Broj: Gž Ovr-212/2019.-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM I. III AG, Š., OIB: .., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. P. i M. S. iz Z.,  protiv ovršenika 1. B. Ž., P., OIB: .., 2. B. M., P., OIB: ..., i 3. B. S., P., Braće OIB: ..., koje zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik iz Đ., radi ovrhe na nekretnini, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu poslovni broj Ovr-1766/18-2 od 5. rujna 2018., dana 8. svibnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

              1. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu poslovni broj Ovr-1766/18-2 od 5. rujna 2018. (u dijelu kojim je radi naplate novčane tražbine u iznosu od 573.490,77 kn uz zateznu kamatu, kamate od 61.828,48 kn i 227.519,55 kn, troškova od 10.363,43 kn uz zateznu kamatu i troškova ovršnog postupka u iznosu od 15.912,50 kn uz zateznu kamatu), određena ovrha na nekretnini upisanoj u zk.ul. 107 k.o. P., osim u odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 9. i 10. Ovršnog zakona.

 

2. Djelomično se prihvaća žalba ovršenika te se preinačuje citirano rješenje o ovrsi u preostalom dijelu i rješava:

 

Odbija se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja u dijelu koji se odnosi na naplatu zatezne kamate na tražbinu od 61.828,48 kn od 2. kolovoza 2013. do isplate te se u odnosu na taj dio ukidaju sve provedene ovršne radnje.

 

3. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbe od 13.095,00 kn. 

 

Obrazloženje

 

              Citiranim rješenjem o ovrsi prihvaćen je prijedlog ovrhovoditelja te je radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 573.490,77 kn uz zateznu kamatu, redovne kamate od 61.828,48 kn uz zateznu kamatu, zatezne kamate od 227.519,55 kn, troškova od 10.363,43 kn uz zateznu kamatu i troškova ovog ovršnog postupka uz zateznu kamatu, određena ovrha na nekretnini upisanoj u zk.ul. 107 k.o. P., pri čemu je ovrhovoditelju dosuđen trošak u iznosu od 15.912,50 kn.

 

              Protiv rješenja o ovrsi žale se ovršenici zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijano rješenje o ovrsi stavi izvan snage, a podredno da ih se uputi na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pri čemu ističu zahtjev za naknadu troška žalbe od 13.095,00 kn.

             

              Žalba je djelomično osnovana.

             

              Sud prvog stupnja pobijano rješenje o ovrsi donosi primjenom članka 41. stavak 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ) povodom prijedloga ovrhovoditelja od 23. kolovoza 2018., na temelju ovršne isprave koju u smislu odredbe članka 23. točka 5. OZ-a predstavlja ugovor o kreditu uz depozit br. 5140030250-61000074283/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljen 13. rujna 2007. između S. banke d.d. O. i pravnog prednika ovršenika - B. M. kao korisnika kredita i založnog dužnika te B. Ž. (prvoovršenik), kao prikrivenog vlasnika, solemniziran kod javnog bilježnika A. J. iz Đ. pod brojem OV-2590/07 dana 19. rujna 2007. (kojim je korisniku kredita odobren stambeni kredit od 100.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama uz kamatu i rok vraćanja od 25 godina), a vezano za koji ugovor je sklopljen ugovor o cesiji 14. rujna 2017. između ovrhovoditelja kao cesionara i pravnog sljednika navedene banke kao cedenta.

 

U žalbi ovršenici ističu da su nekretninu koja je predmet ovrhe stekli na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. B. M. te da se radi o jedinoj naslijeđenoj imovini, čija je vrijednost utvrđena u iznosu od 58.800,00 EUR, međutim, da su ostala dugovanja ostavitelja znatno veće vrijednosti od naslijeđene imovine, zbog čega osporavaju visinu tražbine. Zatim se u žalbi ističe da se prvoovršeniku radi naplate kredita vrši obustava 1/3 mirovine, međutim, da od banke unatoč traženju nisu dobili podatak o iznosu ukupnih uplata. Navode i da je po istom ugovoru kao sredstvo osiguranja ugovorena i polica životnog osiguranja vinkulirana u korist banke, s time da nemaju saznanja da li ovrhovoditelj po navedenoj polici isplaćen i u kojem iznosu, pri čemu radi utvrđenja navedenih činjenica u žalbi ističu određene dokazne prijedloge.

