Broj: Gž Ovr-417/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja N. B. iz Z., OIB: .., zastupanog po punomoćniku I.-Z. J., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika N. B. iz A., OIB: .., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 31 Ovr-3085/18-11 od 06. lipnja 2018. godine, dana 09. svibnja 2019. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvaženjem žalbe ovrhovoditelja ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 31 Ovr-3085/18-11 od 06. lipnja 2018. godine, te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi tog suda poslovni broj Ovr-3085/2018 od 09. travnja 2018. godine.

 

              Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovrhovoditelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, u nastavku teksta: OZ).

 

              U žalbi u glavnome navodi da je sud prvog stupnja trebao u skladu s odredbom članka 181. stavak 1. OZ-a cijeniti očitovanje ovršenikovog dužnika samo u dijelu koji se odnosi na to priznaje li isti predmetnu tražbinu, u kojem iznosu, da li je istu voljan namiriti, te je li njegova obveza za ispunjenje te tražbine na neki način uvjetovana, pa da slijedom toga nije mogao pobijanu odluku utemeljiti na očitovanju ovršenikovog dužnika, to tim više jer je isti priznao tražbinu ovršenika prema istome, slijedom čega smatra da je prvostupanjski sud postupajući protivno navedenom počinio bitnu povredu odredaba postupka.

 

              Nadalje ističe kako je sud pogrešno primijenio odredbu članka 172. stavak 1. OZ-a, jer da njegova tražbina radi čijeg podmirenja je u ovom predmetu doneseno rješenje o ovrsi proizlazi iz ugovora o zastupanju kojeg je dana 24. rujna 2009. godine zaključio sa ovršenikom, a kojim su isti ugovorili odvjetničku nagradu u razmjeru s uspjehom u postupku kojeg je ovršenik vodio protiv njegovog dužnika, i to tako da se nagrada za zastupanje obračuna po naplati naknade štete u visini od 20% od naplaćene glavnice i zateznih kamata, pri čemu su tim ugovorom ovrhovoditelj i ovršenik ugovorili da ovrhovoditelju pripada i trošak odmjeren po sudu, i to u cijelosti.

 

              Osim toga, navodi da ni u kojem slučaju nije mogao biti izuzet iz ovrhe onaj dio ovršenikove tražbine prema njegovom dužniku koji proizlazi iz presude istog suda poslovni broj Pn-1644/15 od 24. travnja 2017. godine, a koji se odnosi na dosuđene troškove tog postupka.

 

              Ovrhovoditelj ističe da ovršenikov dužnik nije osporio njegovu tražbinu u dijelu koji se odnosi na trošak postupka, već je jedino prigovorio dijelu potraživanja iz ovog postupka koji se odnosi na naplatu 20% iz potraživanja koje ovršenik ima prema istome s osnove naknade štete.

 

              Pri tome osporava utvrđenje suda kako u ovom postupku nije dostavio u spis spomenuti ugovor o zastupanju od 24. rujna 2009. godine, a da osim toga postojanje tog ugovora proizlazi iz presude prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-2917/03 od 03. srpnja 2012. godine, te presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3012/12 od 17. veljače 2015. godine, te da nije sporno postojanje i sadržaj gore navedenog ugovora.

 

              Žalitelj ističe kako očitovanje ovršenikovog dužnika ne može u smislu odredbe članka 181. stavak 1. OZ-a biti pretpostavka za provedbu ovrhe na tražbini ovršenika, pa da je pogrešno protivno utvrđenje prvostupanjskog suda.

 

              Iz navedenih razloga predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem o ovrsi tog suda poslovni broj Ovr-3085/2018 od 09. travnja 2018. godine određena u korist ovrhovoditelja ovrha na tražbini ovršenika prema njegovom dužniku osiguranje d. d. iz Z., temeljem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-2917/03 od 03. srpnja 2012. godine, radi namirenja tražbine koju ovrhovoditelj ima prema ovršeniku osnovom presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-669/17 od 21. prosinca 2017. godine.

 

              Nadalje utvrđuje da je navedeni ovršenikov dužnik u podnesku od 17. travnja 2018. godine naveo kako je ovršenikova tražbina izuzeta od ovrhe temeljem odredbe članka 172. stavak 1. OZ-a, jer da se radi o tražbini po osnovi naknade štete zbog narušenja zdravlja ili smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti.

 

              U vezi toga utvrđuje da se ovrhovoditelj na gornje navode ovršenikovog dužnika očitovao na način da je izjavio kako smatra da tražbina ovršenika nije izuzeta od ovrhe, jer da je između njih sklopljen dana 24. rujna 2009. godine ugovor o zastupanju, kojim su ovrhovoditelj i ovršenik ugovorili odvjetničku nagradu u razmjeru s uspjehom u postupku koji je ovršenik vodio protiv ovršenikova dužnika, i to tako da se nagrada za zastupanje obračuna po naplati naknade štete u visini od 20% od naplaćene glavnice i zateznih kamata, ali da taj ugovor ovrhovoditelj nije dostavio u spis.

 

              Prvostupanjski sud utvrđuje da se tražbina ovršenika prema njegovom dužniku osiguranje d. d. koja se temelji na presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-2917/03 od 03. srpnja 2012. godine odnosi na naknadu štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja odnosno gubitka radne sposobnosti, pa da je takva tražbina temeljem odredbe članka 172. stavak 1. OZ-a izuzeta iz ovrhe, a da ovršenikov dužnik nije pristao namiriti tražbinu ovrhovoditelja, što je pretpostavka za provedbu ovrhe na tražbini ovršenika.

 

              Stoga utvrđuje da je ovrha zbog navedenih razloga nemoguća, pa pozivom na odredbu članka 72. stavak 2. OZ-a odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.

 

              Međutim, u pravu je ovrhovoditelj kada sadržajem žalbe ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbama članaka 72. stavak 2. i 181. stavak 1. OZ-a.

 

              Naime, iz očitovanja ovršenikovog dužnika osiguranje d. d. iz podneska od 17. travnja 2018. godine koje je sačinjeno u skladu s odredbom članka 181. stavak 1. OZ-a ne proizlazi da isti nije priznao tražbinu koju ovršenik ima prema istome, a koja je zaplijenjena temeljem rješenja o ovrsi koje je u ovom predmetu doneseno dana 09. travnja 2018. godine, već je naveo da se radi o potraživanju koje je u smislu odredbe članka 172. stavak 1. točka 1. OZ-a izuzeto od ovrhe, pa okolnost da je isti iz tih razloga predložio da se navedeno rješenje u tom dijelu ukine ili preinači nije predstavljala opravdani razlog za donošenje pobijanog rješenja.

 

              To stoga jer se o tome da li predmetom ovrhe mogu biti primanja iz odredbe članka 172. OZ-a ne može odlučivati na temelju očitovanja ovršenikovog dužnika, već jedino u povodu žalbe koja bi protiv rješenja o ovrsi bila podnesena od strane ovršenika, koji prema sadržaju prvostupanjskog spisa nije izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-3085/18 koje je u ovom predmetu doneseno dana 09. travnja 2018. godine.

 

              Budući je zbog pogrešne primjene odredaba članaka 181. stavak 1. i 72. stavak 2.    OZ-a pobijano rješenje nezakonito, uslijed čega je ostvarena gore navedena bitna postupovna povreda, to je već zbog tih razloga valjalo uvaženjem žalbe ovrhovoditelja i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, ukinuti navedenu odluku i vratiti predmet istom sudu na ponovan postupak, ne upuštajući se zbog navedenog u ocjenu preostalih žalbenih navoda.

 

U Rijeci, 9. svibnja 2019.