Objavljeno u NN 73/13 od 18.06.2013.:

 

HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 14. lipnja 2013. godine.

Klasa: 011-01/13-01/133

Urbroj: 71-05-03/1-13-2

Zagreb, 17. lipnja 2013.

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, v. r.

 

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA

Članak 1.

U Općem poreznom zakonu (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12. i 136/12.) iza članka 1. dodaje se naslov iznad članka i članak 1.a koji glasi:

»Prijenos i provedba propisa Europske unije

Članak 1.a

(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

– Direktiva Vijeća 2003/48/EZ od 3. lipnja 2003. o oporezivanju dohotka od štednje isplaćenog u obliku kamata (SL L 157, 26. 6. 2003., str. 38.), (u daljnjem tekstu: Direktiva 2003/48/EZ),

– Direktiva Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći pri naplati tražbina povezanih s porezima, carinama i drugim mjerama (SL L 84, 31. 3. 2010., str. 1.), (u daljnjem tekstu: Direktiva 2010/24/EU),

– Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji na području oporezivanja koja zamjenjuje Direktivu 77/799/EEZ (SL L 64, 11. 3. 2011., str. 1.), (u daljnjem tekstu: Direktiva 2011/16/EU).

(2) Ovim se Zakonom utvrđuje tijelo nadležno za provedbu Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (SL L 268, 12. 10. 2010., str. 1.), (u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EU) br. 904/2010).«.

Članak 2.

U članku 8. stavku 5. točki 10. riječi: »Europskih zajednica« zamjenjuju se riječima: »Europske unije«.

U stavku 11. briše se točka te se dodaju riječi: »ili je pravomoćnim rješenjem o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi utvrđeno da se dug reprogramira.«.

Članak 3.

U članku 54. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Računom se za potrebe oporezivanja smatra i svaka isprava kojom se obračunavaju isporuke bez obzira na to u kojem obliku i pod kojim nazivom je izdana.«.

Dosadašnji stavci 2., 3. i 4. postaju stavci 3., 4. i 5.

Članak 4.

Iza članka 54.a dodaje se naslov iznad članka i članak 54.b koji glase:

»Izuzeće od obveze izdavanja računa

Članak 54.b

(1) Iznimno od članka 54. stavka 1. ovoga Zakona računi se ne moraju ispostavljati ako se promet ostvaruje od priređivanja lutrijskih igara, igara klađenja, igara u casinima te na automatima za igre na sreću i zabavu, ako se pretežni dio vrijednosti prometa odnosi na maloprodaju dnevnog tiska, duhana i duhanskih prerađevina, maraka i drugih poštanskih vrijednosnica, ako se prodaja obavlja putem automata, ako se vlastiti poljoprivredni proizvodi proizvedeni na vlastitom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu izravno prodaju krajnjem potrošaču u proizvodnim objektima seljačkih ili obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, ako se prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda obavlja na tržnicama i otvorenim prostorima.

(2) Prodajom na tržnicama i otvorenim prostorima iz stavka 1. ovoga članka smatra se isključivo prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda krajnjem potrošaču koja se obavlja na neki od sljedećih načina:

– na štandovima i klupama na tržnicama na malo

– na štandovima i klupama izvan tržnica na malo.«.

Članak 5.

U članku 94. stavak 2. briše se.

Iza dosadašnjeg stavka 3. koji postaje stavak 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»(3) Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata sukladno članku 26. ovoga Zakona, počinje teći po isteku godine u kojoj je donesena pravomoćna presuda za kazneno djelo.«.

Iza stavka 10. dodaje se novi stavak 11. koji glasi:

»(11) Na zastaru prava poreznog tijela za pokretanje prekršajnog postupka, izvršenja novčanih kazni, troškova prekršajnog postupka i oduzete imovinske koristi primjenjuju se odredbe Prekršajnog zakona.«.

Dosadašnji stavak 11. postaje stavak 12.

Članak 6.

U članku 96. stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 2. i 3.

Članak 7.

U članku 120. stavku 2. iza riječi: »odnosa« dodaju se riječi: »u stečajnom postupku i« te iza riječi: »ministar financija« briše se točka i dodaju riječi: »odnosno nadležno tijelo određeno zakonom i drugim propisima utemeljenim na zakonu.«.

U stavku 3. iza riječi: »čelnik poreznog tijela« briše se točka i dodaju riječi: »odnosno nadležno tijelo određeno zakonom i drugim propisima utemeljenim na zakonu.«.

Članak 8.

U članku 128. stavku 2. iza točke 2. dodaju se točke 3. i 4. koje glase:

»3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina,

4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava.«.

Članak 9.

U članku 135. iza točke 5. umjesto točke stavlja se zarez i dodaje točka 6. koja glasi:

»6. ako se odgodi izvršenje rješenja.«.

Članak 10.

U članku 137. stavku 2. iza riječi: »točke 2.« dodaju se riječi: »i 4.«, a riječi: »sukladno članku 26. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »s osnove poreznog jamstva prema ovom Zakonu«.

Članak 11.

Iza članka 137. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 137.a i 137.b koji glase:

»Vođenje sporno naplativih dugovanja u poreznim evidencijama

Članak 137.a

(1) Porezno tijelo prenijet će sporno naplativa dugovanja po osnovi poreznog duga iz svojih evidencija u evidenciju sporno naplativih dugovanja.

(2) Porezni dug smatrat će se sporno naplativim:

1. ako se ne može naplatiti čak ni u postupku ovrhe, a još nije nastupila apsolutna zastara prava na naplatu,

2. ako porezni obveznik – fizička osoba koja se preselila na nepoznato mjesto, ili je od strane suda proglašena nestalom, ili joj je oduzeta poslovna sposobnost, nije ostavila ili nema imovinu iz koje se porezni dug može naplatiti, a još nije nastupila apsolutna zastara prava na naplatu,

3. ako nije plaćen u roku od pet godina nakon isteka kalendarske godine u kojoj je porezna obveza utvrđena,

4. ako je porezni dužnik pokrenuo postupak predstečajne nagodbe,

5. ako je nad poreznim dužnikom pokrenut stečajni postupak,

6. od dana smrti poreznog obveznika do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.

(3) Evidentiranje sporno naplativog duga u skladu s ovim člankom ne utječe na zakonske postupke vezane uz ove porezne obveze.

Otpis neznatnog poreznog duga

Članak 137.b

(1) Dospjeli porezni dug poreza za svaku pojedinu vrstu poreza, koji na dan 31. prosinca tekuće godine ne prelazi iznos od 10 kuna, otpisat će se po službenoj dužnosti.

(2) Porezno tijelo izvršit će otpis duga 15. veljače tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.«.

Članak 12.

U članku 158.b stavku 1. riječ: »inspektori« zamjenjuje se riječima: »ovlašteni službenici«.

Članak 13.

Naziv glave VIII. mijenja se i glasi: »VIII. ADMINISTRATIVNA SURADNJA IZMEĐU DRŽAVA ČLANICA EUROPSKE UNIJE NA PODRUČJU POREZA«.

Naslov iznad članka 172. mijenja se i glasi: »Nadležnost«.

Članak 172. mijenja se i glasi:

»Ministarstvo financija, Porezna uprava i Carinska uprava su nadležne za primjenu propisa Europske unije o administrativnoj suradnji na području poreza na temelju Direktiva 2011/16/EU, 2010/24/EU i 2003/48/EZ.«.

Članak 14.

Naslov iznad članka 173. mijenja se i glasi: »Nadležno tijelo za provedbu Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010«.

Članak 173. mijenja se i glasi:

»Ministarstvo financija, Porezna uprava i Carinska uprava su nadležne za provedbu Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost.«.

Članak 15.

Iza članka 173. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 173.a i 173.b koji glase:

»Postupanje po zahtjevima

Članak 173.a

Zahtjevi zaprimljeni iz drugih država članica imaju jednaku važnost kao i vlastiti zahtjevi ili zahtjevi zaprimljeni od drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske.

