Poslovni broj: 73 Pž-196/2021-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-196/2021-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. T. A. iz R., I., OIB …, 2. tužitelja C. A., S. M. di L., V. V. E. I. 131, I., OIB …, 3. tužitelja N. A. G., M., Š., OIB …, 4. tužitelja S. G., M., V. V. C. 47, I., OIB …, 5. tužitelja N. G., Z., Č. 5, OIB …, 6. tužitelja D. H., Z., U. grada V. 16, OIB …, 7. tužitelja A. K., W. N., S. 12, OIB …, 8. tužitelja A. O., Z., K. 3, OIB … i 9. tužitelja K. M. iz N. S., Ul. E. P. 1/1, R. P., OIB …, svi zastupani po punomoćnicima mr.sc. E. K. i A. K., odvjetnicima u P., K. trg 10, protiv tuženika H. N. K. – S., ustanova, T. G. B. 1, S., OIB …, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-566/2016 od 14. prosinca 2020., 14. veljače 2022.

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-566/2016 od 14. prosinca 2020., u točkama 1., 3., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. izreke.

II. Djelomično se uvažava tuženikova žalba i preinačuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-566/2016 od 14. prosinca 2020. u točkama 2. i 7. njene izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku da 1. tužiteljici, po osnovi naknade štete zbog povrede autorskih prava, isplati iznos od 15.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. lipnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila    zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da 5. tužitelju, po osnovi naknade štete zbog povrede autorskih prava, isplati iznos od 15.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. lipnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-566/2016 od 14. prosinca 2020., u točki 10. njegove izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev i presudio:

„1. Nalaže se tuženiku da 1. tužiteljici, po osnovi autorske naknade, isplati neto iznos od 26.081,54 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 2. lipnja 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku da 1. tužiteljici, po osnovi naknade štete zbog povrede autorskih prava, isplati iznos od 15.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 2. lipnja 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

3. Nalaže se tuženiku da 2. tužitelju, po osnovi autorske naknade, isplati neto iznos od 18.343,07 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 2. lipnja 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

4. Nalaže se tuženiku da 3. tužiteljici, po osnovi autorske naknade, isplati neto iznos od 2.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 2. lipnja 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

5. Nalaže se tuženiku da 4. tužiteljici, po osnovi autorske naknade, isplati neto iznos od 18.343,07 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 2. lipnja 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

6. Nalaže se tuženiku da 5. tužitelju, po osnovi autorske naknade za izvršene poslove redatelja i scenografa predstave te autora audio-video instalacija, isplati neto iznos od 101.339,86 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 2. lipnja 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od 15. P- 566/2016 3 godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

7. Nalaže se tuženiku da 5. tužitelju, po osnovi naknade štete zbog povrede autorskih prava, isplati iznos od 15.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 2. lipnja 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita    odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

8. Nalaže se tuženiku da 6. tužiteljici, po osnovi autorske naknade, isplati neto iznos od 9.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 2. lipnja 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

9. Nalaže se tuženiku da 7. tužitelju, po osnovi autorske naknade, isplati neto iznos od 18.343,07 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 2. lipnja 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

10. Nalaže se tuženiku da 8. tužiteljici, po osnovi autorske naknade, isplati neto iznos od 16.584,91 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 2. lipnja 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

11. Nalaže se tuženiku da 9. tužiteljici, po osnovi autorske naknade, isplati neto iznos od 18.343,07 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 2. lipnja 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje15. P- 566/2016 4 uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem utvrdio djelomično povlačenje tužbe (točke 1.-9. izreke) te je naložio tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 108.987,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje    za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok je odbijen zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak u iznosu od 28.500,00 kn (točka 10. izreke).

