Broj: Gž-1989/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja A. B., N., OIB:..., protiv tuženika O. S., S., OIB:..., zastupanog po punomoćniku I. I., odvjetniku iz Č., radi izmještanja poljskog puta, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-152/2016-12 od 14. srpnja 2017., 11. travnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 16 P-152/2016-12 od 14. srpnja 2017.

 

              2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke Općinski sud u Čakovcu oglasio se nenadležnim za rješavanje u tom sporu, te je ukinuo provedene radnje u postupku i tužbu odbacio.

 

              U točki II. izreke odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje primjerene mjere kojom se tuženici O. S. nalaže da u roku od 30 dana izmjesti put prema dobivenim urbanističkim uvjetima za gradnju kuće za odmor M. M. s k.č. 3148 na k.č. 2990, a u tehničkom smislu u svemu prema idejnom građevinskom projektu: "Izgradnja nove nerazvrstane ulice u D. K. " k.o. S., kao neosnovan.

 

              U točki III. izreke nalaženo je tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni trošak postupka u iznosu od 1.406,25 kuna, u roku od petnaest dana.

 

              Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              U žalbi navodi da je sud propustio uzeti u obzir činjenicu da je M. M. u skladu s dobivenim urbanističkim uvjetima sagradio kuću za odmor na kč. br. 3148  a da O. S. nije izmjestila put na kč. br. 2990. Na taj način M. M. je samom izgradnjom svoje kuće za odmor već izvršio zamjenu zemljišta uzevši sebi cijelu kč. br. 3148-javni put, umjesto da O. S. preda susjednu kč. br. 2990 na kojoj je trebalo izmjestiti put, on je i tu uzurpirao posadivši vinograd. Tužitelj navodi da trpi štetu-koja se ogleda u tome da ne može do svoje nekretnine, nema pristup do šume i voćnjaka i ne može ih obrađivati primjerenom mehanizacijom. Navodi da nema nikakvih suvlasnika koji bi trebali dati suglasnost za otvaranje poljskog puta na novoj lokaciji, budući da je suglasnost dobivena urbanističkim uvjetima koje je M. M. tražio u upravnom postupku prilikom izgradnje svoje kuće za odmor. Navodi da je M. M. predložio izmještanje puta koje mu je odobreno s kč. br. 3148 na kč. br. 2990. Navodi da je netočna tvrdnja tuženika da se radi o imovinskopravnom sporu između tužitelja i vlasnika susjednog zemljišta M. M. i I. S., a koji spor tužitelj pokušava riješiti preko Općine, budući da postoji imovinskopravni spor između M. M. i O. S. Tužitelj smatra bezpredmetnim navode tuženika u odgovoru na tužbu da je građevinski projekt nove nerazvrstane ceste u ul. u D. K. bez suglasnosti svih vlasnika koji su volji odreći se vlasništva u korist dobara, jer je jedini vlasnik popisanih čestica M. M.. Stoga da je trebao usvojiti i prijedlog za određivanje privremene mjere.

 

Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

              Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da tužitelj i ostali vlasnici susjednih nekretnina-korisnici spornog poljskog puta 25. ožujka 2016. podnijeli su prigovor Državnoj geodetskoj upravi, Područna služba u Čakovcu, kojim su zahtijevali da se u okviru katastarske izmjere izmjesti put u skladu s urbanističkim uvjetima koje je M. M. dobio za izgradnju kuće za odmor, da su i Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Čakovec i Općinski sud u Čakovcu, zemljišnoknjižni odjel, prigovor tužitelja ocijenili osnovanim i pozvali vlasnike nekretnine-korisnike puta na rasprava za izlaganje kč. br. 3148 ko. S. za dan 16. lipnja 2016. Kako se vlasnik parcele M. M. usprotivio prijedlogu, povjerenstvo je donijelo zaključak da se postupka prekida "dok spor uređenja međa ne riješi nadležni sud". Slijedom navedenog tuženik navodi da su tužitelj i ostali suvlasnici morali pokrenuti imovinsko pravni spor oko uređenje međa protiv vlasnika predmetne čestice M. M., a ne protiv O. S.. Nadalje tuženik navodi kako iz obavijesti Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Međimurske županije od 5. prosinca 2016. proizlazi da je rješenje o izvedenom stanju za nezakonitu kuću za odmor u D. K., vlasnika M. M. izdano protuzakonito budući se sporna čestica kč. br. 3148 k.o. S. u katastru i zemljišnim knjigama vodi kao cesta, pa se stoga tužitelj nije smio zadovoljiti time da se o njegovom zahtjevu za poništenje spornog rješenja odlučuje obaviješću, već je trebalo inzistirati da nadležno državno tijelo o njegovu zahtjevu odluči rješenjem, čime bi bile ispunjenje materijalnopravne i procesnopravne pretpostavke za vođenje daljnjeg upravnog postupka na uklanjanje nezakonito izgrađene građevine. Budući da tužitelj nije poduzeo naprijed opisne pravne radnje i činjenici da se vlasnik zemljišta M. M. protivi prijedlogu za zamjenu zemljišta izgradnju putu na novoj lokaciji, sud nije ovlašten u okviru ovog sudskog postupka vlasnika nekretnina M. M. prisiliti na zamjenu.