Službeni jezik

Članak 173.b

(1) Svi zahtjevi iz poglavlja 2. ove glave i priloženi dokumenti mogu biti sastavljeni na jeziku koji dogovore nadležna tijela država članica.

(2) Svi zahtjevi iz poglavlja 3. ove glave i jedinstvene ovršne isprave dostavljaju se na službenom jeziku države članice koja prima zahtjev, ili se uz njih dostavlja prijevod na taj jezik.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, porezni akti koji se dostavljaju u skladu s člankom 186. ovoga Zakona mogu biti dostavljeni na službenom jeziku države članice koja podnosi zahtjev.

(4) Kada se zahtjevu prilažu dokumenti osim onih koji su navedeni u stavcima 2. i 3. ovoga članka, tijelo koje prima zahtjev može zatražiti od tijela koje podnosi zahtjev prijevod tih dokumenata na službeni jezik države članice koja prima zahtjev, ili bilo koji drugi jezik koji bilateralno dogovore dotične države članice.«.

Članak 16.

Naziv poglavlja 2. iznad članka 174. mijenja se i glasi: »2. ADMINISTRATIVNA SURADNJA NA PODRUČJU POREZA«.

Naslov iznad članka 174. mijenja se i glasi: »Područje primjene«.

Članak 174. mijenja se i glasi:

»(1) Ovo poglavlje primjenjuje se na sve poreze bilo koje vrste koje propisuju države članice.

(2) Ovo se poglavlje ne odnosi na porez na dodanu vrijednost, carine i trošarine koji su obuhvaćeni drugim propisima Europske unije o administrativnoj suradnji između država članica, na doprinose za obvezna osiguranja koji se uplaćuju državi članici, pristojbe, te potvrde i druge isprave koje izdaju javnopravna tijela te davanja ugovorne naravi.«.

Članak 17.

Članak 175. mijenja se i glasi:

»(1) Porezno tijelo na zahtjev nadležnog tijela druge države članice, dostavlja sve informacije iz članka 174. stavka 1. ovoga Zakona kojima raspolaže ili koje prikupi u službenim ili upravnim radnjama.

(2) Službene ili upravne radnje jesu svi nadzori, provjere i drugi postupci koje poduzima porezno tijelo kako bi osiguralo ispravnu primjenu zakonskih propisa.

(3) Porezno tijelo poduzima sve službene ili upravne radnje potrebne za pribavljanje informacija iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može sadržavati obrazloženje za poduzimanje određene službene ili upravne radnje. Ako porezno tijelo zauzme stajalište da službene ili upravne radnje nisu potrebne, odmah će o svojim razlozima obavijestiti tijelo države članice koje je podnijelo zahtjev.

(5) Na izričit zahtjev nadležnog tijela države članice porezno tijelo će dostaviti originalne dokumente, pod uvjetom da to nije suprotno važećim propisima Republike Hrvatske.

(6) Rokovi za dostavu informacija:

1. Porezno tijelo dostavlja informacije iz stavka 1. ovoga članka što je prije moguće, a najkasnije šest mjeseci od dana primitka zahtjeva. Ako porezno tijelo raspolaže traženim informacijama, prosljeđuje ih u roku najkasnije od dva mjeseca od dana primitka zahtjeva.

2. U iznimnim slučajevima, porezno tijelo može s nadležnim tijelom države članice koje podnosi zahtjev dogovoriti drugačije rokove od onih predviđenih u točki 1. ovoga stavka.

3. Porezno tijelo obvezno je odmah, a najkasnije u roku od sedam radnih dana od primitka zahtjeva, potvrditi primitak zahtjeva tijelu koje je podnijelo zahtjev.

4. Porezno tijelo je obvezno, u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva, obavijestiti tijelo koje je podnijelo zahtjev o bilo kakvim nedostacima u zahtjevu i o potrebi za dodatnim informacijama. U tom slučaju rokovi predviđeni u točki 1. ovoga stavka počinju teći dan nakon što je porezno tijelo primilo dodatne informacije.

5. Ako porezno tijelo nije u mogućnosti odgovoriti na zahtjev u roku iz točke 1. ovoga stavka, obvezno je odmah, a najkasnije u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva, obavijestiti tijelo koje je podnijelo zahtjev o razlozima i datumu do kojeg bi moglo poslati odgovor.

6. Kada porezno tijelo ne raspolaže traženim informacijama i ne može odgovoriti na zahtjev za informacije ili to odbija učiniti s osnova predviđenih u članku 183. ovoga Zakona, obvezno je o razlozima obavijestiti nadležno tijelo države članice koje je podnijelo zahtjev odmah, a najkasnije u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva.«.

Članak 18.

Članak 176. mijenja se i glasi:

»(1) Porezno tijelo obvezno je dostaviti informacije iz članka 174. stavka 1. ovoga Zakona nadležnom tijelu svake druge države članice:

1. ako porezno tijelo sumnja da postoji mogućnost gubitka poreza u drugoj državi članici,

2. ako je porezni obveznik ostvario pravo na smanjenje ili oslobođenje poreza u Republici Hrvatskoj što bi moglo dovesti do povećanja poreza ili porezne obveze u drugoj državi članici,

3. ako se poslovne transakcije između poreznog obveznika u Republici Hrvatskoj i poreznog obveznika u drugoj državi članici provode kroz jednu ili više zemalja tako da rezultiraju uštedom poreza u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici ili u obje,

4. ako porezno tijelo sumnja da ušteda poreza u jednoj državi članici proizlazi iz fiktivnih prijenosa dobiti među povezanim društvima,

5. ako bi informacije koje nadležno tijelo države članice proslijedi poreznom tijelu mogle biti značajne za utvrđivanje poreznih obveza u državi članici koja ih je proslijedila.

(2) Porezno tijelo može spontanom razmjenom dostaviti i sve druge informacije koje bi mogle biti korisne nadležnim tijelima drugih država članica.

(3) Rokovi za dostavu informacija:

1. Porezno tijelo je obvezno informacije iz stavka 1. ovoga članka proslijediti nadležnom tijelu svake druge države članice što je prije moguće, a najkasnije mjesec dana nakon što informacija postane dostupna.

2. Porezno tijelo je obvezno odmah potvrditi primitak informacija iz stavka 1. ovoga članka nadležnom tijelu koje ih je poslalo, a najkasnije unutar sedam radnih dana od dana primitka informacija.«.

Članak 19.

Naslov iznad članka 177. mijenja se i glasi: »Obvezna automatska razmjena informacija«.

Članak 177. mijenja se i glasi:

»(1) Porezno tijelo obvezno je, automatskom razmjenom, dostavljati nadležnim tijelima drugih država članica informacije iz stavka 2. ovoga članka, koje su joj dostupne, a koje se odnose na porezno razdoblje počevši od 1. siječnja 2014.

(2) Razmjena informacija obuhvaća sljedeće posebne kategorije dohotka i imovine, kako su propisane u zakonodavstvu Republike Hrvatske:

1. dohodak od nesamostalnog rada,

2. primici članova upravnih odbora i upravnih vijeća,

3. proizvodi životnog osiguranja koji nisu obuhvaćeni drugim pravnim instrumentima razmjene informacija i drugim sličnim mjerama Europske unije,

4. mirovine,

5. vlasništvo nad nekretninama i dohodak od imovine i imovinskih prava.«.

Članak 20.

Naslov iznad članka 178. mijenja se i glasi: »Nazočnost u službenim prostorijama i sudjelovanje u službenim ili upravnim radnjama«.

Članak 178. mijenja se i glasi:

»(1) Temeljem dogovora između nadležnog tijela države članice koje podnosi zahtjev i poreznog tijela, a u skladu s pravilima koje utvrdi porezno tijelo, ovlašteni službenici tijela države članice koje podnosi zahtjev, u cilju razmjene informacija iz članka 174. stavka 1. ovoga Zakona mogu biti:

1. nazočni u službenim prostorijama poreznog tijela,

2. nazočni tijekom službenih ili upravnih radnji koje se provode na području Republike Hrvatske.