2. Protiv uvodno citirane presude i rješenja u točki 10. njegove izreke tuženik pravodobno izjavljuje žalbu, koju pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i to odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ponavlja tijekom prvostupanjskog postupka istaknuti prigovor pasivne legitimacije tuženika pozivajući se na ugovor sklopljen između tuženika i A. fondacije za kazališnu produkciju opere „S. Lukrecije“. Osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je taj ugovor po svojoj pravnoj prirodi ugovor o ortaštvu kod kojeg sukladno čl. 648. Zakona o obveznim odnosima te da ortaci solidarno odgovaraju za obveze ortaštva. Osporava visinu tužbenih zahtjeva. Nadalje, kod utvrđivanja povrede autorskih imovinskih prava za tužitelje 1. i 5. nastale iznajmljivanjem scenografije, kostima i video rekvizite kazalištu Giuseppe Verdi u Trstu tvrdi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi distinkciju autora i izvođača koju određuje Zakon o autorskom i srodnim pravima. Naime, čl. 122. Zakona o autorskom i srodnim pravima definira umjetnike izvođače te isti navodi da se umjetnikom izvođačem smatra i redatelj kazališne predstave. Kod definiranja imovinskih prava umjetnika izvođača čl. 125. Zakona o autorskom i srodnim pravima navodi iznajmljivanje isključivo fiksirane izvedbe pa povrijeđeno pravo redatelja kao izvođača nastalo prikazivanjem predstave u Trstu može biti isključivo povreda prava javnog prikazivanja, a ne iznajmljivanja jer ovdje nije riječ o fiksiranoj izvedbi. Povredu prava javnog prikazivanja djela redatelja počinilo je kazalište Giuseppe Verdi u Trstu, a ne tuženik. Stoga smatra da je potpuno pogrešno sud dosudio navedenu naknadu štete zbog povrede autorskih prava i naložio tuženiku isplatu iznosa od 15.000,00 kn za prvotužitelja i petotužitelja te na navedeni iznos određuje zakonsku zateznu kamatu počev od 2. lipnja 2012., a predstava „Silovanje Lukrecije“ je izvedena u Trstu 23. ožujka 2013. Predlaže da drugostupanjski sud žalbu usvoji, preinači presudu na način da u cijelosti odbije tužitelje s tužbenim zahtjevom i obveže ih na snašanje parničnog troška, podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Tužitelji u odgovoru na tuženikovu tužbu osporavaju njene navode i predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Tuženikova žalba je djelomično osnovana i djelomično nije osnovana.

5. Presuda i rješenje ispitani su sukladno odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih navoda pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te pogrešnu primjenu materijalnog prava.    6. Predmet tužbe je zahtjev tužitelja za isplatom izvođačke naknade s osnove sudjelovanja u izvedbi dramsko-glazbenoga djela - opere „Silovanje Lukrecije“ Benjamina Brittena koja je izvedena 19., 20., 23., 24. svibnja 2012. i na jednoj generalnoj probi 18. svibnja 2012. u Hrvatskom narodnom kazalištu Split, ovdje tuženik.

7. Prvotužitelj M. T. A. iz R., I., kostimograf opere, i petotužitelj N. G., Z., redatelj opere i scenograf potražuju i naknadu štete (svaki u iznosu od 15.000,00 kn) zbog povrede njihovog moralnog prava, a zbog činjenice da je tuženik bez njihove suglasnosti iznajmio scenografiju, kostime i video instalacije za predmetnu operu kazalištu Giuseppe Verdi u Trstu.

8. Drugotužitelj C. A., S. M., I., trećetužitelj N. A. G., M., Š., četvrtotužitelj S. G., M., šestotužitelj D. H., Z., sedmotužitelj A. K., W. N., i devetotužitelj K. M. iz N. S., R. P. su dramsko glazbeni izvođači predmetne opere dok je prvotužitelj M. T. A. iz R., I., kostimograf opere, petotužitelj N. G., Z., redatelj opere i scenograf, a osmotužitelj A. O., Z., koreograf opere.

9. Dakle, navedeni tužitelji su u zakonskom smislu umjetnici izvođači jer se radi o glumcima, pjevačima, glazbenicima, plesačima koji su glumom, pjevanjem, recitiranjem, interpretiranjem, pokretima ili na drugi način izvodili autorsko djelo iz područja umjetnosti (opera „Silovanje Lukrecije“ Benjamina Brittena). Umjetnikom izvođačem smatra se i redatelj kazališne predstave, odnosno predmetne opere. a sve u smislu odredbe čl. 122. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18 i 111/21; dalje: ZAPSP).

