Broj: Gž Ovr-305/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci OIB: 22883124500, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom postupku ovrhovoditelja Š. O. OIB: .... iz K., zastupan po punomoćniku N. K., odvjetniku iz K., protiv ovršenice F. O.-R. OIB: ..., iz K., zastupana po punomoćnici K. M.-D., odvjetnici iz K., radi ovrhe na nekretnini, rješavajući žalbu ovršenice, izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-4821/2017 od 20. ožujka 2018., dana 25. travnja 2019.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-4821/2017 od 20. ožujka 2018., osim u odnosu na žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - dalje OZ).

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi, na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Krku poslovni broj P-136/2009 od 9. studenog 2009., potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4131/2010 od 23. studenog 2010., radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 96.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom (na ime glavnice) i iznosa od 15.200,00 kn sa zateznom kamatom (na ime troškova parničnog postupka) te radi naplate troškova ovršnog postupka, određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenice z.č. 614/17 zk. ul. 1925 k.o. K.i to zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom iste i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

Istim rješenjem o ovrsi ovrhovoditelju su odmjereni troškovi ovršnog postupka u iznosu od 5.845,00 kn.

Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenica podnosi žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14.; - dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. OZ-a s prijedlogom da se pobijano rješenje stavi van snage i ukinu provedene radnje. 

U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba ovršenice odbije kao neosnovana.

Žalba ovršenice nije osnovana.

Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje o ovrsi na temelju prijedloga ovrhovoditelja a ovršnu ispravu predstavlja naprijed navedena pravomoćna i ovršna sudska presuda kojom naloženo tuženici, ovdje ovršenici da tužitelju, ovdje ovrhovoditelju, isplati iznos od 96.000,00 kn i naknadi parnični trošak u iznosu 15.200,00 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom u roku od 15 dana.

Pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točke 1., 3. i 5. OZ-a te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. istog članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavak 4. i 5. OZ-a, ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijanog rješenja nije ostvaren niti jedan od ovih žalbenih razloga.

Isto tako, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost primjene materijalnog prava, utvrđeno je da je sud prvog stupnja pobijano rješenje donio u skladu s odredbom članka 23. točka 1. OZ-a, članka 24. stavak 1. i članka 25. stavak 1. OZ-a koje kao ovršnu ispravu predviđaju ovršnu sudsku ovrhu te da je ovrha određena sukladno posebnoj odredbi članka 80. OZ-a koja propisuje ovršne radnje kojima se provodi ovrha na nekretninama radi ostvarenja novčane tražbine.

Pritom nije počinjena niti jedna postupovna povreda u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. OZ-a dok je o troškovima postupka odlučeno pravilnom primjenom članka 14. stavak 4. OZ-a.  

Žalbenim navodima kako je ovrhovoditelj zatražio predmetnu ovrhu radi naplate dugovanja čija glavnica iznosi 96.000,000 kn a predložena nekretnina da ima višestruku vrijednost koja premašuje 2.000.000,00 kn te ističe prigovor nesrazmjernosti činidbi, ovršenica sadržajno ukazuje na okolnosti predviđene odredbom članka 80.b stavak 2. i stavak 3. alineja 1. OZ-a, međutim u tom pravcu ovršenica niti činjenično obrazlaže niti dostavlja isprave i dokaze kako bi se mogla ispitati eventualna narušenost pravične ravnoteže u konkretnom slučaju.

Žalbeni navodi ovršenice kojima se predlaže ovrhu ograničiti na pojedinu posebnu cjelinu (stan) predmetne nekretnine, sadržajno predstavljaju prijedlog za ograničenje predmeta ovrhe u smislu odredbe članka 5. stavak 2. OZ-a o kojem nije ovlašten odlučivati ovaj žalbeni sud, pa će u nastavku postupka sud prvog stupnja odlučiti o takvom prijedlogu ukoliko i dalje bude egzistirao.

U odnosu na žalbene tvrdnje ovršenice kojima ističe da je glavnicu predmetnog dugovanja podmirila ovrhovoditelju nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, (o čemu dostavlja i dokaz), treba reći da bi se radilo o žalbenom razlogu iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a o osnovanosti kojeg razloga ne odlučuje ovaj drugostupanjski sud u povodu izjavljene žalbe ovršenice već se u tom smislu pred prvostupanjskim sudom provodi postupak prema odredbi članka 52. OZ-a.

Slijedom navedenog, žalbu ovršenice valjalo je odbiti kao neosnovanu a pobijano rješenje o ovrsi potvrditi pozivom na članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

U Rijeci 25. travnja 2019.