Broj: Gž Ovr-163/2019-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, i to sutkinja Nataša Babić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S. B. iz V., OIB: … , zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. K. i M. R. iz V., protiv ovršenika F. K. iz R., OIB: … , radi ovrhe na plaći ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 27 Ovr-660/18-10 od 6.veljače 2019., 10.svibnja 2019.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 27 Ovr-660/18-10 od 6.veljače 2019.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovrhovoditelja podnesen prvostupanjskom sudu 5. lipnja 2018., ispravljen podneskom od 5. listopada 2018., za donošenje rješenja temeljem čl. 177. st. 1. Ovršnog zakona kojim bi se naložilo poslodavcu ovršenika P. d.o.o. Z., isplatiti ovrhovoditelju sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti temeljem suglasnosti o zapljeni ovjerenoj po javnom bilježniku N. Š.-B. iz I. poslovni broj Ov-8767/08 od 05. lipnja 2008., kao neosnovan.

Protiv tog rješenja ovrhovoditelj je podnio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe se da je prvostupanjski sud krajnje neosnovano i ničim argumentirano retroaktivno primijenio odredbe Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN 6/13) na ovršni postupak koji je započet dana 5.lipnja 2008. Izjava o suglasnosti dana je prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2008., te je njime dužnik dopustio zapljenu svoje plaće u cijelosti, što je ovjerio kod javnog bilježnika, a koja ovjerena izjava ima svojstvo ovršne isprave. Nadalje, izmjenama Ovršnog zakona iz 2008. propisano je da se odredbe o ograničenju ovrhe plaće neće primjenjivati na isprave o suglasnosti o zapljeni plaće ovjerene prije stupanja na snagu navedenih izmjena, to jest  17.lipnja 2008.  Pritom je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je samoinicijativno odredio retroaktivnu primjenu zakonskih i podzakonskih akata, pa je žalbeni prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz naknadu troška žalbe.

Na žalbu ovrhovoditelja dužnik P. d.o.o. dostavio je očitovanje u kojem je u cijelosti osporio žalbene navode žalitelja.

Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

Prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovrhovoditelja kojim je tražio donošenje rješenja temeljem čl. 177. st.1. Ovršnog zakona kojim bi se naložilo poslodavcu ovršenika, P. d.o.o. Z., da isplati ovrhovoditelju sve obroke što ih je propustio obustaviti i naplatiti, sa obrazloženjem u bitnome, da je dužnikov dužnik P. d.o.o. Z. trebao provoditi ovrhu u razdoblju kada je bio na snazi čl.26. st.3. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN 6/13) koji se primjenjivao od 24.siječnja 2013., a koji je propisivao da se ovrha na plaći može provesti isključivo uz poštivanje ograničenja propisanih čl.173. Ovršnog zakona (NN broj 112/12), odnosno mogla se provesti isključivo na dijelu plaće koji nije bio izuzet od ovrhe, bez obzira na prethodno dane isprave o suglasnosti zapljene plaće. Ovrhovoditelj je poslodavcu ovršenika suglasnost o zapljeni dostavio 3.kolovoza 2016., a kako je poslodavac provodio ovrhu na plaći ovršenika i u korist drugih ovrhovoditelja, uz isplatu iznosa plaće i naknade plaće izuzetih od ovrhe sukladno čl.173. Ovršnog zakona na poseban račun, poslodavac ovršenika je u razdoblju od kolovoza 2016. do rujna 2017., postupao sukladno čl.26. st.3. Pravilnika, u vezi s čl. 173. Ovršnog zakona, te nije bio dužan postupati temeljem predmetne suglasnosti o zapljeni, već istu isključivo zavesti u redoslijed namirenja. U odnosu na razdoblje nakon 13.rujna 2017., poslodavac mora postupati sukladno čl.178. st.1. Ovršnog zakona u vezi sa čl. 44. st.2. toč.2. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN broj 73/17), međutim, tek kada provede u cijelosti ovrhe koje su zavedene na ranijem mjestu u prvenstvenom redu.