10. Predmet zaštite prava umjetnika izvođača je izvedba, i to njihova živa izvedba.

11. Isključiva imovinska prava umjetnika izvođača obuhvaćaju, između ostalog, i pravo priopćavanje javnosti svoje nefiksirane umjetničke izvedbe. U imovinska prava umjetnika izvođača spada i naknada za iznajmljivanje svoje fiksirane izvedbe u smislu odredbe čl. 126. ZAPSP-a.

12. Nesporno je između stranaka da je sklopljen Ugovor za kazališnu koprodukciju opere „Silovanje Lukrecije“ Benjamina Brittena od 6. ožujka 2012. između tuženika i A. fondacije M. s I. D. od 4. travnja 2012., a kojim ugovorom su uređeni odnosi između tih ugovornih strana.

13. Premda je pravilno prvostupanjski sud kao mjerodavno pravo naveo Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno pošao od shvaćanja da navedeni ugovor predstavlja ugovor o ortaštvu iz čl. 637. Zakona o obveznim odnosima iako je pritom pravilno prvostupanjski sud odbio prigovor pogrešne pasivne legitimacije tuženika uz utvrđenje da navedeni ugovor ne oslobađa tuženika plaćanja zatražene naknade tužiteljima.

 

14. Dakle, ovaj sud ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da navedeni ugovor predstavlja ugovor o ortaštvu iz čl. 637. Zakona o obveznim odnosima.

15. Naime, predmetni Ugovor za kazališnu koprodukciju opere „Silovanje Lukrecije“ Benjamina Brittena od 6. ožujka 2012. sklopljen između tuženika i A. fondacije M. s I. D. od 4. travnja 2012.; u daljnjem tekstu: Ugovor) po samom nazivu i njegovom sadržaju predstavlja Ugovor o scenskom prikazivanju autorskog djela, dakle imenovani, formalni ugovor iz čl. 71. u svezi s čl. 51. ZAPSP-a.

16. Odredbe čl. 71. ZAPSP-a glase: (1) Ugovorom o scenskom prikazivanju autor osniva za korisnika pravo javnoga scenskog prikazivanja određenoga autorskog djela, a korisnik se obvezuje autorsko djelo scenski prikazati na način, u roku i pod uvjetima određenim ugovorom te za stečeno pravo platiti naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno. (2) Odredbe o ugovoru o scenskom prikazivanju primjenjuju se i na radiodifuzijsko emitiranje i reemitiranje, javno priopćavanje radiodifuzijskog emitiranja, javno priopćavanje, javno prenošenje i stavljanje na raspolaganje javnosti scenskih prikazivanja autorskog djela, kao i javno izvođenje scenskih djela na nescenski način.

17. Upravo odredbe Ugovora, po svom nazivu i sadržaju, propisuju da ugovorne strane stupanju u međunarodnu kazališnu koprodukciju opere „Silovanje Lukrecije“ Benjamina Brittena (dirigent J. F., redatelj N. G.) koja će biti premijerno prikazana 18. svibnja 2012. u HNK Split, a zatim će F. A. prikazivati predstavu u razdoblju od 15. rujna 2912. do 15. listopada 2012. u Madridu s tri izvedbe uz eventualne dodatne izvedbe (čl. 1. Ugovora) kao i u kazalištu Verdi u Trstu, Italija, u šest izvedbi te moguće dodatne dvije izvan tog kazališta u vezi s čim će se sklopiti poseban ugovor(čl. 2. Ugovora).

18. Navedenim Ugovorom stranke su regulirale svoje međusobne odnose u pogledu scenskog prikazivanja određenog autorskog djela, regulirale su međusobne odnose u pogledu troškova koprodukcije. Tako je odredbama čl. 10. ugovoreno je da će Artemus fondacija pokriti sve autorske honorare s pripadajućim porezima za autorski tim kao i solističke honorare, dok je odredbom čl. 11. istog Ugovora propisano da će odabrani autori i solisti predmetne kazališne koprodukcije sklopiti svoje ugovore pojedinačno s kazalištima koja sudjeluju u produkciji.