(2) Ako su zatražene informacije iz članka 174. stavka 1. ovoga Zakona sadržane u dokumentaciji dostupnoj službenicima poreznog tijela, preslike te dokumentacije dat će se službenicima tijela države članice koje podnosi zahtjev.

(3) Ovlašteni službenici druge države članice iz stavka 1. ovoga članka nazočni u Republici Hrvatskoj, moraju se predstaviti predočenjem pisanog ovlaštenja, u kojem se navodi njihov identitet i službeni položaj.

(4) Porezno tijelo može u skladu sa stavcima 1., 2., i 3. ovoga članka podnositi zahtjeve nadležnim tijelima drugih država članica.«.

Članak 21.

Naslov iznad članka i članak 179. brišu se.

Članak 22.

Naslov iznad članka 180. mijenja se i glasi: »Usporedni nadzori«.

Članak 180. mijenja se i glasi:

»(1) U cilju razmjene informacija, porezno tijelo može, s jednim ili više nadležnih tijela država članica, dogovoriti provođenje usporednih nadzora, svako prema svojoj nadležnosti, ako im je to u zajedničkom interesu ili ako im se interesi nadopunjuju.

(2) Porezno tijelo obvezno je obavijestiti nadležna tijela drugih država članica o svim slučajevima za koje predlaže usporedni nadzor i obrazložiti svoje razloge.

(3) Porezno tijelo samostalno određuje osobe koje namjerava predložiti za usporedni nadzor.

(4) Porezno tijelo odredit će razdoblje za provođenje nadzora iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Porezno tijelo odlučuje o tome želi li sudjelovati u usporednim nadzorima te o tome obvezno obavještava nadležno tijelo države članice koje je predložilo usporedni nadzor.

(6) Porezno tijelo imenuje predstavnika odgovornog za praćenje i koordinaciju provođenja usporednog nadzora.«.

Članak 23.

Naslov iznad članka 181. mijenja se i glasi: »Zahtjev za prosljeđivanje obavijesti«.

Članak 181. mijenja se i glasi:

»(1) Porezno tijelo na zahtjev nadležnog tijela države članice u skladu s odredbama o dostavi akata iz ovoga Zakona, obavještava tuzemnog primatelja o svim poreznim aktima nadležnog tijela države članice koje podnosi zahtjev, a koji se odnose na primjenu članka 174. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Porezno tijelo je obvezno odmah obavijestiti nadležno tijelo države članice o poduzetim radnjama, a posebno o datumu dostave poreznog akta tuzemnom primatelju.

(3) Porezno tijelo može od nadležnog tijela druge države članice zatražiti da obavijesti primatelja u toj državi članici o svim poreznim aktima koji se odnose na primjenu članka 174. stavka 1. ovoga Zakona.

(4) Porezno tijelo podnosi zahtjev za prosljeđivanje obavijesti u skladu s odredbama iz ovoga članka samo kada nije u mogućnosti dostaviti porezni akt u skladu s odredbama o dostavi akata iz ovoga Zakona ili kada bi takva dostava obavijesti uzrokovala nerazmjerne poteškoće.

(5) U zahtjevima za prosljeđivanje obavijesti navodi se predmet poreznog akta o kojem se dostavlja obavijest, ime i adresa primatelja, te sve druge informacije koje mogu olakšati identifikaciju primatelja.«.

Članak 24.

Iza članka 181. dodaje se naslov iznad članka i članak 181.a koji glase:

»Povratne informacije

Članak 181.a

(1) Kada porezno tijelo dostavlja informacije u skladu s člankom 175. ili 176. ovoga Zakona, može zatražiti od nadležnog tijela države članice koje prima informacije da o tome pošalje povratnu informaciju.

(2) Ako se traži povratna informacija, porezno tijelo je obvezno, što je prije moguće, uzimajući u obzir odredbe o poreznoj tajni i zaštiti podataka, dostaviti povratnu informaciju nadležnom tijelu države članice koje je proslijedilo informacije, a najkasnije tri mjeseca nakon što je poznata primjena zaprimljenih informacija.«.

Članak 25.

Naslov iznad članka 182. mijenja se i glasi: »Korištenje informacija i dokumenata«.

Članak 182. mijenja se i glasi:

»(1) Informacije dobivene u skladu s ovim poglavljem mogu se koristiti za utvrđivanje i naplatu poreza iz članka 174. stavka 1. ovoga Zakona, za utvrđivanje i naplatu drugih tražbina iz članka 184. ovoga Zakona ili za utvrđivanje i naplatu doprinosa za obvezna osiguranja. Informacije se mogu koristiti i u sudskim i upravnim postupcima, pokrenutim zbog kršenja poreznog prava.

(2) Informacije i dokumenti primljeni u skladu s ovim poglavljem mogu se koristiti i u druge svrhe osim onih navedenih u stavku 1. ovoga članka, ako je to dopustilo nadležno tijelo države članice koje dostavlja informacije. Takvo se dopuštenje daje ako se informacije mogu koristiti u slične svrhe u državi članici nadležnog tijela koje ih je dostavilo.

(3) Porezno tijelo može proslijediti informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka trećoj državi članici ako je država članica koja je dostavila informacije s tim suglasna. Smatra se da je država članica koja je dostavila informacije suglasna ako se u roku od 10 dana od zaprimanja obavijesti o namjeri prosljeđivanja informacija ne usprotivi takvom prosljeđivanju.

(4) Informacije, izvješća, izjave i svi drugi dokumenti ili njihove ovjerene preslike koji su dostavljeni poreznom tijelu u skladu s ovim poglavljem, mogu se koristiti kao dokazni materijal jednako kao i slične informacije, izvješća, izjave i ostali dokumenti od nekog tijela u Republici Hrvatskoj.

(5) Obveza čuvanja porezne tajne u skladu s člankom 8. ovoga Zakona odnosi se na informacije koje se u skladu s ovim poglavljem razmjenjuju između država članica.«.

Članak 26.

Naslov iznad članka 183. mijenja se i glasi: »Ograničenja«.

Članak 183. mijenja se i glasi:

»(1) Porezno tijelo je obvezno dostaviti nadležnom tijelu druge države članice informacije iz članka 174. stavka 1. ovoga Zakona pod uvjetom da je tijelo koje je zatražilo informacije iscrpilo uobičajene izvore za dobivanje tih informacija.

(2) Porezno tijelo nije dužno provesti službene ili upravne radnje ili dostaviti informacije ako je poduzimanje takvih radnji ili prikupljanje informacija za svoje vlastite potrebe suprotno nacionalnom zakonodavstvu.

(3) Porezno tijelo može odbiti prosljeđivanje informacija ako država članica koja je zatražila informacije nije u mogućnosti pružiti sličnu vrstu informacija zbog zakonskih propisa.

(4) Porezno tijelo može odbiti prosljeđivanje informacija ako bi to dovelo do otkrivanja poslovne, industrijske ili profesionalne tajne ili poslovnog procesa te ako bi njihovo prosljeđivanje bilo suprotno javnom poretku.

(5) Porezno tijelo je obvezno obavijestiti nadležno tijelo države članice koje je zatražilo informacije o razlozima za odbijanje zahtjeva za dostavu informacija.«.

Članak 27.

Iza članka 183. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 183.a i 183.b koji glase:

»Standardni obrasci i elektronički formati

Članak 183.a

(1) Razmjena informacija na zahtjev, spontana razmjena, prosljeđivanje obavijesti, povratne informacije te obvezna automatska razmjena informacija odvija se u elektroničkom obliku, na za to propisanim standardnim obrascima.

