Broj: Gž-2574/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u izvanparničnoj stvari predlagatelja E. d.o.o., S.,  OIB:..., zastupanog po punomoćniku V. Č., odvjetniku u S., protiv predloženika 1. V. B. iz S., OIB:..., zastupane po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., 2. F. T. iz S., OIB:..., zastupane po punomoćniku T. V., odvjetniku u S., 3. S. J. iz S., OIB:..., 4.  M. M. iz S., OIB:..., 5. A. K. iz S.,  OIB:..., 6. N. V. iz S., OIB:..., 7. S. N. iz S., OIB:..., predloženici od 3. do 7. zastupani po punomoćniku S. K., odvjetniku  u S., 8. I. B. iz S., OIB:..., zastupanog po punomoćniku B. R., odvjetniku u S., 9. T. B. iz S., OIB:..., zastupanog po punomoćniku S. K. odvjetniku u S. i 10. F. B. iz S., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz Z. o. u. B. R. i T. K. iz S., radi ukidanja potvrde ovršnosti javnog bilježnika na javnobilježničkom aktu, odlučujući o žalbama predlagatelja i osmopredloženika podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-704/13 od 1. kolovoza 2017., 17. travnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

1. Odbijaju se žalbe predlagatelja i osmopredloženika I. B. kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1-704/13 od 1. kolovoza 2017..

 

2. Odbija se zahtjev drugopredloženice F. T. za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda, u točci I. izreke odbijen je prijedlog  za ukidanje potvrde ovršnosti javnobilježničkog akta, Ugovora o kupoprodaji sa Sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 11. ožujka 2008. solemniziranog kod javnog bilježnika D. M. pod poslovnim brojem OV-3077/08 od 11. ožujka 2008. i OV-4451/08 od 9. travnja 2008.,  kao i njegova Aneksa od 1. srpnja 2011.g. solemniziranog od javnog bilježnika M. Č. iz S., ovjeren pod poslovnim brojem OV-5181/11 od 14. srpnja 2011.g., OV-8568/11 od 23. studenog 2011. i OV-8749/11 od 29. studenog 2011., na koji javnobilježnički akt je javni bilježnik M. Č. stavila potvrdu ovršnosti sadržaja "ovaj javno bilježnički akt je izvršan dana 28. veljače 2012.g., Splita, 23. 07.2013.g." , kao i zahtjev predlagatelja za naknadu troškova postupka. Točkom II. izreke odbijeni su zahtjevi drugopredloženice i osmopredloženika za naknadu troška postupka.

 

              Protiv tog rješenja žalbu podnose predlagatelj i osmopredloženik.

 

Predlagatelj podnosi žalbu iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353. st.1. toč.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91,  91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i usvoji zahtjev predlagatelja, podredno ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

 

Žalbom se poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2 . toč. 11. ZPP-a jer da o odlučnoj činjenici postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave i same te isprave, te da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama tj. krivnji predloženika za neizgradnju predmetnog objekta odnosno neispunjenje obveze predlagatelja. Nadalje, osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o dospijeću obveze predlagatelja, ističući da sukladno čl. 4. Aneksa ugovora u obzir valja uzeti oba roka, i to za ishođenje potvrde glavnog projekta te za izgradnju i dovršetak objekta pa da dospijeće 28. veljače 2012. nema nikakve osnove, jer da eventualno dospijeće, s obzirom na datum solemnizacije Aneksa ugovora 29. studenoga 2011., nije moglo nastupiti prije 29. prosinca 2013.

 

Osmopredloženik podnosi žalbu protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točci II. izreke prvostupanjskog rješenja, iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga , sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prihvati njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

Žalbom osporava stav prvostupanjskog suda kako se u izvanparničnom postupku priznaju samo stvarni troškovi, jer da je takav stav suprotan paragrafu 20. st. 4. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. (dalje: ZSVP) prema kojemu da sud može po prijedlogu jedne stanke naložiti drugoj  da naknadi troškove, podrazumijevajući i troškove pravnog zastupnika, koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima i grubom krivnjom, pri čemu se poziva na sudsku praksu određenih županijskih sudova.

