Broj: Gž-2045/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Brankici Malnar u pravnoj stvari tužitelja A. Z. d.d, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. S. odvjetniku iz Z., protiv tuženika I. M. iz V. G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku R. F. i K. B. odvjetnicima iz odvjetničkog društva B.& F. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 137 Povrv-23688/13-72 od 11. srpnja 2019., 14. listopada 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tuženima kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj  137 Povrv-23688/13 od 11. srpnja 2019. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke do iznosa od 17.369,42 kn uz ispravak u točki I. izreke retku drugom, trećem i osmom tako da umjesto „A.“ u retku drugom piše „A.“ umjesto „23. 12. 2008.“ u retku trećem piše „ 22. 12. 2008.“ te umjesto datuma „07. studenog 2017.“ u retku osmom piše „07. studenog 2007.“

 

2. Preinačuje se citirana presuda u dijelu točke II. izreke za iznos od 937,50 kn (preko iznosa od 17.369,42 kn do iznosa od 18.306,92 kn) sa zateznim kamatama te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u tom iznosu.

 

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. H. (pogrešno navedena A.) poslovni broj Ovrv-2783/08 od 22. 12. 2008. (pogrešno navedeno 23. 12. 2008.) u dijelu kojim se tuženiku nalaže da tužitelju plati iznos od 62.436,00 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke (osim što je na iznos od 12.436,00 kn pogrešno naveden tijek zateznih kamata od 07. 11. 2017. umjesto 07. 11. 2007.). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.306,92 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke dok se točkom III. izreke ukida citirano rješenje o ovrsi za iznos troškova ovršnog  postupka od 2.481,92 kn. 

Protiv usvajajućeg dijela presude (točke I. i II. izreke) žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19:dalje-ZPP).

U žalbi tvrdi da je tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka objektivno preinačio tužbu tako da je promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva zahtijevajući umjesto početne isplate temeljene na poslovnom odnosu (izvodu iz poslovnih knjiga) povrat isplaćenog po osnovi naknade štete (regresni zahtjev). Nastavno tvrdi da izvod iz poslovnih knjiga ne predstavlja valjanu pravnu osnovu podobnu za donošenje pobijane presude. Osporava i odluku suda prvog stupnja u dijelu troškova postupka.

Predlaže uvaženje žalbe.

              Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Sud prvog stupnja utvrdio je:

 

-da se predmetna tražbina odnosi na štetni događaj, prometnu nezgodu u kojoj je oštećen pješaka M. V.,

 

              -da je tuženi  odgovoran za nastalu štetu koju je počinio u pijanom stanju, nesposoban za vožnju automobila,

-da je automobil tuženika bio osiguran kod tužitelja i da je tužitelj isplatio oštećenom na ime nespornog dijela štete iznos od 50.000,00 kn, odnosno da je Zavodu na ime troškova liječenja za tog osiguranika isplatio iznos od 17.195,62 kn, da tužitelj podneskom dostavljenim sudu 05. veljače 2019. nije preinačio tužbeni zahtjev već je isti uskladio s važećim  zakonskim propisima jer je njegov zahtjev u odnosu na visinu i tijek glavne tražbine i kamata ostao isti.

 

Pazeći po službenoj dužnosti i povodom žalbe tuženika na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

 

Nije povrijeđena ni odredba članak 354. stavak 1. ZPP-a zbog povrede odredbe članka 191. ZPP-a jer sud prvog stupnja kod donošenja pobijane presude nije povrijedio zakonsku odredbu o preinaci tužbe.

 

Preinaka tužbe jest u smislu odredbe članka 191. stavak 1. ZPP-a promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg, odnosno isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Promjena pravne osnove tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe (članak 191. stavak 3. ZPP-a).

 

U konkretnoj situaciji tužitelj tijekom postupka nije mijenjao iznos koji potražuje od tuženika po osnovi glavne tražbine i kamata ni tijek kamata. Osim toga nije mijenjao ni činjenične navode tužbe jer i u izvodu iz poslovnih knjiga kao vjerodostojnoj ispravi na temelju koje je pokrenut ovršni postupak koji je prethodio ovoj parnici tužitelj potraživao predmetnu isplatu od ovdje tuženika. U prvom podnesku koji je dostavo sudu prvog stupnja 07. kolovoza 2014., nakon stavljanja izvana snage rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i u kasnijem podnesku koji sadrži i tužbeni zahtjev, dostavljenom sudu prvog stupnja 05. veljače 2019., tužitelj je pojasnio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva i precizirao činjenice na kojima temelji osnovanost zahtjeva, a to ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe članka 191. stavak 3. ZPP-a.

 

Irelevantno je  i je li izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava ili ne jer sud prvog stupnja nije temeljio svoju odluku na toj ispravi već je nakon stavljanja izvan snage rješenja o ovrsi o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučivao kroz dokazni postupak u ovoj parnici i utvrđenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva temeljio je na činjenicama utvrđenim u tom dokaznom postupku i to utvrđenje suda tuženik žalbenim tvrdnjama nije doveo u pitanje.

 

Nastavno utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice u vrijeme nastanka štetnog događaja i da je tužitelj, društvo za osiguranje, oštećenoj osobi i Zavodu isplatilo štetu u potraživanom iznosu, opravdava dosudu isplate potraživanog iznosa u smislu odredbe članka 87. stavak 3. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 9/94, 46/97 – pročišćeni tekst, 116/99 i 11/02:dalje-ZO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju i članka 963. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”35/05 i 41/08-dalje: ZOO) na koje zakonske odredbe se prvostupanjski sud nije izričito pozvao ali ih je pravilno primijenio.

 

Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelju koji je uspio u sporu troškove postupka primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, ali mu je pogrešno utvrdio opravdanim troškom nagradu za sastav podneska od 01. ožujka 2019. u iznosu od 250,00 kn i za pristup na ročište radi objave presude 11. srpnja 2019. u iznosu od 500,00 kn. Naime tužitelj nije predao sudu podnesak s tim datumom i nije pristupio na ročište radi objave presude što znači da mu ti troškovi nisu ni nastali. Stoga je ostale pravilno utvrđene troškove postupka u iznosu od 18.306,92 kn valjalo umanjiti za iznos od 750,00 kn uvećan za PDV po stopi od 25 % što iznosi 937,50 kn i potvrditi pobijanu presudu u dijelu troškova postupka za iznosa od 17.369,42 kn odnosno odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka za iznosa od 937,50 kn (preko iznosa od 17.369,42 kn do iznosa od 18.306,92 kn).

 

              Nisu prihvatljivi žalbeni navodi tuženika da se na ročištima 06. studenog 2014. i 27. svibnja 2019. raspravljalo isključivo o procesnim pitanjima jer sa na tim ročištima odlučivalo i o glavnoj stvari. Pogrešno tvrdi i da tužitelj nije dostavio podnesak od 18. lipnja 2014. jer iz sadržaja predmeta proizlazi da je podnesak sastavljen tog dana ali je dostavljen sudu prvog stupnja 24. lipnja 2014.  

 

              Tuženiku koji je uspio u žalbenoj fazi postupka tek sa manjim dijelom sporedne tražbine, troškova postupka, nisu priznati troškovi žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

 

Nepobijani dio točke III. izreke presude ostaje neizmijenjen.

 

U Rijeci 14. listopada 2019.