(2) Standardnim obrascima mogu se priložiti izvješća, izjave i bilo koji drugi dokumenti ili njihove ovjerene preslike.

(3) Standardni obrasci iz stavka 1. ovoga članka sadrže najmanje sljedeće podatke:

1. Ime/naziv, adresu i druge podatke bitne za utvrđivanja identiteta osobe na koju se zahtjev odnosi,

2. razlog zbog kojeg se informacija traži.

Razmjena informacija s trećim državama

Članak 183.b

Porezno tijelo može prosljeđivati informacije iz članka 174. stavka 1. ovoga Zakona koje je primilo iz trećih država nadležnim tijelima država članica, ako je to u skladu sa sporazumima koje je Republika Hrvatska sklopila s tim trećim državama.«.

Članak 28.

Naziv poglavlja 3. iznad članka 184. mijenja se i glasi: »3. UZAJAMNA POMOĆ PRI NAPLATI TRAŽBINA PO OSNOVI POREZA I DRUGIH JAVNIH DAVANJA TE PRI PROVEDBI DRUGIH MJERA«.

Naslov iznad članka 184. mijenja se i glasi: »Područje primjene«.

Članak 184. mijenja se i glasi:

»(1) Na zahtjev nadležnog tijela države članice, porezno tijelo pruža pomoć pri naplati tražbina nastalih u drugoj državi članici, i to za:

1. sve poreze i druga javna davanja bilo koje vrste koje utvrđuje država članica ili koji se utvrđuju u ime Europske unije,

2. povrate, interventna plaćanja i druge zahtjeve koji čine dio sustava ukupnog ili djelomičnog financiranja Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EAGF) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD), uključujući iznose koji s tim u vezi trebaju biti naplaćeni,

3. namete i ostala davanja koja trebaju biti osigurana u okviru zajedničke organizacije tržišta šećera.

(2) Osim na tražbine iz stavka 1. ovoga članka, ovo poglavlje odnosi se i na:

1. novčane kazne te upravne i druge pristojbe koje se odnose na utvrđivanje i naplatu tražbine iz stavka 1. ovoga članka,

2. pristojbe za potvrde i slične isprave koje se izdaju u upravnim poreznim i carinskim postupcima,

3. kamate i troškove u vezi s tražbinama iz stavka 1. ovoga članka ili točaka 1. ili 2. ovoga stavka.

(3) Ovo se poglavlje ne primjenjuje na:

1. doprinose za obvezna osiguranja koji se plaćaju državi članici,

2. pristojbe koje nisu navedene u stavku 2. ovoga članka,

3. davanja ugovorne naravi,

4. novčane kazne u kaznenom postupku ili druge novčane kazne za kaznena djela koje nisu obuhvaćene stavkom 2. ovoga članka.«.

Članak 29.

Naslov iznad članka 185. mijenja se i glasi: »Razmjena informacija na zahtjev«.

Članak 185. mijenja se i glasi:

»(1) Porezno tijelo je u svrhu naplate tražbina iz članka 184. ovoga Zakona, dužno dostaviti informacije nadležnom tijelu druge države članice na njezin zahtjev te poduzeti sve službene ili upravne radnje potrebne za njihovo prikupljanje.

(2) U svrhu naplate tražbina iz članka 184. ovoga Zakona, porezno tijelo podnosi vlastite zahtjeve za informacijama nadležnim tijelima drugih država članica.

(3) Porezno tijelo nije dužno dostaviti informacije iz stavka 1. ovoga članka:

1. ako je to suprotno nacionalnom zakonodavstvu,

2. ako bi to dovelo do otkrivanja poslovnih, industrijskih ili profesionalnih tajni,

3. ako bi njihovo prosljeđivanje dovelo u pitanje sigurnost ili bi bilo suprotno javnom poretku Republike Hrvatske.

(4) Porezno tijelo obvezno je obavijestiti nadležno tijelo države članice koje je podnijelo zahtjev o razlozima za odbijanje zahtjeva za informacijama.«.

Članak 30.

Iza članka 185. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 185.a i 185.b koji glase:

»Razmjena informacija bez prethodnog zahtjeva

Članak 185.a

Ako porezno tijelo obavlja povrat poreza ili carina, osim poreza na dodanu vrijednost, rezidentu druge države članice ili osobi sa sjedištem u drugoj državi članici, o tome može obavijestiti nadležno tijelo države članice čiji je rezident ili osoba sa sjedištem u toj državi primatelj povrata.

Nazočnost u službenim prostorijama i sudjelovanje u postupku po zahtjevu države članice

Članak 185.b

(1) Porezno tijelo može dogovoriti s nadležnim tijelom države članice koje podnosi zahtjev da u skladu s pravilima koje utvrdi porezno tijelo, ovlašteni službenici tijela druge države članice mogu:

1. biti nazočni u službenim prostorijama poreznog tijela,

2. biti nazočni tijekom provođenja službenih ili upravnih radnji na području Republike Hrvatske,

3. pomoći ovlaštenim službenicima poreznog tijela tijekom sudskih postupaka u Republici Hrvatskoj.

(2) Ovlašteni službenici nadležnog tijela države članice koji sudjeluju u postupku iz stavka 1. ovoga članka obvezni su predočiti pisano ovlaštenje u kojem se navodi njihov identitet i službeni položaj.

(3) U skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka, porezno tijelo podnosi vlastite zahtjeve nadležnom tijelu druge države članice.«.

Članak 31.

Naslov iznad članka 186. mijenja se i glasi: »Zahtjev za prosljeđivanje obavijesti«.

Članak 186. mijenja se i glasi:

»(1) Porezno tijelo je obvezno, na zahtjev nadležnog tijela države članice, a u skladu s odredbama o dostavi akata iz ovoga Zakona, obavijestiti tuzemnog primatelja o svim aktima, koje je proslijedila država članica, a koji se odnose na tražbine iz članka 184. ovoga Zakona ili njihovu naplatu.

(2) Porezno tijelo je obvezno odmah obavijestiti nadležno tijelo države članice koje je podnijelo zahtjev o poduzetim radnjama i o datumu dostave akata tuzemnom primatelju.

(3) Porezno tijelo podnosi zahtjev za prosljeđivanje obavijesti nadležnom tijelu države članice u skladu s ovim člankom kada nije u mogućnosti dostaviti obavijest primatelju u drugoj državi članici.

(4) Uz zahtjev za prosljeđivanje obavijesti iz ovoga članka dostavlja se standardni obrazac koji sadrži najmanje sljedeće podatke:

1. ime/naziv, adresu i druge podatke bitne za utvrđivanje identiteta primatelja,

2. razlog prosljeđivanja obavijesti i rok za dostavu obavijesti,

3. opis akata u prilogu te vrstu i iznos dotične tražbine te

4. ime/naziv, adresu i druge podatke o tijelu koje je nadležno za akte koji se dostavljaju, te ako je različito, podatke o tijelu gdje se mogu dobiti daljnje informacije o aktima koji se dostavljaju ili mogućnostima za osporavanje obveze plaćanja.«.

Članak 32.

Naslov iznad članka 187. mijenja se i glasi: »Primljeni zahtjevi za naplatu«.

Članak 187. mijenja se i glasi:

»(1) Na zahtjev nadležnog tijela države članice, porezno tijelo je obvezno, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, poduzeti mjere naplate tražbine tijela koje je podnijelo zahtjev.

(2) Sa zahtjevom iz druge države članice postupa se kao i s domaćim zahtjevom.

(3) Propisana jedinstvena ovršna isprava iz članka 187.b ovoga Zakona temelj je za postupak naplate u Republici Hrvatskoj. Uz zahtjev za naplatu tražbine mogu se dostaviti i drugi dokumenti o tražbini izdani u državi članici koja je podnijela zahtjev.

(4) Porezno tijelo će obavijestiti nadležno tijelo države članice koje je podnijelo zahtjev o poduzetim mjerama i ostvarenim rezultatima po zahtjevu za naplatu s dužnom pažnjom svakih 6 mjeseci od datuma primitka zahtjeva do potpune naplate ili obustave postupka.