 

Prvopredloženica i trećepredloženica do osmopredloženik u odgovorima na žalbe osporavaju žalbene navode predlagatelja te predlažu odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjskog rješenja. Drugopredloženica potražuje naknadu troškova odgovora na žalbu.

             

Žalbe nisu osnovane.

 

Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 364. st. 2. toč. 11., u svezi sa čl. 381. ZPP-a jer o odlučnoj činjenici ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju Aneksa ugovora i samog tog aneksa, budući da suprotno žalbenim navodima, sud nije utvrdio da se predlagatelj obvezao ishoditi potvrdu glavnog projekta u roku od 15 dana, već u roku od 90 dana, kako je to navedeno i u Aneksu ugovora (čl.4.). Također, u pobijanom rješenju, suprotno žalbenim navodima, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni te je i izreka rješenja jasna i neproturječna, pa rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 381. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

 

Prvostupanjski sud utvrđuje da je Ugovorom o kupoprodaji sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine, koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika D. M. 11. ožujka 2008. pod brojem OV-3077/08 i 9. travnja 2008. pod br. OV-4451/08,  predlagatelj kupio od predloženika određene nekretnine radi izgradnje objekta M 23-1 te se obvezao isplatiti ugovorenu kupoprodajnu cijenu predajom u posjed i vlasništvo stanova u objektu (čl.4.), s time da su stranke 1. srpnja 2011.g. zaključile Aneks ugovora, koji je solmeniziran kod javnog bilježnika M. Č. 23. studenog 2012. pod br. OV-8568/11 i 29. studenog 2011. pod br. OV-8749/11, a kojim su izmijenili dospijeće obveze predlagatelja i na koji aneks je javni bilježnik stavila potvrdu ovršnosti sa danom 28. veljače 2012.. Čl. 4. Aneksa, stranke su ugovorile dospijeće obveze predlagatelja na način da se predlagatelj obvezao u krajnjem roku od 22 mjeseca od ishođenja potvrde glavnog projekta izgraditi i dovršiti objekt M23 te predati predloženicima etažne cjeline, kao i ishoditi potvrdu glavnog projekta za objekt M 23 najkasnije u roku od 90 dana od sklapanja Aneksa. Također, utvrđuje da predlagatelj nije ishodio potvrdu glavnog projekta.

 

            Imajući u vidu prethodna utvrđenja, posebice činjenicu da predlagatelj nije ishodio potvrdu glavnog projekta kako se obvezao Aneksom ugovora od 1. srpnja 2011., prvostupanjski sud zaključuje da je ovršnost tog javnobilježničkog akta nastupila protekom roka od 90 dana pa zauzima stav da je javni bilježnik ispravno stavio potvrdu ovršnosti s danom 28. veljače 2012., pri čemu zaključuje da iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi da objekt ne bi bio izgrađen isključivom krivnjom predloženika. Stoga, pozivom na odredbu čl. 36. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ) odbija zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti.

 

Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na pravnom pravilu iz paragrafa 20. ZSVP-a,  pa imajući u vidu da se u izvanparničnom postupku priznaju samo efektivni troškovi, odbija zahtjev drugopredloženika i osmopredloženika za naknadu troškova postupka.

 

Neosnovano se predlagatelj žalbom poziva na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti.

 

            Prema odredbi čl. 36. st. 5. OZ-a, javni bilježnici sami daju potvrde o ovršnosti svojih isprava i odluka.              

 

Odredbom čl. 54. st.7. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16, dalje:ZJB), koja regulira ovršnost javnobilježničkog akta, propisano je da će javni bilježnik na zahtjev stranke, sam staviti na ispravu potvrdu o njenoj ovršnosti, dok odredba čl. 23. toč.5 OZ-a, kao ovršnu ispravu definira i ovršnu javnobilježničku ispravu, a odredba čl.28. st. 1. OZ-a regulira ovršnost javnobilježničke isprave na način da je javnobilježnička isprava ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.

