Broj: Gž Ovr-269/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. B. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik iz V., protiv ovršenika D. B. iz V., OIB: ..., radi ovrhe na nekretninama, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ovr-44/2019, od 28. veljače 2019., 12. travnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvaženjem žalbe ovrhovoditelja ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ovr-44/2019, od 28. veljače 2019., u točki IV. i VII. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja, donesenim na temelju presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-564/06, od 24. rujna 2007., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, na ime uskraćenog uzdržavanja za ovrhovoditelja A. B., u iznosima od po 850,00 kuna, koji dospijevaju mjesečno počev od 22. kolovoza 2006. pa do 10. svibnja 2012., sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne obroke uzdržavanja teče od njihova dospijeća pa do konačne isplate, kao i radi naplate troškova predmetnog ovršnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom, određena je točkom I izreke tog rješenja ovrha na 8/100 suvlasničkog dijela nekretnine ovršenika upisane u zk.ul. broj ..., k.o. B., koja se sastoji od k.č.br. ..., stambeno poslovni objekt broj , 1 zgrada, dvor. i oranica u Ulici V. Đ. sa 2008 m2, i to zabilježbom ovrhe na toj nekretnini, utvrđivanjem njezine vrijednosti, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je točkom II izreke rješenja naloženo zemljišnoknjižnom odjelu toga suda da izvrši upis zabilježbe ovrhe na toj nekretnini ovršenika. Točkom III izreke rješenja određeno je da žalba protiv predmetnog rješenja o ovrsi ne odgađa provedbu ovrhe.

 

Točkom IV izreke rješenja odbijen je ovršni zahtjev ovrhovoditelja, sadržan u prijedlogu za ovrhu od 21. siječnja 2019., i to u dijelu u kojem se traži da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Vukovaru uknjižba prava vlasništva i suvlasništva na nekretninama ovršenika, i to na nekretnini upisanoj u zk.ul. broj ..., k.o. B., koja se sastoji od k.č.br. ..., stambeno poslovni objekt broj ..., 1 zgrada, dvor. i oranica u Ulici V. Đ. sa 2008 m2 - u 70/100 dijela, temeljem Darovnog ugovora od 2. prosinca 2016., OV-6261/2016, zatim na nekretnini upisanoj u zk.ul. broj ..., k.o. B. N., koja se sastoji od k.č.br. ... V. sa 633 m2 - u cijelosti, temeljem Darovnog ugovora od 2. prosinca 2016., poslovni broj OV-6260/2016, te na nekretnini upisanoj u zk.ul. broj ..., k.o. B., a koja se sastoji od k.č.br. ..., oranica S. sa 469 m2 i k.č.br. ..., oranica S. sa 234 m2 – u ½ dijela, temeljem Darovnog ugovora od 2. prosinca 2016., broj OV-6259/2016, kao i u dijelu u kojem je zatraženo da se na navedenim nekretninama odredi ovrha.

 

Točkom V izreke prvostupanjski sud se oglasio mjesno nenadležnim u dijelu u kojem se traži da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli – Poli uknjižbu prava vlasništva na nekretnini ovršenika upisanoj u zk.ul. ..., k.o. ... P., koja se sastoji od k.č.br. ..., oranica sa 942 m2 - u cijelosti, temeljem Darovnog ugovora od 2. prosinca 2016., broj OV-6258/2016, kao i u dijelu u kojem je zatraženo da se na navedenoj nekretnini odredi ovrha.

 

Točkom VI izreke rješenja određeno je da će se po pravomoćnosti tog rješenja spis ustupiti Općinskom sudu u Puli – Poli kao mjesno nadležnom sudu za odlučivanje o dijelu zahtjeva ovrhovoditelja pod točkom V predmetnog rješenja. 

 

Točkom VII izreke rješenja odbijen je ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška predmetne ovrhe u iznosu od 1.250,00 kuna.

 

Točkom VIII izreke rješenja određeno je da će se po pravomoćnosti rješenja spis pod poslovnim brojem Ovr-44/2019 spojiti na spis pod poslovnim brojem Ovr-776/2013 radi provedbe jedinstvenog ovršnog postupka na istim nekretninama.

 

Protiv točke IV i točke VII izreke rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, u nastavku teksta ZPP), u svezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u nastavku teksta OZ), uz prijedlog da se žalba usvoji i rješenje prvostupanjskog rješenja, u pobijanom dijelu, ukine i vrati tome sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna.

 

Odgovor na žalbu nije izjavljen.

 

Žalba je osnovana.

