Broj: Gž Ovr 193/19-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. d.o.o., Zagreb, T. D. I. 10, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici A. H. K., odvjetnici u Odvjetničkom uredu H. K. u Zagrebu,  R. c. 240, protiv ovršenika Dž. A. iz Zagreba, V. 62, OIB: …, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi  ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-776/19 od 13. ožujka 2019., dana 29. travnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba ovrhovoditelja I. d.o.o.  kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-776/19 od 13. ožujka 2019.

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se prijedlog za ovrhu od 26. veljače 2019. kao neosnovan.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu upis zabilježbe odbijenog prijedloga za ovrhu na 0,2519/100 dijela kč.br. 2365/1, zgrada br. 52 i 10 u Z., V. – I. trg, tlocrtne površine 3056 čm i trg površine 861,1 čhv odnosno 3097 s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela – "jednoetažni trosobni stan" na etaži "+4" u planu označeno oznakom "409-E 2" i bojano zeleno, korisne površine zatvorenog prostora K p = 108,60 čm, suvlasnički udio redni broj 222 (E-222), upisan u zk.ul. 23656 k.o. Grad Zagreb u odnosu na predbilježenog vlasnika Dž. A., Zagreb, V. 62, OIB: …"

Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da se donese rješenje o ovrsi uz naknadu troška ovrhovoditelju u cijelosti zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se isto rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe da je počinjena bitna povreda postupovne odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju rješenja neosnovano i bez obrazloženja izvodi zaključak da rješenje o protuovrsi nije ovršno pozivajući se na odredbu čl. 25. st. 1. Ovršnog zakona, a pritom st. 6. istoga članka u potpunosti ignorira, a isti propisuje da će se ovrha odrediti na temelju sudske odluke koja nije postala pravomoćna ako je zakonom propisano da žalba ili koji drugi pravni lijek ne zadržava ovrhu. Člankom 50. st. 7. Ovršnog zakona propisano je da žalba ovršenika protiv rješenja ne odgađa provedbu ovrhe. Nadalje, sud prvog stupnja ne navodi razloge zašto je odbio postupiti sukladno odredbi čl. 44. st. 1. navedenog Zakona, sukladno kojem je bio u obvezi provesti ovrhu temeljem rješenja o protuovrsi i prije njegove pravomoćnosti. Sud prvog stupnja propustio je pozvati ovrhovoditelja da priloži ispravu koja je podobna za upis ovršenikovog prava vlasništva. Pobijanim rješenjem netočno je utvrđeno da se temeljem rješenja o protuovrsi ne može provesti ovrha. Ukazuje na tumačenje odredbe čl. 44. st. 1. Ovršnog zakona iz koje jasno proizlazi kako se u pravilu prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi provodi ovrha određena rješenjem o ovrsi temeljem ovršne isprave (a što rješenje o protuovrsi je), odnosno neke od ovršnih radnji kojima se određena ovrha provodi, dok se prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi iznimno provodi posljednja ovršna radnja. Provedbene ovršne radnje kojima se provodi ovrha određenim sredstvom na određenom predmetu ovrhe pa tako i kod ovrhe na nekretnini, mogu se provesti prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi. Stoga je sud prvog stupnja trebao odrediti provedbu ovrhe na nekretnini temeljem rješenja o protuovrsi i to prije pravomoćnosti istog.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a sve u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje OZ), na koju u žalbi određeno ukazuje ovrhovoditelj, budući da je izreka pobijanog rješenja razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja,  pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega se isto može ispitati.

 

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istoga Zakona, a sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ.

 

Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 25. st. 1. OZ odbio je prijedlog ovrhovoditelja da na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4270/18 od 13. rujna 2018. odredi ovrhu na nekretnini ovršenika i to stanu u Zagrebu, V. 62, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na dijelu čest. br. 2365/1, zgrada broj 52 i 10, te naložio zemljišnoknjižnom odjelu istog prvostupanjskog suda upis zabilježbe odbijenog prijedloga za ovrhu, jer za to nisu ispunjene niti pretpostavke propisane odredbom čl. 82. st. 1. i 2. OZ.

Iz spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj predložio određivanje ovrhe na nekretnini ovršenika i to na temelju ovršne isprave – rješenja Općinskog građanskog sud u Zagrebu poslovni broj Ovr-4270/18 od 13. rujna 2018., a radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 1.163.813,87 kn, dakle, na temelju sudske odluke.

 

Prema odredbi čl. 22. OZ sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne i vjerodostojne isprave, ako tim Zakonom nije drugačije određeno.

 

Ovršne isprave u smislu čl. 23. toč. 1. OZ su ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba, s tim da se u smislu čl. 24. st. 1. navedenog Zakona sudskom odlukom smatra presuda, rješenje, platni nalog te druga odluka donesena u postupku pred sudom i izabranim sudom.

 

Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku ako zakonom nije drugačije određeno (čl. 25. st. 1. OZ).

 

U konkretnom slučaju nije sporno da u vrijeme pokretanja predmetnog postupka sudska odluka (rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4270/18 od 13. rujna 2018.) na temelju koje se traži određivanje ovrhe nije postala pravomoćna, a samim time ni ovršna, slijedom čega prijedlog za ovrhu nije podnesen na temelju ovršne isprave iz čl. 23. OZ, pa je pravilno sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda odbio prijedlog ovrhovoditelja za određivanjem ovrhe te odlučio kao pod toč. I. izreke.

 

U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja kojima se poziva na čl. 25. st. 6. OZ za istaći je da za konkretan slučaj zakonskim odredbama koje reguliraju postupak po prijedlogu za protuovrhu nije propisano da žalba ne zadržava ovrhu, a u odnosu na navode kojima se poziva na čl. 44. st. 1. OZ valja reći da se isti odnosi na provedbu ovrhe koja je određena, a nije postala pravomoćna, što u konkretnome nije slučaj.

 

Prema odredbi čl. 80. OZ ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti iste, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom, s tim da prema odredbi čl. 84. st. 1. istoga Zakona čim donese rješenje o ovrsi, sud će po službenoj dužnosti zatražiti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba ovrhe.

 

Kako u konkretnom slučaju nije doneseno rješenje o ovrsi, kako je to već ranije obrazloženo, to se nisu ispunile pretpostavke da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba ovrhe, sukladno čl. 84. st. 1. OZ, slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 81. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13) odlučio kao pod toč. II. izreke pobijanog rješenja.

 

Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci donesenog rješenja.

 

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

 

U Zadru 29. travnja  2019.