Broj: Gž Ovr-158/19-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Mirjani Macuri, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice M. B. iz S., OIB:…, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz R., , protiv ovršenika I. S. iz B., OIB:…, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-5668/16 od 25. siječnja 2019., dana 26. travnja 2019.,

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba ovrhovoditeljice M. B. te se ukida rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-5668/16 od 25. siječnja 2019. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na daljnji postupak.

Obrazloženje

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„Utvrđuje se da je ovrha u ovoj ovršnoj stvari dovršena.ˮ

Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila ovrhovoditeljica pobijajući ga zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se uvaži žalba, ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li ovršenikov dužnik Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje proveo posljednju ovršnu radnju, odnosno je li rješenje o ovrsi naplaćeno u korist ovrhovoditeljice, čime je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Smatra da je sud prethodno morao uputiti dopis Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i tek po njihovom izvještaju da je rješenje o ovrsi naplaćeno, eventualno dovršiti ovrhu. Tome u prilog dostavlja odluke Općinskog suda u Rijeci u predmetima Ovr-2314/07 i Ovr-2676/07. Navedenim postupanjem prvostupanjski sud da je i pogrešno primijenio materijalno pravo s obzirom da nije bilo uvjeta za primjenu čl. 73. st. 2. Ovršnog zakona.

              Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje ZPP) u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje OZ) na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud utvrdio da je ovrha dovršena jer smatra da je već dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku HZMO proveden prijenos tražbine ovrhovoditeljici, sukladno odredbi čl. 186. st. 1. OZ, pa da su ispunjeni uvjeti iz čl. 73. st. 2. istog Zakona za donošenje deklaratornog rješenja o dovršetku ovrhe.

Takav pravni stav ovaj drugostupanjski sud ne može prihvatiti kao pravilan.

Naime, odredbom čl. 73. OZ propisano je da se postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe, s time da dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud će utvrditi rješenjem.

Osnovna svrha vođenja ovršnog postupka je namirenje ovrhovoditeljeve tražbine pa u slučaju kada se ostvari svrha vođenja ovršnog postupka (prisilna naplata tražbine) postupak će završiti provedbom zadnje ovršne radnje, dakle, prijenosom novčanih sredstava, o čemu je sud dužan donijeti posebno deklaratorno rješenje u smislu odredbe čl. 73. st. 2. OZ ali konkretno, tek u slučaju kada nedvojbeno utvrdi da je ovršenik u cijelosti podmirio tražbinu ovrhovoditelja.

Navedeni pravni stav ovog drugostupanjskog suda je suglasan zauzetom pravnom stavu na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 21. studenoga 2018.

Na tom sastanku zauzet je jednoglasni pravni stav da se ovrha ne može smatrati dovršenom samom dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku.

U konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz spisa predmeta, rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-5668/16 od 24. listopada 2016., koje je postalo pravomoćno 9. studenoga 2016., određena je ovrha na mirovini ovršenika te je ovršenikovom dužniku HZMO, dostavljena obavijest o pravomoćnosti rješenja o ovrsi te zatraženo da se određeni iznos novčanih sredstava s računa ovršenika isplati ovrhovoditeljici u skladu s rješenjem o ovrsi odnosno stavi u redoslijed naplate i postupi po istom. Dana 9. srpnja 2018. ovršenikov dužnik se, po pozivu suda prvog stupnja od 19. listopada 2017., očitovao da je navedeno rješenje uvršteno u prednosni red čekanja radi založnog prava drugog ovrhovoditelja sa ranijim prednosnim redom te da nije u mogućnosti obavijestiti sud o datumu započinjanja s predmetnom ovrhom, budući je mirovina ovršenika dugoročno opterećena.

Prema tome, kako je predmetna ovrha u odnosu na ovrhovoditeljicu uvrštena u prednosni red čekanja, jasno je da u konkretnom slučaju nije provedena i posljednja ovršna radnja, prijenos novčanih sredstava, pa osnovano ovrhovoditeljica ističe u žalbi da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 73. OZ za donošenje deklaratornog rješenja o dovršetku ovrhe.

Slijedom iznesenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s        čl. 21. st. 1. OZ uvažio žalbu ovrhovoditeljice, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio sudu prvog stupnja na daljnji postupak.

Zadar, 26. travnja 2019.