Broj: Rev 1462/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice M. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Z., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru poslovni broj Gžovr-8327/12-2 od 11. lipnja 2014., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4429/10 od 26. travnja 2011. i prijedlog za ovrhu odbačen, te kojim je ukinuto i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4429/10-9 od 7. srpnja 2011. bez vraćanja na ponovni postupak, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru poslovni broj Gžovr-8327/12-2 od 11. lipnja 2014. te se predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-4429/10 od 26. travnja 2011. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu 15.964,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. rujna 2008. do isplate, te nepodmirenog dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 25. rujna 2008. u iznosu 4.017,64 kn, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate.

 

Drugostupanjski sud je pod točkom I. izreke rješenja uvažio žalbu ovršenika i ukinuo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-4429/10 od 26. travnja 2011. te je odbacio prijedlog za ovrhu. Pod točkom II. izreke također je ukinuo i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrpl-4429/10-9 od 7. srpnja 2011., bez vraćanja predmeta na ponovan postupak u tom dijelu, dok je pod točkom III. izreke naložio ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu 3.075,00 kn, u roku od 8 dana.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditeljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da se drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te da se potvrdi rješenje o ovrsi uz naknadu troškova revizije ovrhovoditeljici.

 

Ovršenik nije podnio odgovor na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, a odredbom čl. 19. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

U reviziji ovrhovoditeljica sadržajno postavlja sljedeće pitanje:

 

„Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 20. Ovršnog zakona u vezi sa čl. 35. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate kn 15.964,70 sa zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2008. do isplate te iznosa od kn 4.017,64 na ime nepodmirenih zateznih kamata dospjelih do 25. rujna 2008., s obrazloženjem da predmetno potraživanje ovrhovoditelja nije u skladu sa sadržajem ovršnog naslova i njegovoj materijalnoj ovršnosti, iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-20776/04 od 26. rujna 2008., ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 15.964,70 sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. godine do isplate, te trošak parničnog postupka u iznosu kn 7.236,20 dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?”

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditeljica se poziva na odluke Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-1963/2012 od 27. svibnja 2013., te Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžovr-3990/11 od 22. svibnja 2012., Gžovr-4470/11 od 12. lipnja 2012. i Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2172/12, iz kojih da proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

 

U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditeljice i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom (što se odnosi na obvezu isplate troška parničnog postupka dosuđenog ovrhovoditeljici u iznosu 7.263,20 kn kao i dijela zateznih kamata dospjelih do 25. rujna 2008. u iznosu 6.119,00 kn). Navela je također da je ostalo nepodmireno potraživanje dijela zateznih kamata dospjelih do 25. rujna 2008. (dan prijeboja) u iznosu 4.017,64 kn kao i cjelokupno glavno potraživanje, sukladno čemu da je naznačila tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

 

Drugostupanjski sud je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu pri čemu sadržajno proizlazi iz obrazloženja drugostupanjskog suda stav kako ovršni prijedlog ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine, obzirom da je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u nesuglasju sa izrekom priložene ovršne isprave.

 

Ocjena je ovog suda da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan.

 

Naime, ovrhovoditeljica je ovlaštena od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice za dio tražbine namirena prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

 

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

 

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditeljica je dužna u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji joj (po njezinom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka, u konkretnom slučaju nepodmireno potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata i glavnog potraživanja.

 

Proizlazi dakle da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem da prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu naznaku predmetne tražbine. Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP uz prihvaćanje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 9. travnja 2019.