02-187), pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, koju ističe revident.

 

Drugi opsežni prigovori revidenta odnose se na osporavanje utvrđenih činjenica u spisu i načina na koji su sudovi utvrdili odlučne činjenice u ovom postupku i time takvi prigovori predstavljaju prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor nije moguće iznositi u ovoj revizijskoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP.

 

Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Naime, predmet tužbenog zahtjeva jest zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog smrti P. K., supruge I. tužitelja i majke II. tužiteljice (čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) te zahtjev I. tužitelja za naknadu imovinske štete (čl. 1093. st. 1. ZOO).

 

Prvostupanjski i drugostupanjski sud prihvatili su tužbeni zahtjev na temelju utvrđenja da je tuženik vlasnik šume u kojoj je sada pokojna prednica, odnosno supruga tužitelja, tijekom šetnje upala i utopila se u neoznačenom i nezaštićenom improviziranom bunaru koji predstavlja opasnu stvar, te da tuženik nije dokazao da je sada pokojna prednica tužitelja bilo kojom svojom radnjom ili propustom doprinijela u cijelosti ili djelomično nastanku štete.

 

S obzirom na činjenična utvrđenja, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o isključivoj odgovornosti tuženika za štetu koju trpe tužitelji te su stoga sudovi u postupku pravilno primijenili i materijalno pravo i to odredbu čl. 1064. i čl. 1067. ZOO kada su presudili da je tuženik isključivo odgovoran zbog smrti pok. P. K.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 3. srpnja 2019.