Takva odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita i nije dovedena u pitanje žalbenim navodima žalitelja. Naime, u ovom ovršnom predmetu nije sporno da je ovršenik temeljem ugovora o zajmu pozajmio novčana sredstva od ovrhovoditelja te je u svezi s ugovorom o zajmu dao suglasnost o zapljeni koja je ovjerena kod javnog bilježnika N. Š.-B. iz I., pod brojem Ov-8767/08 od 5.lipnja 2008. Navedenom suglasnošću, koja  predstavlja  ovršnu ispravu, ovršenik je bio suglasan da se temeljem te suglasnosti zapljeni cijeli iznos plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog novčanog primanja ovršenika. Navedenu suglasnost o zapljeni ovrhovoditelj je dostavio ovršenikovom poslodavcu P. d.o.o. Z. 3.kolovoza 2016., dakle u vrijeme kada je bio na snazi Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN broj 6/13) koji se primjenjivao od 24.siječnja 2013. do 13.rujna 2017., a u kojem pravilniku je u čl. 26. st.3. bilo propisano da se ovrha može provesti isključivo na dijelu primanja sukladno čl. 173. Ovršnog zakona (NN 112/12) bez obzira na prethodno dane isprave o suglasnosti zapljene plaće. Člankom 173. Ovršnog zakona (112/12) propisano je ograničenje ovrhe tako da je iz ovrhe izuzet iznos u visini 2/3 prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj.

Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom U-II/240-2014 od 11.srpnja 2017., ukinuo je čl. 26. st.3. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN broj 6/13) po kojoj se na ovršne postupke započete prije stupanja na snagu Ovršnog zakona ( NN 112/12) primjenjuju  raniji propisi, odnosno izjave o suglasnosti ovjerene do 17.lipnja 2008. vrijede i nadalje, pa je Fina dužna provesti ovrhu u skladu sa opsegom dopuštenja ovrhe na plaći koji proizlazi iz sadržaja isprave. Navedena odluka Ustavnog suda donesena je 11.srpnja 2017., i objavljena je u Narodnim novinama broj 92/17 od 13.rujna 2017. Po čl. 55. st.2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN broj 99/99, 29/02, 49/02) ukinuti zakon ili drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u Narodnim novinama ako Ustavni sud ne odredi drugi rok, a temeljem koje je odredbe čl. 26. st.3. Pravilnika prestao važiti dana 13.rujna 2017.godine.

Iz navedenog razloga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, te je neosnovan žalbeni navod žalitelja da je prvostupanjski sud neosnovano retroaktivno primijenio  odredbe Zakona, s obzirom da je dužnikov dužnik P. d.o.o. postupao sa suglasnošću o zapljeni  po tada važećem Pravilniku o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, a koji je uključivao ograničenja kod zapljene plaće propisana čl.173. Ovršnog zakona. Do objave odluke Ustavnog suda RH u Narodnim novinama od 13.rujna 2017., dužnikov dužnik nije mogao vršiti pljenidbu cijele plaće ovršenika, iz razloga što bi time postupio protivno, u to vrijeme važećem, čl. 26. st.3. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima s obzirom na ranije opterećenu plaću ovršenika te ograničenja u pogledu visine pljenidbe plaće ovršenika. Nakon što je Ustavni sud RH donio  odluku od 13.rujna 2017., dužnikov dužnik je mogao u cijelosti provesti suglasnost o zapljeni, međutim prema redoslijedu  ovrha zavedenih na mjestu u prvenstvenom redu, a žalitelj niti ne spori da poslodavac nije postupao po redosljedu zaprimanja ovrha.

Iz navedenog razloga je žalba žalitelja odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380. toč.2. Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem čl. 21. st.1. Ovršnog zakona.

U Puli-Pola, 10.svibanj 2019.