Broj: Gž Ovr-1453/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

             

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari 1. ovrhovoditelja R. St. S. –J. –W. St. S. im R., A., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. i p., 2. ovrhovoditelj M. Č., iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnici K. Š., odvjetnici iz Z., protiv 1. ovršenice D. R., iz Z. i 2. ovršenika A. T., 2. iz Z., radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 9 Ovr-3982/08-65 od 28. kolovoza 2019., 2. svibnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

1. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 9 Ovr-3982/08-65 od 28. kolovoza 2017.

 

2. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, podnesen 4. srpnja 2017. kao neosnovan.

 

              Protiv tog rješenja žale se ovršenici zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Bitnu povredu odredaba postupka nalaze u tome što su razlozi pobijanog rješenja nejasni i proturječni. Tako da je obrazloženje rješenja proturječno prvenstveno uzimajući u obzir činjenicu da je nekretnina koja je predmet ovršnog postupka doista jedini dom ovršenika, da ovršenici nemaju stalnih prihoda, socijalno su ugrožene osobe te oboje narušenog zdravstvenog stanja. Navode da je ovrhovoditelj protiv ovršenika pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, pokrenuo ovršni postupak radi ispražnjenja i predaje nekretnine koji postupak se vodi pod poslovnim brojem Ovr-7290/15 te je dana 10. srpnja 2017. održano ročište odnosno uredovanje radi ispražnjenja iste i predaje ovrhovoditelju. Stoga da ovršenici nisu vlasnici niti su u posjedu nekretnine u B. i ovrhovoditelji im ovim ovršenim postupkom nastoje ovršiti jedinu nekretninu u kojoj žive. Pri tome ovršenici ponovno ističu da su isti ugovor o jednokratnom kreditu broj računa 537.407 od 31. siječnja 2008., temeljem kojeg je ovrhovoditelj pokrenuo gore navedeni ovršni postupak, ishodio rješenje o ovrsi, sklopljen radi kupnje navedene nekretnine u B.. Navode da su dogovorili sa ovrhovoditeljem da će ovrhovoditelj privremeno, do realizacije kupnje nekretnine u B. i uknjižbe prava vlasništva ovršenika nad istom, a radi osiguranja svog potraživanja iz predmetnog ugovora o jednokratnom kreditu, uknjižiti svoje založno pravo na nekretnini koja je predmet ovog ovršnog postupka, a nakon što ovršenici upišu svoje pravo vlasništva na nekretnini u B., ovrhovoditelj će izdati brisovno očitovanje radi brisanja svog založnog prava na nekretnini koja je predmet ovog ovršnog postupka te će uknjižiti svoje založno pravo na nekretnini u B.. U tu svrhu ovršenici su potpisali i očitovanje o zasnivanju založnog prava u korist ovrhovoditelja a na teret ovršenika na navedenoj nekretnini u B., a koje očitovanje je solemnizirano po javnom bilježniku B. J. iz Z., 20. veljače 2008. poslovni broj Ou-193/08. Temeljem tog očitovanja ovrhovoditelj je uknjižio svoje založno pravo na nekretnini u B., međutim, odbio je izdati brisovno očitovanje za brisanje založnog prava na nekretnini koja je predmet ovog ovršnog postupka. Na opisani način ovrhovoditelj je prijevarnim postupanjem i dovođenjem u zabludu ovršenika ishodio uknjižbu založnog prava u svoju korist i na nekretnini koja je predmet ovog postupka kao i na nekretnini u B.. Napominje da su ovršenici uz prijedlog za odgodu ovrhe priložili i tužbu radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o jednokratnom kreditu kao i predmetnih očitovanja, a koji postupak se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod poslovnim brojem P-3642/2017. Pored navedenog ovršenici ističu da je 14. srpnja 2017. donesen Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“ broj  72/17), a koji se stupio na snagu 29. srpnja 2017., pa ovršenici u žalbi ističu da postoje razlozi za odgodu ovrhe pozivom na odredbu iz čl. 6. Zakona o ništetnosti.

 

              Predlažu pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, podredno preinačiti i usvojiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe uz naknadu troška sastava žalbe.