19. Nesporno je da tužitelji nisu s tuženikom sklopili ugovore o izvođenju autorskog djela kako je to predviđeno odredbama čl. 10. i 11. Ugovora, a sve u smislu odredbe čl. 68. u svezi s čl. 4. st. 2. ZAPSP-a.

20. Nesporno je da tužitelji nisu niti s trećim, A. fondacija, sklopili ugovore o izvođenju autorskog djela.

21. Između stranaka nije sporno da je predmetna opera javno scenski prikazana u Hrvatskom narodnom Kazalištu Split u Ugovorom predviđenim terminima za koje pravo javnog scenskog prikazivanja nije plaćena naknada umjetnicima izvođačima, ovdje tužiteljima, u smislu odredbe čl. 71. st. 1. u svezi s čl. 4. st. 2. ZAPSP-a.

 

22. Sukladno odredbi čl. 13. st. 3. ZAPSP-a za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, pa tako i autoru izvođaču za njegovu izvedbu na temelju odredbe čl. 4. st. 2. ZAPSP-a, ako ovim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno. Naknada se određuje kao cijena korištenja u privatnopravnom odnosu.

23. Pri takvim nespornim činjeničnim utvrđenjima gdje je nesporno došlo do izvedbe predmetne opere, odnosno do priopćavanja javnosti izvedbe umjetnika izvođača, odnosno do javnog prikazivanja i stavljanja na raspolaganje javnosti izvedbe predmetne opere od strane umjetnika izvođača, ovdje tužitelja, a u nedostatku sklopljenog ugovora po kojem je tuženik stekao to pravo iskorištavanja od umjetnika izvođača (nesporno) ili na drugi zakonom predviđen način, niti takvo što proizlazi iz Ugovora sklopljenog s trećim (A. fondacija M.), valja primijeniti izričite zakonske odredbe i to odredbu čl. 68. koja se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 4. st. 2. ZAPSP-a.

24. Članak 68. ZAPSP-a glasi: (1) Ugovorom o izvođenju autorskog djela autor daje korisniku odobrenje za javno recitiranje autorskog djela ili javnu izvedbu glazbenog djela na način i pod uvjetima određenim ugovorom, a korisnik se za stečeno pravo obvezuje platiti naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno. (2) Odredbe o ugovoru o izvođenju primjenjuju se i na radiodifuzijsko emitiranje i reemitiranje, javno priopćavanje radiodifuzijskog emitiranja, javno priopćavanje, javno prenošenje i stavljanje na raspolaganje javnosti nescenskih književnih i glazbenih djela.

25. Slijedom navedenog, tužitelji osnovano od tuženika potražuju naknadu za sudjelovanje u scenskom prikazivanju predmetne opere scenski izvedene u Hrvatskom narodnom kazalištu Split.

26. Odredbom čl. 53. ZAPSP/03 propisano je da ako visina naknade nije određena pravnim propisom, ili je njena visina određena neprimjereno ili nije određena prema čl. 162. ZAPSP-a, autor ima pravo na primjerenu naknadu, a to je ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u trenutku zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, uzimajući pritom u obzir i financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće udruge autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj naknadi.

27. U konkretnom slučaju naknada za korištenje nije određena pravnim poslom.

28. Kako visina naknade nije određena ugovorom tužiteljima pripada primjerena naknada u smislu odredbe čl. 53. u svezi s čl. 4. st. 2. ZAPSP-a.

29. Neosnovano žalitelj osporava visinu određene pojedinačne naknade smatrajući da je ona previsoko određena. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je uzevši u obzir nalaz i mišljenje financijskog vještačenja (stranica 296. sudskog spisa) kao i ugovore pojedinih umjetnika izvođača i iskaze    stranaka, a s obzirom na odsutnost utvrđenih činjenica koje bi ukazivale na suprotno, pravilno utvrdio naknade koje su uobičajene za pojedine vrste korištenja svakog tužitelja s osnove povrede imovinskog srodnog prava u smislu čl. 53. u svezi s čl. 179 i čl. 4. st. 2. ZAPSP-a pa se žalbeni navodi u odnosu na određenu visinu naknade za korištenje ukazuju neosnovanim.

