Broj: Rev 1255/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Mikšića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženice M. K. iz S. N., , OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. G., odvjetnica u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-1694/2016-2 od 5. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6013/15-14 od 19. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 25. travnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženice podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tuženice podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

"I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-888/14 od 08. svibnja 2014. godine za iznos od 2.620.838,16 kuna temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda poslovni broj: P-3146/98-73 od 20. rujna 2012. godine.

 

II Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva radi utvrđenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-888/14 od 08. svibnja 2014. godine za iznos od 130.686,84 kune, te za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 2.751.525,00 kuna od 24. travnja 2014. godine do isplate.

 

III Nalaže se tuženici M. K. iz S. N., OIB: … nadoknaditi tužitelju A. K. iz Z., OIB: … troškove parničnog postupka u iznosu od 113.806,25 kn, u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude i odluke o troškovima postupka tuženica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženice i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.

 

Revizija tuženice podnesena protiv drugostupanjske presude je neosnovana, a revizija tuženice podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka nedopuštena.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora jest zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-888/14 od 8. svibnja 2014. radi naplate novčane tražbine u iznosu 2.751.525,00 kuna.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-888/14 od 8. svibnja 2014. određena ovrha na nekretnini ovršenika, ovdje tužitelja, na temelju pravomoćne i ovršne presude istoga suda broj P-3146/98 od 20. rujna 2012., radi naplate iznosa 400.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2007. do isplate i radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu 472.502,00 kuna,

 

- da je ovršenik, ovdje tužitelj, protiv navedenog rješenja pravovremeno podnio žalbu na temelju žalbenih razloga sadržanih u čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ) tvrdeći da je ovrhovoditeljičina tražbina dijelomično prestala namirenjem i kompenzacijom,

 

- da se ovrhovoditeljica, ovdje tuženica, očitovala na žalbu tvrdeći da je neosnovana, pa je ovršni sud ovršenika, odnosno tužitelja u ovom postupku, rješenjem broj Ovr-888/14-10 od 17. ožujka 2015. uputio da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbama čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč. 10. OZ,

 

- da iz specifikacije naplate FINE P-3146/98-73 proizlazi da je tuženica s danom 3. studenim 2014. naplatila na ime troškova postupka iznos od 472.502,00 kuna, na ime glavnice iznos od 2.148.336,16 kuna, odnosno ukupno iznos od 2.620.838,16 kuna, te iznos od 194,00 kune, koliko iznose troškovi FINE,

 

- da tuženica nije povukla prijedlog za ovrhu u ovršnom postupku broj Ovr-888/14 za iznos od 2.620.838,16 kuna koji joj je isplaćen u postupku izvansudske ovrhe provedene putem FINE.

 

Na temelju utvrđenih odlučnih činjenica, pozivom na odredbu čl. 50. st. 9. toč. 9. OZ, sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev za iznos 2.620.838,16 kuna jer je tražbina tuženice u tom iznosu prestala s obzirom da ju je tuženica namirila prisilnom naplatom provedenom u izvansudskom postupku putem FINE. Budući da tužitelj dokazima izvedenim tijekom postupka nije dokazao da je ovrhovoditeljičina tražbina radi koje je određena ovrha prestala i u preostalom dijelu određenom rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-888/14 od 8. svibnja 2014. sudovi su djelomično kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, kako je to pobliže navedeno u točki II. izreke prvostupanjske presude.

 

Tuženica je u reviziji navela da ju podnosi zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali u reviziji nije određeno navela zbog koje bitne povrede odredaba parničnog postupka je reviziju podnijela, niti u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka, što je bila dužna učiniti sukladno izričitoj odredbi čl. 386. st. 1. ZPP. S obzirom da revidentica u reviziji nije određeno navela niti obrazložila razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka to ovaj sud, postupajući u smislu odredbe čl. 386. st. 2. ZPP, neobrazložen revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije uzeo u obzir.

 

U odnosu na revizijske navode tuženice kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom na to da je ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidentica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženice odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Revizija tuženice podnesena protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije tuženice podnesene protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak  iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

 

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tuženice podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 25. travnja 2019.