(5) Porezno tijelo može, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, odobriti poreznom dužniku odgodu plaćanja ili plaćanje u obrocima i na to može obračunati kamate. O svakoj takvoj odluci će obavijestiti nadležno tijelo države članice koje je podnijelo zahtjev.

(6) Od datuma primitka zahtjeva za naplatu porezno tijelo će, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, obračunavati zatezne kamate.

(7) Porezno tijelo doznačuje nadležnom tijelu države članice koje podnosi zahtjev naplaćene iznose tražbina i kamata.

(8) Tražbine se naplaćuju u kunama.«.

Članak 33.

Iza članka 187. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 187.a i 187.b koji glase:

»Vlastiti zahtjevi za naplatu

Članak 187.a

(1) Porezno tijelo može nadležnom tijelu druge države članice dostaviti zahtjev za naplatu tražbina navedenih u jedinstvenoj ovršnoj ispravi iz članka 187.b ovoga Zakona.

(2) Prije podnošenja zahtjeva za naplatu porezno tijelo je obvezno primijeniti odgovarajuće postupke naplate propisane u Republici Hrvatskoj, osim u sljedećim situacijama:

1. kada je razvidno da u Republici Hrvatskoj nema imovine iz koje se tražbina može naplatiti ili da takav postupak neće osigurati naplatu tražbine u cijelosti te kada porezno tijelo raspolaže saznanjima da porezni dužnik raspolaže imovinom u državi članici kojoj se dostavlja zahtjev za naplatu,

2. kada bi pokretanje takvog postupka u Republici Hrvatskoj uzrokovalo nerazmjerne poteškoće.

(3) Uz svaki zahtjev za naplatu prilaže se jedinstvena ovršna isprava iz članka 187.b ovoga Zakona. Uz zahtjev za naplatu tražbine mogu se dostaviti i drugi dokumenti koji se odnose na tražbu.

(4) Čim porezno tijelo stekne bitna saznanja o predmetu po kojem je proslijedilo zahtjev za naplatu, dostavit će ih tijelu koje je primilo zahtjev.

Jedinstvena ovršna isprava

Članak 187.b

(1) Jedinstvena ovršna isprava iz članka 128. ovoga Zakona temeljem koje je moguća naplata tražbina iz članka 184. ovoga Zakona u državi članici koja prima zahtjev, sadržajem upućuje na temeljnu ovršnu ispravu i jedina je osnova za naplatu i mjere osiguranja koje se poduzimaju u državi članici koja prima zahtjev.

(2) Jedinstvena ovršna isprava sadrži najmanje sljedeće podatke:

1. podatke koji upućuju na temeljnu ovršnu ispravu, opis i vrstu tražbine, razdoblje na koje se tražbina odnosi, sve datume važne za postupak naplate tražbina iz članka 184. ovoga Zakona te iznos tražbine koji se potražuje i njegove sastavne dijelove, odnosno glavnicu, obračunate kamate i druge troškove postupka naplate,

2. ime/naziv i druge podatke bitne za utvrđivanje identiteta poreznog dužnika,

3. ime/naziv i adresu i druge detalje o tijelu koje je nadležno za utvrđivanje tražbine, te ako je različito, o tijelu koje je nadležno za davanje informacija o tražbinama i mogućnostima za njihovo osporavanje.«.

Članak 34.

Naslov iznad članka 188. mijenja se i glasi: »Zahtjev za mjere osiguranja«.

Članak 188. mijenja se i glasi:

»(1) U slučaju osporavanja tražbine ili ovršne isprave u državi članici koja podnosi zahtjev u vrijeme podnošenja zahtjeva ili kada tražbina još uvijek nije predmetom ovršne isprave u državi članici koja podnosi zahtjev, porezno tijelo poduzima mjere osiguranja sukladno odredbama članka 158. ovoga Zakona, na zahtjev nadležnog tijela države članice. Dokument koji se prilaže uz zahtjev za mjere osiguranja ne podliježe postupku priznavanja, dopunjavanja ili zamjene u Republici Hrvatskoj te je isti podoban za provođenje mjera osiguranja. Država članica koja podnosi zahtjev dužna je bez odgađanja, po okončanju spora, dostaviti državi članici koja prima zahtjev ovršnu ispravu odnosno izmijenjenu ovršnu ispravu koja više ne može biti osporena.

(2) Porezno tijelo može dostaviti zahtjev kojim se od druge države članice traže mjere osiguranja kada su tražbina ili ovršna isprava u Republici Hrvatskoj osporene u vrijeme podnošenja zahtjeva. Dokument koji se odnosi na tražbinu prilaže se uz zahtjev za provođenje mjera osiguranja.

(3) Odredbe o zahtjevima za naplatu na odgovarajući se način primjenjuju i na zahtjeve za mjere osiguranja.«.

Članak 35.

Naslov iznad članka 189. mijenja se i glasi: »Nadležnost u sporovima«.

Članak 189. mijenja se i glasi:

»(1) Sporovi u vezi s tražbinom i temeljnom ovršnom ispravom u državi članici koja podnosi zahtjev ili u vezi s jedinstvenom ovršnom ispravom u državi članici koja prima zahtjev, kao i sporovi u vezi s valjanosti službene obavijesti nadležnog tijela države članice koja je podnijela zahtjev, u nadležnosti su tijela države članice koja podnosi zahtjev.

(2) Zainteresirana strana je dužna postupak osporavanja iz stavka 1. ovoga članka pokrenuti pred nadležnim tijelom države članice koja je podnijela zahtjev u skladu s njezinim važećim zakonskim propisima.

(3) Sporovi u vezi s mjerama naplate poduzetim u Republici Hrvatskoj ili u vezi s valjanosti obavijesti poreznog tijela vode se pred nadležnim tijelom Republike Hrvatske u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

(4) Kada je postupak iz stavka 1. ovoga članka pokrenut pred nadležnim tijelom Republike Hrvatske, porezno tijelo o tome obavještava nadležno tijelo države članice koje je primilo zahtjev i navodi koji dio tražbine nije osporen.

(5) Kada porezno tijelo od nadležnog tijela države članice koje je podnijelo zahtjev ili od zainteresirane strane dobije informaciju o postupcima iz stavka 1. ovoga članka, bez odgađanja će zastati s ovršnim postupkom nad osporenim dijelom tražbine, do donošenja rješenja nadležnog tijela države članice u toj stvari. Nadležno tijelo države članice koje je podnijelo zahtjev može, u ovim slučajevima, zatražiti poduzimanje mjera osiguranja naplate u skladu sa stavkom 6. ovoga članka.

(6) Na zahtjev nadležnog tijela države članice koje je podnijelo zahtjev ili kada porezno tijelo iz nekog drugog razloga smatra potrebnim, porezno tijelo može poduzeti mjere osiguranja naplate sukladno odredbama o naplati iz ovoga Zakona.

(7) Zahtjevi za naplatu mogu sadržavati osporenu tražbinu ili njezin dio, ako je to u skladu sa zakonskim propisima i važećom službenom praksom u državi članici koja prima zahtjev. Svaki takav zahtjev mora biti obrazložen. Ako je spor okončan u korist poreznog dužnika, tijelo koje je podnijelo zahtjev dužno je izvršiti povrat naplaćenih iznosa, kao i svake druge dospjele naknade, u skladu s važećim zakonskim propisima države članice koja je primila zahtjev.

(8) Ako je između Republike Hrvatske i druge države članice pokrenut postupak zaključivanja sporazuma o međusobnoj suradnji i ako bi ishod postupka mogao utjecati na tražbinu u vezi s kojom je zatražena pomoć, mjere naplate se privremeno obustavljaju ili se s njima zastaje do završetka postupka, osim u slučaju žurnosti zbog prijevare ili nesolventnosti. Ako su mjere naplate obustavljene ili je doneseno rješenje o zastoju, primjenjuje se stavak 6. ovoga članka.«.

Članak 36.

Naslov iznad članka 190. mijenja se i glasi: »Izmjena i poništavanje zahtjeva za naplatu«.

Članak 190. mijenja se i glasi:

»(1) Porezno tijelo odmah obavještava nadležno tijelo države članice koje je primilo zahtjev za naplatu o svakoj naknadnoj izmjeni takvog zahtjeva ili njegovom poništenju, uz obrazloženje izmjena ili poništenja.

(2) Ako su izmjene zahtjeva posljedica sporova iz članka 189. stavka 1. ovoga Zakona, porezno tijelo dostavlja taj akt zajedno s izmijenjenom jedinstvenom ovršnom ispravom nadležnom tijelu države članice koje je primilo zahtjev.

(3) Ako porezno tijelo primi izmijenjeni zahtjev od nadležnog tijela druge države članice, nastavlja provoditi mjere naplate na temelju izmijenjene isprave.

(4) Mjere naplate ili osiguranja koje su poduzete temeljem prvotne jedinstvene ovršne isprave u Republici Hrvatskoj mogu se nastaviti na temelju izmijenjene ovršne isprave, osim ako su izmjene zahtjeva izvršene zbog ništavosti temeljne ovršne isprave u državi članici koja je podnijela zahtjev ili prvotne jedinstvene ovršne isprave u Republici Hrvatskoj.

(5) Članci 187., 187.a, 187.b i 189. ovoga Zakona primjenjuju se i na izmijenjenu jedinstvenu ovršnu ispravu.«.

Članak 37.

Iza članka 190. dodaje se naslov iznad članka i članak 190.a koji glase:

»Ograničenja

Članak 190.a

(1) Ako bi naplata tražbine, zbog dužnikove situacije, stvorila ozbiljne gospodarske ili socijalne poteškoće u Republici Hrvatskoj, porezno tijelo nije dužno pružiti pomoć iz članaka 187. do 190. ovoga Zakona.

(2) Ako se prvotni zahtjev odnosi na tražbine starije od 5 godina, počevši od datuma dospijeća tražbine u državi članici koja je podnijela zahtjev do datuma prvotnog zahtjeva za pomoć, porezno tijelo nije dužno pružiti pomoć iz članaka 185., 185.b, 186., 187. i 188. ovoga Zakona.

(3) U slučaju osporavanja tražbine ili prvotne ovršne isprave u državi članici koja podnosi zahtjev, smatra se da petogodišnje razdoblje počinje teći od trenutka kada je u državi članici koja podnosi zahtjev utvrđeno da tražbina ili ovršna isprava više ne mogu biti osporene.

(4) Kada nadležna tijela države članice koja podnose zahtjev odobre odgodu plaćanja ili plan obročne otplate, smatra se da petogodišnje razdoblje počinje teći od trenutka isteka cijelog razdoblja plaćanja.

(5) U slučajevima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, porezno tijelo nije dužno pružiti pomoć u vezi s tražbinama starijim od 10 godina, počevši od datuma dospijeća plaćanja u državi članici koja podnosi zahtjev.

(6) Porezno tijelo nije dužno pružiti pomoć po zahtjevima drugih država članica iz članaka 187. i 188. ovoga Zakona, ako je ukupni iznos tražbina za koje je zatražena pomoć manji od 1.500 eura, odnosno istog iznosa u kunskoj protuvrijednosti.

(7) Porezno tijelo obavještava nadležno tijelo države članice koje podnosi zahtjev o razlozima za odbijanje zahtjeva za pomoć.«.

Članak 38.

Članak 191. mijenja se i glasi:

»(1) Rokovi zastare primjenjuju se prema važećim zakonskim propisima u državi članici koja podnosi zahtjev.

(2) Mjere naplate poduzete od nadležnog tijela države članice po zahtjevu Republike Hrvatske koje utječu na prekid, zastoj ili produljenje rokova zastare u državi članici koja prima zahtjev, imat će isti učinak u Republici Hrvatskoj ako je isto propisano nacionalnim zakonodavstvom.

(3) Ako prekid, zastoj ili produljenje rokova zastare nisu mogući prema važećim propisima u državi članici koja prima zahtjev, smatrat će se da je mjere koje poduzima nadležno tijelo države članice koja prima zahtjev poduzelo porezno tijelo ili da su one poduzete u njegovo ime, ako bi te mjere imale utjecaj na prekid ili produljenje rokova zastare u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

(4) Stavci 2. i 3. ovoga članka ne utječu na pravo države članice koja podnosi zahtjev na poduzimanje mjera kojima se prekida zastara, zastaje sa zastarom ili se produljuju rokovi zastare.

(5) Porezno tijelo obavještava nadležna tijela država članica koja podnose zahtjeve o svakoj radnji kojom se prekida zastara, zastaje sa zastarom ili produljuju rokovi zastare za tražbine za koje su zatražene mjere naplate ili osiguranja.«.

Članak 39.

Naslov iznad članka i članak 192. brišu se.

Članak 40.

Članak 193. mijenja se i glasi:

»(1) Osim iznosa iz članka 187. stavka 7. ovoga Zakona, porezno tijelo će od poreznog dužnika naplatiti i troškove postupka naplate, u skladu s odredbama članka 114. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Sve troškove nastale u vezi s pružanjem uzajamne pomoći drugim državama članicama snosit će Republika Hrvatska.

(3) Iznimno, porezno tijelo može s nadležnim tijelom države članice koje podnosi zahtjev dogovoriti naknadu troškova u određenim slučajevima:

1. kada postoje poteškoće u naplati tražbina,

2. kada su troškovi naplate izrazito visoki ili

3. kada je naplata povezana s borbom protiv organiziranog kriminala.

(4) Neovisno o stavku 2. ovoga članka, država članica koja podnosi zahtjev obvezna je nadoknaditi Republici Hrvatskoj sve troškove i gubitke proizašle iz postupaka koji se pokažu neutemeljenima, s obzirom na suštinu tražbine ili valjanost ovršne isprave i/ili mjera osiguranja poduzetih od tijela koje je podnijelo zahtjev.«.

Članak 41.

Iza članka 193. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 193.a, 193.b i 193.c koji glase:

»Standardni obrasci i načini komunikacije

Članak 193.a

(1) Zahtjevi za informacije u skladu s člankom 185. ovoga Zakona, zahtjevi za prosljeđivanje obavijesti u skladu s člankom 186. ovoga Zakona, zahtjevi za naplatu u skladu s člankom 187. i 187.a ovoga Zakona ili zahtjevi za mjere osiguranja u skladu s člankom 188. ovoga Zakona dostavljaju se u elektroničkom obliku, na standardnim obrascima. Ovi se obrasci u najvećoj mjeri koriste i u svakoj drugoj daljnjoj komunikaciji vezanoj uz zahtjev.

(2) Jedinstvena ovršna isprava u državi članici koja prima zahtjev, dokument koji omogućuje mjere osiguranja u državi članici koja podnosi zahtjev i drugi dokumenti iz članaka 187., 187.a, 187.b i 188. ovoga Zakona također se dostavljaju elektroničkim putem.

(3) Uz standardne obrasce mogu se, po potrebi, dostaviti izvješća, izjave i svi drugi dokumenti te njihove ovjerene vjerodostojne preslike ili njihovi dijelovi, koji se također dostavljaju elektroničkim putem.

(4) Standardni obrasci i komunikacija elektroničkim putem mogu se koristiti i za razmjenu informacija iz članka 185.a ovoga Zakona.

(5) Stavak 1. ovoga članka ne odnosi se na informacije i dokumentaciju pribavljene u skladu s člankom 185.b ovoga Zakona.