 

Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu ističe da je žalba u cijelosti neutemeljena te su navodi u žalbi potpuno pravno promašeni. U bitnom navodi da ovršenici nisu dokazali ispunjenost pretpostavki iz odredbe čl. 65. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ). Navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ovršenici stambeno pitanje mogu riješiti na drugi način, a ne isključivo vlastitom nekretninom, a što sukladno praksi Županijskog suda u Varaždinu te Županijskog suda u Zagrebu koju je ovrhovoditelj već dostavio u spis. Ovrhovoditelj posebno ističe da su u cijelosti paušalne tvrdnje ovršenika da bi ovrhovoditelj prijevarnim postupanjem uknjižio založno pravo na nekretnini koja je predmet ovog ovršnog postupka. Naime, založno pravo uknjiženo je kao sredstvo osiguranja tražbine ovrhovoditelja iz ugovora o kreditu na nekretnini koja je predmet ovog postupka i nekretnini u B. te prilikom uknjižbe istih nije postojao nikakav dogovor da će ovrhovoditelj izdati ovršenicima brisovno očitovanje za nekretninu koja je predmet ovog postupka nakon uknjižbe založnog prava na nekretnini u B.. Nadalje ovrhovoditelj ističe da Zakon o ništetnosti ne može se primijeniti u konkretnom predmetu iz razloga jer ovrhovoditelj nema status neovlaštenog vjerovnika u smislu Zakona o ništetnosti i ugovor o kreditu računa 537.407 od 31. kolovoza 2008. sklopljen je u Republici Austriji.

 

Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u odgovoru.

 

Žalba nije osnovana.

 

Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 170/03, 194/03, 154/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ) na koju sadržajno ukazuje žalba jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da rješenje moguće ispitati.

 

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. u vezi čl. 381. ZPP-a a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 19. st. 1. OZ-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

Sud prvog stupnja utvrđuje da se u ovom ovršenom postupku provodi ovrha na nekretnini ovršenika na temelju ovršne javnobilježničke isprave-javnobilježničkog očitovanja od 6. veljače 2008. sastavljenog kod javnog bilježnika B. J. iz Z. pod broj Ou-130/08 radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 149.329,45 EUR protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju kojeg objavljuje Hrvatska narodna banka koji vrijedi za dan plaćanja zajedno s zakonskom zateznim kamatom tekućom od 1. listopada 2008. pa sve do isplate. Utvrđuje da su ovršenici 4. srpnja 2017. podnijeli prijedlog za odgodu ovrhe navodeći kao razlog da predmetna nekretnina predstavlja stan na adresi prebivališta ovršenika u kojoj ovršenici živi kao supružnici, navedena nekretnina je jedni dom ovršenika te bi provedbom ovrhe trpili nadoknadivu odnosno tešku nadoknadivu štetu budući da zbog financijske situacije nisu u mogućnosti sebi osigurati drugi smještaj. Utvrđuje da su ovršenici u prijedlogu za odgodu ovrhe kao razlog naveli i odredbu čl. 19. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16) uz dostavu dokaza o podnesenoj tužbi radi utvrđenja ništetnosti ugovora o jednokratnom kreditu broj računa 537 407 sklopljenog 31. siječnja 2008. kao i očitovanja solemniziranog po javnom bilježniku B, J. iz Z. 20. veljače 2008. pod broj Ou-193/08.

 

Odlučujući o podnesenom prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe u ovom ovršenom postupku, sud prvog stupnja utvrđuje da ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi im provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, radi čega je prijedlog za odgodu ovrhe podnesen temeljem odredbe čl. 61. st. 1. toč. 1. do 8. OZ-a odbio kao neosnovan. Glede odredbe čl. 19.k st. 1. i 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju sud prvog stupnja smatra da se navedena odredba ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene prije 1. siječnja 2010. To zato što je odredbom čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj  79/09) koji je po odredbi čl. 30. tog Zakona stupio na snagu 1. siječnja 2010. propisano da se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog zakona, osim u slučaju iz stavka 2. koja je primjenjuje na tekuće ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog zakona. Nadalje, navodi da je Zakonom o izmjenama i dopuna zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj  102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. dodan čl. 19.k koji propisuje da ako se radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem vodi ovršni postupak protiv potrošača, koji je podnio tužbu radi utvrđenja ništavosti, sud će, na prijedlog ovršenika, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti, neispitujući postojanje drugih zakona propisanih pretpostavi o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika, pa obzirom da je predmetni ugovor sklopljen 31. siječnja 2008., tj. prije stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj  79/09) to je prijedlog ovršenika za odgovoru ovrhe temeljem odredbe čl. 19.k. Zakona o potrošačkom kreditiranju ocijenio neosnovanim.

             

Činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja u svemu kao pravilne prihvaća ovaj sud jer ih ovršenici žalbenim navodima nisu uspjeli dovesti u dvojbu.