 

              Predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u odgovoru na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Pobijanim rješenjem odbačena je tužba kojom je tužitelj tražio da se naloži tuženiku da o svom trošku u potrebnoj površini provede prelaganje puta kč. br. 3148 k.o. S. put u K., površine 304 m2 na novi pravac puta koji se sastoji od kč. br. 3148, 3145, 3144/3, 3144/4, 3144/2, 3144/5, sve k.o. S., sve prema Idejnom građevinskome projektu tvrtke P. d.o.o. iz Č., broj evidencije projekta 1228-23/16 od svibnja 2016.g. u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

Pri tome sud prvog stupnja u pobijanom rješenju navodi da je tužitelj u tužbi tvrdio da je kč. br. 3148 k.o. S., put u K. koja je identična kč. br. 1191/18 – cesta upisanoj u zk. ul. broj 2844 k.o. VI B. K. i da ista predstavlja javno dobro – nerazvrstanu cestu u vlasništvu tuženika i jedini put do njegovih nekretnina, međutim M. M. taj put je uzurpirao na način da je bespravno izgradio kuću i fizički onemogućio prilaz tužitelja do njegovih nekretnina, pa je tužitelj poslao tuženiku 15. travnja 2016. zahtjev za izmještanje puta, da bi se tuženik na taj zahtjev oglušio, te tvrdio da formiranje poljskog puta na navedenoj lokaciji bez suglasnosti svih suvlasnika ne može se rješavati u sudskom već upravnom postupku, institutom izvlaštenja, ukoliko su ispunjeni uvjeti iz Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“ broj 74/14 i 69/17 – dalje:  ZOI).

 

U pobijanom rješenju sud prvog stupnja navodi da izmještanje puta ne spada u sudsku nadležnost pri čemu se poziva na odredbu čl. 102. Zakona o cestama („Narodne novine“ 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje ZC) kojom je propisano da nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu (stavak 1.), da se nerazvrstana cesta upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave (stavak 2.) i odredbu čl. 107. st. 1. ZC kojom je propisano da upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako tim Zakonom nije propisano drukčije.

 

Također se poziva na odredbu čl. 105. st. 1. ZC kojim je propisano da građenje, rekonstrukcija i održavanje nerazvrstanih cesta od interesa je za Republiku Hrvatsku, te odredbu stavka 2. istog članka prema kojoj na postupak izvlaštenja nekretnina radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta primjenjuju se propisi o izvlaštenju, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

 

Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 16. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) donosi pobijano rješenje.

 

Prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere također utvrđuje neosnovanim jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) budući da tužitelj kao predlagatelj osiguranja u odnosu na tuženika nije učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine za izmještanje puta na k.č. br. 2990 k.o. S..

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da za odlučivanje u ovom sporu nije nadležan sud.

 

Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja da tuženik o svom trošku u potrebnoj površini provede prelaganje puta k.č. br. 3148 k.o. S., P. u K., površine 304 m2 na novi pravac puta koji se sastoji od k.č. br. 3146, 3145, 3144/3, 3144/4, 3144/2, 3144/5, sve k.o. S., te prema idejnom građevinskom projektu tvrtke P. d.o.o. iz Č., broj evidencije projekta 1228-23-16 od svibnja 2016.