(6) Ako se komunikacija ne odvija elektroničkim putem ili na standardnim obrascima, to ne utječe na valjanost dobivene informacije ili mjera poduzetih u postupanju po zahtjevu za pomoć.

Korištenje informacija i dokumenata

Članak 193.b

(1) Informacije koje se u bilo kojem obliku razmjenjuju u skladu s ovim poglavljem podliježu obvezi čuvanja porezne tajne u skladu sa člankom 8. ovoga Zakona.

(2) Takve se informacije mogu koristiti u svrhu provođenja mjera naplate ili mjera osiguranja s obzirom na tražbine iz članka 184. ovoga Zakona, kao i za utvrđivanje i naplatu doprinosa za obvezna osiguranja.

(3) Država članica koja dostavlja informacije odobrava njihovo korištenje i u druge svrhe osim onih koje su navedene u stavku 2. ovoga članka, ako se, prema zakonodavstvu države članice koja informacije dostavlja, iste mogu koristiti u slične svrhe.

(4) Ako tijelo koje podnosi zahtjev ili tijelo koje prima zahtjev smatra da bi informacije dobivene u skladu s ovim poglavljem mogle biti korisne nekoj trećoj državi članici, može te informacije dostaviti, pod uvjetom da se dostava odvija u skladu s pravilima i postupcima utvrđenim u ovom poglavlju. Država članica koja namjerava dostaviti informacije trećoj državi članici o tome obavještava državu članicu iz koje informacije potječu. Država članica iz koje informacije potječu može uskratiti dozvolu za dostavom informacija u roku od deset radnih dana od datuma primitka takve obavijesti.

(5) Na informacije dostavljene u bilo kojem obliku u skladu s ovim poglavljem mogu se pozvati sva tijela u Republici Hrvatskoj ili ih koristiti kao dokaz, kao da se radi o sličnim informacijama prikupljenim u Republici Hrvatskoj.

(6) Porezno tijelo obavještava jednom godišnje i to do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu Europsku komisiju o:

(a) broju zahtjeva za informacijama, zahtjeva za prosljeđivanje obavijesti, zahtjeva za naplatu i zahtjeva za mjere osiguranja koji su zaprimljeni iz i poslani u druge države članice

(b) iznosu tražbina za koja se traži pomoć i o naplaćenim iznosima tražbina.

Primjena drugih sporazuma o pružanju pomoći

Članak 193.c

(1) Ovo poglavlje nije zapreka izvršenju bilo koje obveze pružanja šire pomoći koja proizlazi iz bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili dogovora, kao i iz obavijesti o sudskim ili sličnim pravnim aktima drugih javnopravnih tijela.

(2) Kada Republika Hrvatska zaključi takve bilateralne ili multilateralne sporazume ili dogovore o stvarima obuhvaćenim ovim poglavljem, koji se ne odnose samo na pojedinačne slučajeve, odmah će o tome obavijestiti Europsku komisiju.

(3) U slučaju pružanja šire uzajamne suradnje u okviru bilateralnog ili multilateralnog sporazuma ili dogovora, Republika Hrvatska može koristiti elektroničku komunikacijsku mrežu i standardne obrasce u skladu s člankom 193.a ovoga Zakona.«.

Članak 42.

Naslov iznad članka i članak 194. brišu se.

Članak 43.

Naziv glave IX. mijenja se i glasi: »IX. RAZMJENA INFORMACIJA IZMEĐU DRŽAVA ČLANICA EUROPSKE UNIJE O ISPLAĆENIM KAMATAMA NA DOHODAK OD ŠTEDNJE«.

Naslov iznad članka 195. mijenja se i glasi: »Nadležnost i područje primjene«.

U članku 195. stavku 1. riječi: »dalje u tekstu« i riječi: »u daljnjem tekstu« zamjenjuju se riječima: »u nastavku«.

Članak 44.

U članku 197. točki 2. podstavci 3. i 4. mijenjaju se i glase:

»– subjekta za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire sukladno posebnom propisu (u nastavku: UCITS), ili

– subjekta iz članka 200. ovoga Zakona. U tom slučaju fizička osoba koja prima kamatu ili kojoj je isplata kamate osigurana mora gospodarskom subjektu koji isplaćuje kamatu dostaviti ime, prezime i adresu subjekta kome će kamata biti isplaćena, a gospodarski subjekt dostavlja istu informaciju Poreznoj upravi«.

U točki 3. riječ: »priopćava« zamjenjuje se riječju: »dostavlja«.

Članak 45.

Članak 198. mijenja se i glasi:

»(1) Isplatitelj je obvezan poduzeti mjere kako bi se utvrdio identitet i rezidentnost stvarnoga korisnika iz stavaka 2. i 4. ovoga članka.

(2) Identitet stvarnoga korisnika sastoji se od njegova imena, prezimena, adrese i ako postoji, poreznoga identifikacijskog broja koji je za porezne svrhe dodijelila država rezidentnosti.

(3) Podaci iz stavka 2. ovoga članka utvrđuju se na temelju putovnice ili službene osobne iskaznice. Ako adresa stvarnog korisnika nije navedena u putovnici ili službenoj osobnoj iskaznici tada se ona utvrđuje na temelju nekog drugog dokumentiranog dokaza o adresi stvarnog korisnika. Ako porezni identifikacijski broj nije unesen u putovnicu, službenu osobnu iskaznicu ili u neki drugi dokumentirani dokaz o rezidentnosti, koji za porezne svrhe predočuje stvarni korisnik, identitet stvarnog korisnika nadopunjava se pozivanjem na datum i mjesto rođenja stvarnoga korisnika koji se uzima iz putovnice ili službene osobne iskaznice.

(4) Isplatitelj utvrđuje rezidentnost stvarnog korisnika na temelju podataka o adresi stvarnog korisnika. Smatra se da je stvarni korisnik rezident one države u kojoj ima stalnu adresu.

(5) Podaci iz stavka 4. ovoga članka utvrđuju se na temelju putovnice ili službene osobne iskaznice ili u slučaju potrebe, na temelju dokumentiranog dokaza što ga predoči stvarni korisnik, a prema postupku kako slijedi: ako se fizička osoba čija se rezidentnost utvrđuje na temelju putovnice ili službene osobne iskaznice koju je izdala država članica, izjasni kao rezident treće države, rezidentnost se utvrđuje na temelju dokaza o poreznoj rezidentnosti koju je izdalo nadležno tijelo treće države, a koju fizička osoba navodi kao državu rezidentnosti. Ako se ne predoči dokaz o poreznoj rezidentnosti, država koja je izdala putovnicu ili drugi službeni identifikacijski dokument smatra se državom rezidentnosti.«.

Članak 46.

Članak 200. mijenja se i glasi:

»(1) Svaki subjekt kome je kamata isplaćena ili isplata kamate osigurana za izravnu korist stvarnog korisnika smatrat će se isplatiteljem po primitku za takvu isplatu.

(2) Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako je gospodarskom subjektu koji obavlja ili osigurava isplatu kamate dostavljen službeni dokaz da se radi o primatelju:

1. pravnoj osobi, osim pravnih osoba iz stavka 7. ovoga članka ili

2. čija se dobit oporezuje prema načelima za oporezivanje trgovačkih društava ili

3. koji posluje kao UCITS.

(3) Subjekt iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje status isplatitelja po primitku u trenutak zaprimanja kamata ili osiguranja isplate kamata.

(4) Svaki gospodarski subjekt koji isplaćuje kamatu ili osigurava isplatu kamate subjektu koji se u smislu stavka 1. ovoga članka smatra isplatiteljem po primitku, sa sjedištem u drugoj državi članici, dužan je Poreznoj upravi dostaviti naziv i adresu tog subjekta kao i ukupni iznos isplaćene kamate ili osigurane isplate kamata. Porezna uprava će informaciju proslijediti nadležnom tijelu države članice u kojoj taj subjekt ima sjedište.

