Broj: Gž-1716/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljice A. H. iz D., OIB:..., zastupane po majci i skrbnici J. F. iz D., zastupanih po punomoćnicama S D. i Z. D., odvjetnicama iz D., protiv tuženice A. L. iz P., OIB:..., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj 35 Pn-99/2016-81 od 04. srpnja 2019. godine, dana 05. rujna 2019. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj 35 Pn-99/2016-81 od 04. srpnja 2019. godine.

 

II              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužiteljice radi isplate na ime naknade štete novčanog iznosa od 20.000,00 kuna, kao i zakonske zatezne kamate na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova i zakonskih zateznih kamata na taj trošak od presuđenja do isplate.

 

              Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP).

 

              U svojoj žalbi u bitnome navodi kako je izreka pobijane presude nerazumljiva, te proturječna njezinom obrazloženju i razlozima navedenim u istoj, kao i da je obrazloženje te odluke u proturječju sa iskazima danim u postupku, dok su ocjene suda proturječne ispravama koje prileže spisu, odnosno njihovom sadržaju, pa da je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

              Nadalje ističe da je donošenjem pobijane presude počinjena i bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a, jer da ta odluka nije donesena na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno.

 

              Tužiteljica navodi da je sud prvog stupnja pobijanu presudu utemeljio na obrazloženju presude Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, te na u tom postupku utvrđenim činjenicama, bez da je sam proveo odgovarajuće dokaze, pa da je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka, osobito načela neposrednosti, te ujedno pogrešno primijenjena pravila o teretu dokazivanja.

 

              U vezi toga ističe kako pitanje sposobnosti za rasuđivanje odnosno ubrojivosti nije na jednaki način regulirano odredbama Prekršajnog zakona (“Narodne novine” br. 107/07, 39/13 i 157/13, u nastavku teksta: ZP) i Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku teksta: ZOO), te da činjenice koje su odlučne za ocjenu istog u ovom postupku nisu utvrđivane u prekršajnom postupku, niti je u obrazloženju presude navedenog Prekršajnog suda utvrđeno je li bilo riječi o prolaznoj nesposobnosti tuženice za rasuđivanje.

 

              Nastavno gornjem, navodi kako je nesporno utvrđeno da je tuženica utuženi štetni događaj izvršila u alkoholiziranom stanju, te na razini teško opitog stanja, iz čega da proizlazi da se radilo o skrivljenoj prolaznoj nesposobnosti za rasuđivanje.

 

              Stoga smatra da je tuženica u skladu s odredbom članka 1050. stavak 2. ZOO-a odgovorna za nastanak utužene štete, te da je upravo ona bila dužna dokazati kako se nije sama dovela u stanje prolazne nesposobnosti za rasuđivanje.

 

              Iz navedenih razloga predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, pri čemu potražuje naknadu troškova postupka po žalbi.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza svjedoka N. T. i D. F., kao i iskaza posebne skrbnice tužiteljice J. F., nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke prim. dr. sc. M. K. S., te uvida u spis Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Pp J-467/15, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vezi štetnog događaja od 22. travnja 2015. godine.

 

              Nadalje utvrđuje da je tuženica pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Pp J-467/15-36 od 14. rujna 2015. godine između ostalog oslobođena od optužbe i da bi dana 22. travnja 2015. godine u alkoholiziranom stanju od 2,52 g/kg u D., narušavala javni red i mir na način da je oko 16,40 sati bez ikakvog povoda sa balkona svoga stana vikala na tužiteljicu A. H. koja je osoba sa oduzetom poslovnom sposobnošću i statusom 80% invalida i koja se nalazila na pločniku ispred stambene zgrade riječima:”kurvo, čuvaš tuđu djecu, nemoj da ja moram sići dolje”, pri čemu utvrđuje da se navedena presuda temelji na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prim. mr. sc. E. dr. K., specijaliste psihijatra, kojim je utvrđeno da tuženica u kritično vrijeme nije bila u mogućnosti rasuđivati, tj. nije mogla shvatiti svoje radnje i njihove posljedice, niti voljno upravljati svojim postupcima, odnosno da je ista bila neubrojiva, s time da je utvrđeno kako je ista predmetne zgode bila u alkoholiziranom stanju na razini teškog opitog stanja (utjecaj alkohola od 2,52 g/kg), te je kod nje razvijena sklonost paranoidnim interpretacijama stvarnih događanja do razine psihotičnih, s time da je za tuženicu utvrđeno da nije niti raspravno sposobna, tj. da ne može shvatiti svrhu i prirodu sudskog procesa, odgovarati na pitanja suda i davati savjete odvjetniku.

 

              Utvrđujući kako iz potonje presude Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru ne proizlazi da je prekršaj za kojeg je tuženica bila okrivljena bio počinjen u stanju njezine prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, niti je to tužiteljica dokazala, utvrđuje kako tuženica nije odgovorna za utuženi štetni događaj koji je doveo do pogoršanja psihičkog stanja tužiteljice u vidu izraženije razdražljivosti i uznemirenosti u odnosu na njezino ranije psihičko stanje.

 

              Stoga pozivom na odredbe članaka 8. i 219. stavak 1. ZPP-a, kao i na odredbu članka 1050. stavak 1. ZOO-a, odbija tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova,

 

              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa dakle niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tužiteljica, te se u svemu može ispitati.

 

              Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona, jer je sud prvog stupnja sve provedene dokaze cijenio na način propisan potonjom odredbom ZPP-a.

 

              Neosnovano tužiteljica sadržajem žalbe ukazuje i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 4. ZPP-a, odnosno na povredu načela neposrednosti.

 

              To stoga jer je upravo ona uz predmetnu tužbu priložila u spis kao dokaz pravomoćnu presudu Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Pp J-467/15-36 od 14. rujna 2015. godine, kojom je tuženica prema pravilnom utvrđenju suda oslobođena od optužbe za prekršaj u vezi kojeg je tužiteljica u ovoj parnici podnijela tužbu protiv iste radi naknade štete, pri čemu se tužiteljica i u podnesku od 15. svibnja 2018. godine (list 193 spisa) pozvala na utvrđenja iz potonjeg prekršajnog postupka, pa prema tome i na sadržaj nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prim. mr. sc. E. dr. K..

 

              S obzirom na navedeno, te činjenicu da tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje potonjeg vještaka medicinske struke, to korištenjem tog nalaza i mišljenja kao dokaza u predmetnoj parnici nije došlo do povrede načela neposrednosti propisanog odredbom članka 4. ZPP-a.

 

              Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženica u vrijeme utuženog štetnog događaja nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno da na njezinoj strani nije u tom trenutku postojalo stanje prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, jer potonje ne proizlazi iz sadržaja nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prim. mr. sc. E. dr. K., pa je pravilnom primjenom odredbe članka 1050. stavak 1. ZOO-a utvrdio kako ista nije odgovorna za nastanak utužene štete, te posljedično tome u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, a pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.

 

              Pri tome pogrešno tužiteljica smatra da pitanje (ne)sposobnosti za rasuđivanje odnosno ubrojivosti nije na jednaki način regulirano odredbama PZ-a i ZOO-a, jer pojmu neubrojivosti iz članka 26. stavak 2. PZ-a po svojem sadržaju odgovara pojam nesposobnosti za rasuđivanje kako je definiran odredbom članka 1050. stavak 1. ZOO-a.

 

              S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

              Budući da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, to joj u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova tog postupka, pa je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

 

U Rijeci, 05. rujna 2019. godine.