30. Prvotužiteljica, koja je bila kostimograf navedene opere, i petotužitelj, koji je operu režirao te izradio scenografiju i video, dodatno su zatražili naknadu štete u iznosu od po 15.000,00 kn zbog povrede autorskog moralnog prava navodeći da je tuženik bez njihove suglasnosti i dozvole iznajmio scenografiju, kostime i video instalaciju kazalištu Giuseppe Verdi u Trstu za iznos od 15.000,00 EUR.

31. Nije sporno da je tuženik iznajmio scenografiju, kostime i video instalaciju kazalištu Giuseppe Verdi u Trstu za iznos od 15.000,00 EUR te da se u tom kazalištu izvodilo predmetno djelo.

32. Prvostupanjski sud je pošao od ocijene kako prigodom odlučivanja o tužbenom zahtjevu nije vezan iskazanim pravnim stavovima stranaka utvrdivši kako se u konkretnom slučaju ne radi o povredi autorskih moralnih prava iz čl. 14. do 17. ZAPSP-a, već o povredi autorskih imovinskih prava iz čl. 20. st. 3. ZAPSP-a jer je tužiteljevo pravo iznajmljivanja povrijeđeno tuženikovim iznajmljivanjem scenografije, kostima i video instalacije kazalištu Giuseppe Verdi u Trstu pa je primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, uz obrazloženje da je tuženik kao stjecatelj dužan vratiti onaj dio imovine koji je bez osnove stekao umanjeno za nužne troškove, primjenom čl. 1116. Zakona o obveznim odnosima dosudio prvotužiteljici i petotužitelju zatraženi iznos naknade štete u iznosu od po 15.000,00 kn zbog povrede autorskog moralnog prava.

33. Navedena stajališta prvostupanjskog suda ovaj sud ne može prihvatiti.

34. Naime, točno je da sud nije vezan pravnim stavovima stranaka već činjeničnom osnovom navedenom u tužbi. Dakle, ne može prvostupanjski sud svoju odluku utemeljiti na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se pozvao tužitelj iako nije odlučno kako je tužitelj pravno ocijenio spor jer ga je sud dužan sam pravno kvalificirati. Međutim, ne može sud umjesto zatražene naknade štete zbog povrede moralnog prava dosuditi kondikcijski zahtjev zbog stjecanja bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima zbog povrede imovinskog prava prema općim pravilima o stjecanju bez osnove zato što sud smatra da bi upravo takav zahtjev, kojeg tužitelji tužbenim zahtjevom niti činjeničnim navodima u tužbi nisu postavili, bio osnovan i to u okolnostima gdje prema sadašnjem stupnju prikupljene procesne građe proizlazi da tužitelji nisu dokazali povredu moralnih prava niti su dokazali zakonom predviđene nužne pretpostavke vezane za naknadu štete u smislu odredbe čl. 342. - 349., 1045. - 1110. Zakona o obveznim odnosima.

35. Naime, umjetnici izvođači imaju sljedeća moralna prava: pravo na priznanje umjetnika izvođača, pravo na poštovanje umjetničke izvedbe i pravo na poštovanje časti i ugleda umjetnika izvođača. Dakle, okolnost da je tuženik bez dozvole nositelja prava iznajmio scenografiju, kostime i video instalaciju kazalištu    Giuseppe Verdi u Trstu za iznos od 15.000,00 EUR ne ukazuje samo po sebi na povredu moralnih prava (paterniteta, integriteta i povredu časti i ugleda), a ako nema povrede nema niti protupravnosti, pa u odsutnosti drugih činjeničnih tvrdnja tužitelja za koja je u odlučivanju o tužbi vezan sud i u prvostupanjskom postupku utvrđenih činjenica, predmetni zahtjev ukazuje se neosnovanim.

36. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a. Kako tuženik posebno ne osporava konkretnim navodima odluku o troškovima, a s obzirom na okolnost da je tuženik žalbom samo djelomično uspio u pogledu zahtjeva za isplatom naknade štete zbog kojih zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, ukazuje se neosnovanom tuženikova žalba na odluku o troškovima postupka.

Zagreb, 14. veljače 2022.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović