Broj: Gž Ovr-1080/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci OIB: 22883124500, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja N. B. iz C., D. Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Z., protiv ovršenice B. K. iz Z., OIB: ..., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-840/2018 od 3. listopada 2018., dana 10. svibnja 2019.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-840/2018 od 3. listopada 2018.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za ovrhu podnesen tome sudu 25. srpnja 2017.

 

Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pozivajući se sadržajno na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. 89/14. - dalje ZPP), koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16. - dalje OZ). 

 

Predlaže rješenje ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja s nalogom da se odredi prekid postupka do okončanja ostavinskog postupka iza pok. I. B..  

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

                  Žalba nije osnovana.

 

Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja utvrđuje da se kao ovrhovoditelj u ovom postupku pojavljuje osoba različita od osobe navedene u ovršnoj ispravi kao vjerovnik tražbine jer je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj P-57/2005 od 18. travnja 2005. ovdje ovršenici B. K. naloženo da naknadi parnični trošak u iznosu od 8.997,50 kn sada pok. I. B., pravnom predniku ovrhovoditelja N. B.. 

 

Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj O-172/2014 od 1. travnja 2014. iza pok. I. B. je utvrđeno da su iza njega ostali nasljednici:  supruga M. B. te djeca I. T., N. B. (ovdje ovrhovoditelj) i I. B.. Iz Ugovora o prijenosu tražbine od 26. travnja 2016. s ovjerenim potpisima ustupiteljica, proizlazi da su M. B. i I. T., kao nasljednice pok. I. B., prenijele na N. B. (ovdje ovrhovoditelja) cjelokupno svoje potraživanje naplate tražbine iz spomenute presude kao ovršne isprave.

 

Kako ovrhovoditelj u smislu odredbe članak 32. stavak 1. OZ-a nije dokazao prijenos tražbine na njega u odnosu na preostalog sunasljednika I. B., sud prvog stupnja je u okviru odredbe članka 109. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a (po uputi ovog drugostupanjskog suda iz ranije ukidne odluke) pozvao ovrhovoditelja da u roku od osam dana ispravi prijedlog za ovrhu i otkloni nedostatak u prilozima odnosno dostavi ispravu kojom će dokazati da je tražbina iz ovršne isprave prenesena sa I. B. na ovrhovoditelja, uz upozorenje o posljedicama predviđenim odredbom članka 109. stavak 4. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

 

Budući da ovrhovoditelj u ostavljenom roku nije postupio na opisani način niti dostavio zahtijevanu ispravu, sud prvog stupnja je odbacio prijedlog za ovrhu pozivom na odredbu članka 109. stavak 4. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

 

Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a u svezi članka 381. ZPP-a i članka 21. stavak 1. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena neka od tih procesnih povreda.

 

Protivno žalbenim navodima ovrhovoditelja, obrazloženje pobijanog rješenja sadrži razumljive i jasne razloge.

 

Prema članku 32. stavak 1. OZ-a ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla.

 

S obzirom da prijedlogu za ovrhu nije bila dostavljena isprava kojom bi se utvrdile pretpostavke za određivanje ovrhe sukladno citiranoj odredbi članka 32. stavak 1. OZ-a odnosno javna ili javno ovjerovljena isprava iz koje bi proizlazilo da je tražbina iz ovršne isprave u cijelosti prenesena na ovrhovoditelja, budući da isti traži naplatu tražbine iz ovršne isprave u cijelosti  u svoju korist, to je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je pozvao ovrhovoditelja na dostavu takve isprave.

 

Stoga u situaciji kada ovrhovoditelj u ostavljenom roku tome nije udovoljio, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe članka 109. stavak 4. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a odbacio prijedlog za ovrhu.

 

Neosnovano se u žalbi ovrhovoditelja tvrdi da je sud bio dužan udovoljiti prijedlogu ovrhovoditelja i prekinuti ovaj ovršni postupak dok se ne dovrši postupak pokrenut radi raspravljanja naknadno pronađene imovine iza pok. I. B. uz obrazloženje da se u tome ostavinskom predmetu rješava prethodno pitanje za ovaj ovršni postupak (članak 213. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 12. stavak 1. ZPP-a). 

 

Ovrhovoditelju uvijek na raspolaganju predstoji mogućnost pokretanja novog ovršnog postupka u slučaju kada ishoduje i pribavi sve potrebne isprave i priloge koje je dužan priložiti uz prijedlog za ovrhu kako bi isti bio potpun u smislu odredbe članka 32. stavak 1. OZ-a.

 

Zbog tih je razloga žalbu ovrhovoditelja valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja pozivom na članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a.

 

U Rijeci 10. svibnja 2019.