             

Naime, odredbom čl. 61. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu u potpunosti ili djelomice ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, ukoliko je uz tu opću pretpostavku ispunjena jedna od posebnih pretpostavki koje su taksativno navedene u odredbi točke 1.- 8. citiranog OZ-a.

             

U podnesenom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenici se pozivaju na postojanje posebne pretpostavke za odgodu ovrhe iz točke 4. citiranog članka jer su podnijeli tužbu za utvrđenje ništetnosti ovršne isprave.

 

              U konkretnom slučaju, a kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja navedene pretpostavke nisu kumulativno ispunjene jer iako su ovršenici podnijeli tužbu za utvrđenje ništetnosti ovršne isprave (čl. 61. st. 1. t. 4. OZ-a), isti nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da se spriječi nasilje. Naime, uzimajući u obzir sve navedene činjenice ovaj sud ocjenjuje da je prodaja nekretnine u ovršnom postupku doista tegobna za ovršenike, međutim predstavlja onu redovnu štetu koji oni trpe u tom postupku, pa nisu ispunjene pretpostavke osnovom kojih bi valjalo udovoljiti prijedlogu ovršenika. Navedeno, da bez obzira na činjenicu da ovršenici  u vlasništvu nemaju drugih nekretnina. Naime, provođenjem ovrhe u konkretnom slučaju ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom, jer odredba čl. 8. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( "Narodne novine" Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99 -pročišćeni tekst, 14/02, 1/06) dopušta miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje doma, ako je to miješanje u skladu s zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i slobode drugih. Polazeći od toga da rješenje o ovrsi ima za temelj zaštitu prava drugoga tj. prava ovrhovoditelja na namirenje njegove tražbine, proizlazi da nije ostvarena povreda prava njihova doma.

             

Nisu osnovani ni žalbeni navodi ovršenika u pravcu da su učinili vjerojatnim da su provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu štetu bez obzira na činjenicu što je 14. srpnja 2017. donesen Zakon o izmjenama i dopunama  Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 73/17), a kojim je promijenjena odredba čl. 75. st. 5. OZ-a. Ovo zato jer je odredbom čl. 44. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama OZ-a iz srpnja 2017., propisano da se čl. 12. st. 1. tog Zakona,  a kojim je izmijenjen čl. 75. st. 5. OZ-a, te su dodani stavci 6., 7. i 8., primjenjuje na pravne poslove koji su nastali nakon stupanja na snagu tog zakona tj. 29. srpnja 2017. Kako je ugovor o kreditu br. 537.407 sklopljen 31. siječnja 2008. dakle prije njegovog stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama OZ-a iz srpnja 2017. ne može se primijeniti u ovom postupku.

             

Nadalje nisu u pravu ovršenici kada smatraju da je odredba čl. 19. Zakona o potrošačkom kreditiranju primjenjuje na sve postupke koji su u tijek, a ovo stoga što je, kako je pravilo prvostupanjski sud utvrdio, iz prijelaznih i završnih odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju ( "Narodne novine"79/09) te prijelaznih i završnih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( "Narodne novine" 112/12, 143/13, 147/13 i 9/15) izričito propisano koje se odredbe primjenjuju i na ugovor o kreditu neovisno o datumu zaključenja tih pravnih poslova, radi čega se ne može smatrati da je odredba čl. 19. Zakona o potrošačkom kreditiranju primjenjuje na takve pravne poslove neovisno o datumu sklapanja.

 

              Dakle Zakon o potrošačkom kreditiranju donesen je nakon sklapanja ugovora o jednokratnom kreditu iz kojeg su proizašle daljnje obveze dužnika utvrđene ugovorom o jednokratnom kreditu pa se na predmetni ugovor ne primjenjuju odredbe tog zakona.

 

              Nisu u pravu ovršenici kada smatraju da je ovrhu trebalo odgoditi pozivom na odredbu čl. 6. st. 1. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ( "Narodne novine"72/17). Ovo iz razloga jer je presudom Suda Europske unije poslovni broj C-630/17 od 14. veljače 2019. presuđeno da čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije  treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojega je, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji ne raspolaže odobrenjem koja nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.

 

              Kako iz presude proizlazi da je Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom protivan odredbi čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a pravo Europske unije utemeljeno na međunarodnim ugovorima je nadređeno domaćem pravu, odredbe tog Zakona se više ne mogu primjenjivati, pa je zbog tih razloga neosnovan navod ovršenika da postoje razlozi za odgodu ovrhe pozivom na odredbu čl. 6. st. 1. tog Zakona.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi čl. 19. st. 1. OZ-a.

 

Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a  u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a za vođenje ovog postupka.

 

U Rijeci 2. svibnja 2019.