Broj: Gž Ovr Ob-46/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice T. K. iz Z., … zastupane po punomoćnici J. M., odvjetnici u Z., protiv ovršenika D. K. iz K., …, zastupanog po punomoćniku H. T., odvjetniku u D., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 9 Ovr Ob-13/2018-2 od 16. svibnja 2018., 30. travnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana, osim iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9.-11. Ovršnog zakona, i potvrđuje pobijano rješenje o ovrsi.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj II P-164/11 od 29. lipnja 2011., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice iz osnove doprinosa uzdržavanja u ukupnom iznosu od 51.360,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po 1.070,00 kuna od dospijeća 15.-og u mjesecu do isplate u razdoblju od svibnja 2014. do travnja 2018., kao i budućih dospjelih iznosa uzdržavanja s pripadajućim kamatama, troškova parničnog postupka iz kojeg potječe ovršna isprava u iznosu od 357,57 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. srpnja 2015. do isplate i troškova ovršnog postupka, pljenidbom ovršenikovih računa i oročenih novčanih sredstava u svim bankama, nalogom Fini da izda nalog bankama da se dužni iznos prenese s računa ovršenika na račun ovrhovoditeljice.

 

Ovršenik se žali i pobija rješenje o ovrsi u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 89/14, dalje: ZPP), u svezi s odredbama članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ), zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 3., točke 4. i točke 9. OZ-a, s prijedlogom da se pobijano rješenje o ovrsi ukine i ovrha obustavi.

 

Ovrhovoditeljica je odgovorila na žalbu, osporila osnovanost žalbenih razloga te predložila žalbu odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje o ovrsi potvrditi.

 

Prvostupanjski sud je zaključkom od 14. prosinca 2018., ispravljenim zaključkom od 22. veljače 2019., postupajući sukladno odredbama članka 55. u svezi s odredbama članka 52. OZ-a, uputio ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, odnosno, zbog činjenice da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna odluka.

 

Žalba ovršenika nije osnovana.

 

Predmet ovog ovršnog postupka je prijedlog za ovrhu kojeg je podnijela ovrhovoditeljica T. K. iz Z. protiv ovršenika D. K. iz K., radi naplate dospjelih obroka doprinosa uzdržavanja za razdoblje od svibnja 2014., u mjesečnom iznosu od po 1.070,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate, ovrhom na svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika, u svim bankama prema OIB-u ovršenika.

 

Ovrha je predložena na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj II P-164/11 od 29. lipnja 2011. kao ovršne isprave, kojom je ovršenik kao otac obvezan doprinositi za uzdržavanje malodobne djece, među ostalim, i ovrhovoditeljice u razdoblju nakon 2. studenog 2010., mjesečni iznos od 1.070,00 kuna.

 

Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje o ovrsi kojim je odredio predloženu ovrhu, ocjenjujući da je podneseni prijedlog sukladan i u potpunosti zasnovan na ovršnoj ispravi te da su za dopuštenje ovrhe ostvarene propisane zakonske pretpostavke (članak 39. – članak 42. OZ-a koji reguliraju predlaganje i određivanje ovrhe).

 

Žalbenim razlozima ovršenika nije dovedena u sumnju zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.

 

U smislu odredaba članka 22. u svezi s odredbama članka 29. OZ-a, sud ovrhu određuje, među ostalim, na temelju ovršne isprave koja je podobna za ovrhu.

 

U konkretnom slučaju, pravomoćna i ovršna sudska odluka koja je poslužila kao osnova ovrhe, sadrži nalog ovršeniku (ocu tada malodobne ovrhovoditeljice, rođene 17. lipnja 1999.), da na ime uzdržavanja ovrhovoditeljice doprinosi mjesečno upravo novčane iznose radi naplate kojih je određena ovrha.

 

Dakle, radi se o naplati doprinosa uzdržavanja (tada maloljetnog) djeteta od strane roditelja, a odluka o uzdržavanju donesena je primjenom odredaba članka 206. – članka 209. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07,  dalje u tekstu: ObZ/03), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke o uzdržavanju.

 

Temeljem odredaba članka 208. ObZ-a/03 (koje odgovaraju odredbama članka 286. Obiteljskog zakona, "Narodne novine", broj 103/15), odricanje od dužnosti i prava na uzdržavanje nema pravnog učinka, a malodobna djeca ne mogu se niti odreći već stečenih prava po osnovu uzdržavanja niti mogu s njima raspolagati na neki drugi način.

 

U kontekstu citiranih zakonskih odredaba, neosnovano se ovršenik u žalbi poziva na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 3. i točke 4. OZ-a, ističući da je ovršna isprava koja je poslužila kao osnova ovrhe stavljena izvan snage, odnosno, da je bez učinka (ili da je izgubila svoju djelotvornost), kao i da su se stranke po zakonu ovjerenom ispravom sporazumjele da ovrhovoditeljica neće na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu, pri tome, osnovanost svojih žalbenih razloga pronalazeći u pravnim poslovima koje je zaključio s majkom ovrhovoditeljice A. K. (ranije K.) tijekom 2014., točnije, za vrijeme dok je ovrhovoditeljica bila maloljetna.

 

Naime, priloženim preslikama ugovora koje je ovršenik sklopio sa svojom bivšom suprugom (majkom ovrhovoditeljice), na koje se poziva u žalbi (Sporazum ovjeren kod javnog bilježnika u S. T. K. M. 23. travnja 2014. pod brojem OV-2506/14 te javnog bilježnika u Z. K. V. 5. lipnja 2014. pod brojem OV-4429/14, Ugovor o reguliranju međusobnih prava I obveza ovjeren kod javnog bilježnika u Z. K. V. 2. lipnja 2014. pod brojem OV-4296/14 I OV-4427/14 od 5. lipnja 2014. te Ugovor o diobi imovine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice ovjeren kod javnog bilježnika u Z. K. V. 5. lipnja 2014. pod brojem OV-4432/14), ovršenik nije dokazao da su ostvareni razlozi na koje se poziva u žalbi obzirom da priložene isprave ne dokazuju da je predmetna ovršna isprava na bilo koji način stavljena izvan snage ili da je izgubila svoju djelotvornost kako očito pogrešno smatra ovršenik.

 

Radi se o ispravama (o pravnim poslovima) koje ni na koji način ne utječu na pravnu valjanost ovršne isprave (pravomoćne i ovršne sudske odluke kojom je odlučeno o uzdržavanju), a pri čijem sastavljanju i sklapanju ovrhovoditeljica nije sudjelovala.

 

U navedenim okolnostima, kod zakonske zabrane odricanja od prava na uzdržavanje i već stečenih prava iz osnove uzdržavanja od strane malodobnog djeteta, neosnovana je i žalbena tvrdnja ovršenika o postignutom sporazumu stranaka (ovršenika i ovrhovoditeljice) o nepokretanju postupka ovrhe temeljem ovršne isprave.

 

Iz izloženog proizlazi da nisu ostvareni žalbeni razlozi koje u žalbi ističe ovršenik, a kako nisu ostvareni ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredaba članka 50. stavka 5. OZ-a i u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, žalbu ovršenika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje o ovrsi potvrditi te odlučiti kao u izreci, temeljem odredaba članka 380. točke 2. ZPP-a u svezi s odredbama članka 21. stavka 1. OZ-a.

 

U Splitu 30. travnja 2019.