 

Ispitujući pobijano rješenje u okviru ovlasti iz odredbe članka 50. stavak 5. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio da bi bio ostvaren koji od žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 1., 3. i 5. OZ-a, kao niti žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 6.  vezano za članak 4. i 5. OZ-a, na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

Također u donošenju pobijanog rješenja o ovrsi nije ostvarena niti jedna od bitnih procesnih povredi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. vezano za članak 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), koji se u ovršnom postupku primjenjuje prema odredbi članka 21. stavak 1. OZ-a.

 

Žalbenim razlozima kojima ovršenici ističu prigovor da ne mogu odgovarati za dugove sada pok. B. M. preko visine naslijeđene imovine, sadržajno ističu žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 10. OZ-a, dok navodima žalbe o određenim uplatama u odnosu na tražbinu koja je predmet postupka, sadržajno ističu žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a. Međutim, o navedenim žalbenim razlozima, sukladno odredbi članka 52. OZ-a, odlučuje sud prvog stupnja, s time da iz spisa ovršnog postupka proizlazi da je sud prvog stupnja, imajući u vidu razloge koje su ovršenici istaknuli u žalbi, zaključkom poslovni broj Ovr-1766/18-10 od 26. listopada 2018.  ovršenike uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Stoga će se u okviru parničnog postupka raspraviti okolnosti na koje ovršenici ukazuju u žalbi, o kojima se u ovom postupku ne može raspravljati (niti provoditi dokazi koje ističu u žalbi), jer se ovršnom postupku samo vrši prisilna naplata tražbine ovrhovoditelja iz ovršne isprave.

 

Slijedom navedenog pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prijedlog ovrhovoditelja te odredio ovrhu radi naplate tražbine ovrhovoditelja od 573.490,77 kn uz zateznu kamatu, tražbine od 61.828,48 kn + 227.519,55 kn, 10.363,43 kn uz zateznu kamatu, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka.

 

Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem o ovrsi prihvatio prijedlog ovrhovoditelja te ovrhu odredio i radi naplate zatezne kamate na tražbinu u iznosu od 61.828,48 kn od 2. kolovoza 2013. do isplate. Prema navodima ovrhovoditelja iz prijedloga za ovrhu i priloženoj dokumentaciji, tražbina ovrhovoditelja od 61.828,48 kn predstavlja redovnu kamatu, zbog čega ovrhovoditelj na navedenu tražbinu nema pravo potraživati zateznu kamatu jer je takav zahtjev suprotan odredbi članka 27. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18 - dalje: ZOO) pa je pravilnom primjenom materijalnog prava prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja u tom dijelu trebalo odbiti.

 

Slijedom navedenog žalba ovršenika je djelomično prihvaćena te je odlučeno kao u točki 2. izreke ovog rješenja primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu rješenje o ovrsi suda prvog stupnja potvrđeno na način kao u točki 1. izreke ovog rješenja primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a vezano za članak 21. stavak 1. OZ-a.

 

Odlučujući o troškovima postupka primjenom odredbe članka 166. stavak 2. u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a i članka 14. stavak 4. OZ-a, rješenje suda prvog stupnja je potvrđeno i u dijelu odluke o troškovima prijedloga za ovrhu dosuđenim ovrhovoditelju u iznosu od 15.912,50 kn, koji trošak, uz trošak sudske pristojbe, ovrhovoditelju pripada primjenom tarifnog broja 11. točka 1. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) obzirom na visinu novčane tražbine ovrhovoditelja radi naplate koje je ovrha određena.

 

Zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbe je odbijen primjenom odredbe članka 166. stavak 2. i članka 154. stavak 3. ZPP-a vezano za članak 14. stavak 5. OZ-a obzirom da su u žalbi uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu (samo u odnosu na predloženu ovrhu radi naplate zatezne kamate na tražbinu od 61.828,48 kn) u odnosu na koji dio nisu nastali posebni troškovi.

 

U Rijeci 8. svibnja 2019.