 

U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je postupajući po prijedlogu ovrhovoditelja od 21. siječnja 2019. odredio ovrhu radi naplate dugovanih iznosa na ime uzdržavanja ovrhovoditelja temeljem ovršne isprave – pravomoćne presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-564/06, od 24. rujna 2007., u nepobijanim točkama I do III izreke citiranog rješenja o ovrsi, a točkom IV izreke odbio ovršni zahtjev ovrhovoditelja u dijelu u kojem se traži od ovršnog suda da naloži zemljišnoknjižnom odjelu toga suda uknjižbu prava vlasništva/suvlasništva ovršenika, a potom i određivanje ovrhe na nekretninama koje su pobliže navedene u citiranoj točki IV izreke, a koje su u izvanknjižnom vlasništvu ovršenika, temeljem priloženih kopija ugovora o darovanju, koji su zaključeni između ovršenika i njegove sada pok. majke, uz obrazloženje da dostavljeni ugovori sukladno odredbi članka 82. stavka 1. i 2. OZ-a, u svezi sa člankom 102. stavkom 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013, 108/2017, u nastavku teksta ZZK), ne predstavljaju isprave koje bi bile podobne za upis ovršenikovih prava na predmetnim nekretninama, jer nisu dostavljeni u izvorniku, odnosno ovjerenom prijepisu ili preslici.

 

U odnosu na zahtjev ovrhovoditelja da se službenim putem zatraži od javnog bilježnika A. V. iz V. dostava ovjerenih kopija predmetnih ugovora temeljem odredbe članka 234. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, prvostupanjski sud je primjenom odredbi članka 77. stavka 3. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj  78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016, u nastavku teksta ZJB), a u svezi sa člankom 93. stavkom 1. ZJB-a, u kojoj je propisano da je javni bilježnik, na zahtjev bilo koje stranke koja je kod njega sudjelovala u sastavljanju ili ovjeravanju isprava, ili pak njezinom nasljedniku, dužan izdati prijepis isprave, a trećim osobama samo po odobrenju one stranke koja je kod njega sudjelovala u sastavljanju ili ovjeravanju isprave, ili pak po odobrenju njezina nasljednika, zaključio da nije moguće naložiti javnom bilježniku izdavanje ovjerenih preslika predmetnih isprava, jer da se kopije tih isprava čuvaju u javnobilježničkoj arhivi, te se njihovi ovjereni prijepisi mogu izdavati samo iznimno, u situacijama koje predviđa članak 93. stavak 1. ZJB-a.  S tim u svezi, prvostupanjski sud je otklonio i  primjenu odredbe članka 234. ZPP-a, navodeći da niti sam ovršenik nije podnio javnom bilježniku na čuvanje ispravu u izvorniku, te da javni bilježnik kao “treća osoba” u smislu citirane zakonske odredbe, te ovršenik, imaju pravo uskrate edicije (izdavanja) takvih isprava sukladno analognoj primjeni odredbi članka 237. i 238. ZPP-a.

 

Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je utvrdio da nisu ostvareni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretninama ovršenika iz točke IV izreke, te odlučio kao u pobijanoj točki, dok je o troškovima postupka (točka VII izreke) odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 3. ZPP-a, uz obrazloženje da je ovrhovoditelj u predmetnom postupku uspio samo sa neznatnim dijelom svojeg ovršnog zahtjeva (samo u odnosu na 8/100 dijela nekretnine upisane u k.o. B.).

 

Ispitujući pobijano rješenje (točku IV i VII izreke), a pazeći u okviru žalbenih razloga, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, na postojanje koje od navedenih postupovnih povreda, ovaj sud utvrđuje da se pobijano rješenje, zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava, ne može valjano pravno ispitati.

 

Naime, rukovodeći se sadržajem odredbe članka 93. stavka 1. ZJB-a, prvostupanjski sud je zaključio da se javnom bilježniku ne može naložiti izdavanje ovjerenih prijepisa predmetnih ugovora o darovanju.

 

Navedeni zaključak ovom sudu nije prihvatljiv, jer je odredbom članka 232. stavka 3. ZPP-a izričito propisano da ako se isprava nalazi kod državnog tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu.

 

U konkretnom slučaju, ovrhovoditelj je podneskom od 29. siječnja 2019. predložio sudu da zatraži od javnog bilježnika ovjereni prijepis predmetnih ugovora, međutim, iz stanja spisa ne proizlazi da je prvostupanjski sud, prije donošenja pobijanog rješenja, postupio po prijedlogu ovrhovoditelja i zatražio dostavu ovjerenih prijepisa ugovora, već je u smislu odredbe članka 93. stavka 1. ZJB-a zaključio da javni bilježnik nije ovlašten postupiti po traženju suda i izdati prijepis isprava koje su kod njega sastavljene i ovjerene, ukoliko za to nema odobrenje stranaka ili njihovih nasljednika.