 

              Sukladno odredbi čl. 54. st. 1. ZJB-a, javnobilježnički akt smatra se ovršnom ispravom pod uvjetom da su ispunjene sljedeće pretpostavke; da je javnobilježničkim aktom utvrđena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, te da sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog javnobilježničkog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, a nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti ovrha. Prema st. 6. istoga članka, isti učinak kao i isprava iz stavka 1. ovoga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao). Ako privatna isprava ne sadrži izjavu obveznika iz stavka 1. ovoga članka ili je nejasna, takvu izjavu na zahtjev obveznika, u nastavku teksta privatne isprave, ispod koje će obveznik staviti svoj potpis, a prije solemnizacije, može unijeti i javni bilježnik.

 

U konkretnom slučaju, ispunjene su sve prethodno navedene pretpostavke koje se odnose na formu i sadržaj predmetnog javnobilježničkog akta – solemnizirane privatne isprave sukladno odredbi čl.54. st. 1. i 6. ZJB-a.

 

              Također, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se Aneksom ugovora o kupoprodaji sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine, predlagatelj kao kupac obvezao ishoditi potvrdu glavnog projekta za objekt M23-1 najkasnije u roku od 90 dana od sklapanja Aneksa te u krajnjem roku od 22 mjeseca od ishođenja potvrde izgraditi i dovršiti objekt M23-1 i predati predloženicima, kao prodavateljima, etažne cjeline. Dakle, ispunjenje obveze predlagatelja prvenstveno se sastojalo u ishođenju potvrde glavnog projekta u roku od 90 dana od sklapanja aneksa, a potom u izgradnji objekta u daljnjem roku od 22 mjeseca i predaji stanova u posjed predloženicima.

 

              Kako nije sporno da predlagatelj u ugovorenom roku nije ishodio potvrdu glavnog projekta, ispunjenje koje obveze je prethodilo obvezi izgradnje i dovršetka objekta te predaji stanova predloženicima, pri čemu predlagatelj niti ne tvrdi da bi poduzeo radnje u cilju ishođenja te potvrde nakon proteka ugovorenog roka kao i u cilju održavanja ugovorenog roka za izgradnju objekta i predaju stanova u posjed predloženicima, a čime se rok za predaju stanova ukazuje irelevantnim za utvrđenje dospijeća ugovorne obveze predlagatelja, to je pravilan stav prvostupanjskog suda da je ovršnost javnobilježničkog akata nastupila istekom roka od 90 dana od dana sklapanja aneksa ugovora tj. 28. veljače 2012..

 

Žalbeni navodi kojima se predlagatelj poziva na krivnju predloženika za neispunjenje njegove ugovorne obveze, nisu osnovani, budući da pitanje krivnje nije odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da javni bilježnik prilikom izdavanja potvrde ovršnosti javnobilježničkog akta ne ulazi u razloge neispunjenja ugovorne obveze, već ovršnost utvrđuje isključivo cijeneći sadržaj javnobilježničkog akta.

 

Odluka o troškovima postupka, suprotno žalbenim navodima osmopredloženika, donesena je uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Naime, točno je da prema pravnom pravilu iz paragrafa 20. st. 4. ZSVP-a, koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91) sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da naknadi troškove, podrazumijevajući i troškove pravnog zastupnika, koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom. Međutim, sve i kada bi bio pravilan stav osmopredloženika da bi mu na temelju navedenog pravnog pravila pripadalo pravo na naknadu troškova postupka, prema stanju spisa osmopredloženik nije podnio određen zahtjev za naknadu troškova sukladno odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a koji se na odgovarajući način primjenjuje temeljem pravnog pravila sadržanog u paragrafu 21. ZSVP-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

             

Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbe predlagatelja i osmopredloženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u točci 1. izreke.

 

              Zahtjev drugopredloženice za naknadu troškova odgovora na žalbu ukazuje se neosnovanim,  s obzirom da se ne radi o troškovima koji su u smislu odredbe čl. 155. st.1. ZPP-a bili potrebni za vođenje postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točci 2. izreke.

 

U Rijeci 17. travnja 2019.