 

U odnosu na takav tužbeni zahtjev treba poći od odredbe čl. 35. i čl. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) prema kojima javno dobra mogu biti u općoj uporabi svih ili  mogu biti javna dobra koja su namijenjena pojedinim subjektima za posebnu svrhu, a da se u konkretnom slučaju radi o putu koji kao takav upisuje u zemljišne knjige i kojim upravlja jedinica lokalne samouprave.

 

Prema odredbi čl. 98. st. 1. ZC-a nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozila i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovog Zakona i to posebice ceste koje su na području gradova s više od 35.000,00 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste županijske ceste i lokalne ceste („Narodne novine“ broj 54/08, 122/08, 13/09, 104/09 i 17/10), ceste koje povezuju naselja, ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja, terminali i okretišta vozila javnog prijevoza, pristupne ceste dostavljenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, druge ceste na području naselja i gradova.

 

Prema odredbi čl. 101. ZC-a nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

 

Općinsko vijeće O. S. na temelju čl. 3. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj  26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13 – dalje: ZKG) donijelo je Odluku o nerazvrstanim cestama O. S. (Službeni glasnik Međimurske županije broj 5/15). 

 

 

Prema odredbi čl. 11. Odluke nerazvrstane ceste se planiraju, grade i rekonstruiraju u skladu sa programom gradnje objekta i uređaja komunalne infrastrukture O. S. koje donosi Općinsko vijeće a na temelju tehničke dokumentacije i propisa o prostornom uređenju i građenju.

 

Prema odredbi čl. 16. Odluke u građenju nerazvrstanih cesta općina putem odjela ili pravne osobe registrirane za obavljanje te djelatnosti organizira obavljanje prethodnih radova, izradu tehničke dokumentacije i građenja odnosno rekonstrukciju ceste.

 

Iz naprijed navedenih propisa proizlazi da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

 

Prema odredbi čl. 2. ZKG-a komunalne djelatnosti se  obavljaju kao  javne službe i jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti na temelju tog Zakona i posebnih propisa dužni osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, obavljanje komunalnih djelatnosti po načelima održivog razvoja i osigurati javnost rada u što prema odredbi čl. 3. istog Zakona spada i održavanje nerazvrstanih cesta,

 

Na navedeno upućuje i čl. 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i  123/17), a kojom je propisano da općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito koji se odnose i na komunalno gospodarstvo.

 

Dakle, prema ZKG i Odluci o nerazvrstanim cestama O. S. za upravljanje, održavanje i gradnju nerazvrstanih cesta na području općine nadležna je O. S.. O. S. nadležna je i za "nove" nerazvrstane ceste odnosno njihovo građenje i izmještanje.

 

Na temelju navedenog činjeničnog stanja i citiranih zakonskih odredbi pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nije nadležan za odlučivanje o zahtjevu tužitelja.

 

Osim toga i kad bi se radilo o pravu služnosti u smislu odredbe čl.  186. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96,68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje ZV)  ni tada zahtjev tužitelja ne bi bio osnovan  jer je moguće prelagati služnost samo na poslužnom dobru koje pripada istom vlasniku, a tuženik nesporno nije vlasnik k.č.br. 3146, 3145, 3144/3, 3144/4,3144/2 i 3144/5 sve k.o. S.

 

Slijedom navedenog pravilno je primijenio odredbu čl. 16. u vezi s čl. 288. ZPP-a, kada se oglasio nenadležnim i odbacio tužbu.

 

Kako je s osnovom odbačena tužba tužitelja., sud prvog stupnja je pravilno primijenio i odredbu čl. 346. OZ-a kada je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se tuženici O. S. naložilo da u roku od 30 dana izmjesti put prema dobivenim urbanističkim uvjetima za gradnju kuće za odmor M. M. s k.č. 3148 na k.č. 2990, a u tehničkom smislu u svemu prema idejnom građevinskom projetku: "Izgradnja nove nerazvrstane ulice u D. K. " k.o. S.

 

Kako tužitelj žalbom nije doveo u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, niti je prvostupanjski sud počinio bitne povrede postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, već je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučio kao u točki 1. i 2. izreke ovog rješenja.

 

Budući da trošak tuženikova odgovora na žalbu nije bio potreban za donošenje odluke po žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a), odlučeno je kao u točki 2. izreke ovog rješenja.

 

U Rijeci 11. travnja 2019.