 

Osim što prvostupanjski sud nije postupio po prijedlogu ovrhovoditelja, a što je bio dužan u smislu citirane odredbe članka 232. stavka 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, mišljenje je ovog suda da se odredba članka 93. stavka 1. ZJB-a ne bi niti mogla primijeniti u situaciji kada prijepis određenih isprava traži sud.

 

Naime, pojam “treće osobe”, koji se navodi u članku 93. stavku 1. ZJB-a, ne bi obuhvaćao sud ili bilo koje drugo tijelo sa javnim ovlastima, već treće fizičke i/ili pravne osobe koje nisu stranke ugovora, a traže od javnog bilježnika izdavanje prijepisa tih isprava.

 

Prema ocjeni ovog suda, jedino tim osobama javni bilježnik ne bi bio ovlašten izdati ovjereni prijepis isprava, ukoliko za to nemaju odobrenje stranaka koje su kod tog javnog bilježnika sudjelovale u sastavljanju i ovjeravanju isprava ili njihovih nasljednika, što u protivnom znači da se ne bi trebalo na jednak način postupiti i u situaciji kada takvu ispravu od javnog bilježnika traži sud ili drugo državno tijelo u okviru svog postupanja i zakonskih ovlaštenja.

 

Također, mišljenje je ovog suda da je prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju, imao mogućnost zatražiti dostavu predmetnih isprava i od ovršenika, sve sukladno odredbi članka 233. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, u kojoj stoji da kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud će tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok.

 

Točno je da je ovršenik ovlašten uskratiti podnošenje isprava, kojih je sam stranka, sukladno članku 233. stavku 3. ZPP-a, a u svezi sa ovlaštenjima iz članka 237. i 238. ZPP-a, međutim, prvostupanjski sud u konkretnom slučaju uopće nije pokušao zatražiti od ovršenika podnošenje predmetnih ugovora, pa je stoga donošenje pobijanog rješenja, bez da je prethodno pokušana pribava tih isprava kako od javnog bilježnika, tako i od samog ovršenika, u cijelosti neosnovano.

 

   Pritom valja nadodati da je pogrešno prvostupanjski sud protumačio sadržaj odredbe članka 234. stavka 1. ZPP-a, kada je navodeći da je “treća osoba” prema tom zakonskom članku javni bilježnik, zaključio da bi se isti, u smislu tog zakonskog članka, a u svezi sa odredbama članka 237. i 238. ZPP-a, te člankom 37. ZJB-a (javnobilježnička tajna), mogao  pozvati na pravo uskrate edicije (izdavanja) isprava koje su kod njega sastavljane i ovjeravane.

 

Prema ocjeni ovog suda, pojam “treće osobe” u smislu sadržaja odredbe članka 234. stavka 1. ZPP-a ne podrazumijeva javnog bilježnika, koji je u smislu članka 2. stavka 2. ZJB-a osoba javnog ovlaštenja, već osobe koje nisu stranke postupka pred sudom, pa je stoga odluka prvostupanjskog suda, utemeljena na takvoj interpretaciji spomenutog zakonskog članka, u cijelosti neosnovana.

 

Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava, propustio u konkretnom slučaju zatražiti kako od javnog bilježnika, tako i od ovršenika, najprije izjašnjenje, a potom i pribavu ugovora o darovanju, koji bi bili podobni za zemljišnoknjižni upis ovršenikovih prava na nekretninama iz točke IV. izreke pobijanog rješenja, to je citirano rješenje suda prvog stupnja u tom dijelu nemoguće pravno ispitati i valjalo ga je ukinuti pozivom na članak 380. točku 3. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

 

U odnosu na odluku prvostupanjskog suda iz točke VII. izreke, koja je također pobijana predmetnom žalbom, valja istaći da je pogrešan stav suda da je ovrhovoditelj u predmetnom ovršnom postupku uspio sa neznatnim dijelom zahtjeva (u odnosu na 8/100 dijela nekretnine iz k.o. B. – točka I. izreke rješenja), te da stoga ne ostvaruje pravo na naknadu troškova od ovršenika, jer je ovrhovoditelj uspio sa ovršnim prijedlogom u odnosu na cijelu tražbinu (iznos od 59.000,00 kuna sa zateznim kamatama), dok nije prihvaćen samo predmet ovrhe u cijelosti, o čemu će prvostupanjski sud voditi računa kod ponovnog odlučivanja o troškovima ovršnog postupka.

 

Međutim, kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu (točka IV. izreke), valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka sukladno članku 166. stavka 3. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

 

Zbog izloženog, odlučeno je kao u izreci odluke rješenja ovog suda.

 

Rješenje suda prvog stupnja u točkama I, II, III, V, VI i VIII, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

Rijeka, 12. travnja 2019.