(5) Subjekt iz stavka 1. ovoga članka može odabrati mogućnost da ga se za potrebe ovoga Zakona smatra UCITS-om iz stavka 2. točke 3. ovoga članka, pod uvjetom da gospodarskom subjektu koji mu obavlja ili osigurava isplatu kamata dostavi službenu potvrdu izdanu od strane države članice u kojoj ima sjedište.

(6) Porezna uprava će potvrdu iz stavka 5. ovoga članka, izdati najkasnije u roku od dva mjeseca od dana zaprimanja zahtjeva.

(7) Pravne osobe koje se smatraju isplatiteljem po primitku iz ovoga članka su:

1. u Finskoj: avoin yhtö (Ay) i kommandiittiyhtio (Ky)/öppet bolag i kommanditbolag

2. u Švedskoj: handesbolag (HB) i kommanditbolag (KB).«.

Članak 47.

Članak 201. mijenja se i glasi:

»(1) U smislu ovoga članka, isplaćene kamate su:

1. kamate isplaćene u gotovini ili uplaćene na račun, vezano za tražbine svake vrste, bez obzira na to jesu li te tražbine osigurane zalogom i bez obzira na to nose li pravo sudjelovanja u dobiti dužnika, a posebno prihod od državnih vrijednosnih papira i prihod od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i nagrade u svezi s tim vrijednosnim papirima, obveznicama i zadužnicama. Zatezne kamate zbog kašnjenja u plaćanju ne smatraju se kamatom;

2. obračunate ili kapitalizirane kamate pri prodaji, reotkupu ili otplati tražbina iz točke 1. ovoga stavka;

3. primici od kamata koje su isplaćene izravno ili putem osoba iz članka 200. ovoga Zakona, a koje je raspodijelio:

– UCITS,

– subjekt koji koristi mogućnost da se s njim postupa kao s UCITS-om na temelju službene potvrde prema članku 200. stavku 5. ovoga Zakona,

– subjekt za zajednička ulaganja osnovan izvan područja Europske unije;

4. prihodi ostvareni pri prodaji, reotkupu ili otplati dionica ili udjela od izravnih ili neizravnih ulaganja, putem subjekata za zajednička ulaganja ili osoba, pod uvjetom da je više od 25% njihove imovine uloženo u tražbine iz točke 1. ovoga stavka, i to:

– UCITS,

– subjekt koji se smatra UCITS-om, i to na temelju potvrde iz članka 200. stavka 5. ovoga Zakona, i

– subjekt za zajednička ulaganja osnovan izvan područja Europske unije.

(2) Ako isplatitelj ne posjeduje informacije iz stavka 1. točaka 3. i 4. ovoga članka vezano za udio isplaćenih kamata u prihodima, isplaćenom kamatom se smatra ukupan iznos prihoda.

(3) Ako isplatitelj nema informacije o postotku udjela imovine uložene u tražbine ili u dionice ili udjele iz stavka 1. točke 4. ovoga članka, smatra se da je taj postotak iznad 25%. Ako isplatitelj ne može utvrditi iznos prihoda koji je stvarni korisnik ostvario, smatra se da iznos prihoda odgovara iznosu prihoda od prodaje, reotkupa ili otplate dionica ili udjela.

(4) Ako su kamate iz stavka 1. ovoga članka isplaćene ili uplaćene na račun osobe iz članka 200. stavka 2. ovoga Zakona, i ako se ne koristi opcija iz članka 200. stavka 5. ovoga Zakona, smatrat će se da se radi o isplati u trenutku kada je ta osoba ostvarila primitak kamate.

(5) Isplatitelj kamate iz stavka 1. točaka 2. i 4. ovoga članka dužan je izvijestiti Poreznu upravu o ukupnim obračunatim kamatama za razdoblje koje ne može biti dulje od jedne godine, čak i ako ne dođe do prodaje, reotkupa ili otplate tijekom toga razdoblja.

(6) Kamata iz stavka 1. točaka 3. i 4. ovoga članka neće se smatrati isplaćenom kamatom u smislu ovoga Zakona ako su isplaćene:

1. od subjekata za zajednička ulaganja ili subjekata čije je sjedište u Republici Hrvatskoj, čija izravna i neizravna ulaganja u tražbine iz stavka 1. točke 1. ovoga članka ne prelaze 15 % njihove imovine,

2. od subjekata iz članka 200. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, čija su sjedišta u Republici Hrvatskoj, a koji nisu odabrali mogućnost da ih se smatra UCITS-om sukladno članku 200. stavku 5. ovoga Zakona i čija izravna i neizravna ulaganja u tražbine iz stavka 1. točke 1. ovoga članka ne prelaze 15 % njihove imovine.

(7) Postoci iz stavka 1. točke 4. i iz stavka 6. ovoga članka utvrđuju se u skladu s investicijskom politikom na način na koji je ona uređena posebnim propisima koji uređuju tržište kapitala, pravilnicima, prospektima i statutima investicijskih fondova i drugih subjekata, a u slučaju nepostojanja navedenoga, utvrđuje se prema aktualnom sastavu imovine.«.

Članak 48.

Članak 202. mijena se i glasi:

»(1) Isplatitelji su obvezni Poreznoj upravi dostaviti, sljedeće informacije:

1. naziv isplatitelja, adresu sjedišta ili mjesta poslovanja isplatitelja,

2. identitet i rezidentnost stvarnog korisnika u skladu s člankom 198. ovoga Zakona,

3. broj računa stvarnoga korisnika ili, ako nije dostupan, opis tražbine na temelju kojeg se isplaćuje kamata, i

4. informacije vezane uz kamate isplaćene u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.

(2) U minimalnoj količini informacija o isplaćenim kamatama koje je isplatitelj obvezan dostaviti, pravi se razlika između sljedećih kategorija kamata:

1. u slučaju kamata isplaćenih u smislu članka 201. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos kamata isplaćenih u gotovini ili uplaćenih na račun,

2. u slučaju kamata isplaćenih u smislu članka 201. stavka 1. točke 2. ili 4. ovoga Zakona, iznos kamata ili prihoda, ili u nedostatku istih, puni iznos prihoda od prodaje, reotkupa ili otplate,

3. u slučaju kamata isplaćenih u smislu članka 201. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, iznos prihoda ili puni iznos raspodijeljenog prihoda,

4. u slučaju kamata isplaćenih u smislu članka 201. stavka 4. ovoga Zakona, iznos kamate koji se dodjeljuje članovima subjekata iz članka 200. stavka 1. ovoga Zakona, koji ispunjavaju kriterije iz članka 197. ovoga Zakona,

5. u slučaju kamata isplaćenih u smislu članka 201. stavka 5. ovoga Zakona iznos obračunatih kamata na godišnjoj razini.

(3) Informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dostavljaju se elektroničkim putem u propisanom formatu.

(4) Rok za dostavu informacija iz stavaka 1. i 2. ovoga članka je 31. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.«.

Članak 49.

Članak 203. mijenja se i glasi:

»(1) Porezna uprava dostavlja informacije iz članka 202. ovoga Zakona nadležnom tijelu druge države članice u kojoj je stvarni korisnik rezident.

(2) Rok za dostavu informacija iz stavka 1. ovoga članka je 30. lipnja tekuće godine, za sve isplate kamata ostvarene tijekom prethodne kalendarske godine.«.

Članak 50.

Članak 204. mijenja se i glasi:

»(1) Obveza za prvu dostavu informacija iz članka 202. ovoga Zakona nastaje 31. ožujka u godini koja slijedi nakon godine pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

(2) Porezna uprava će hrvatskim rezidentima kojima je obustavljen porez po odbitku na isplaćene kamate u drugoj državi članici, osigurati povrat ovog poreza, na način da će im odobriti uračunavanje poreza koji odgovara obustavljenom iznosu poreza po odbitku. Ako je iznos poreza po odbitku veći od iznosa poreza koji hrvatski rezident treba platiti prema nacionalnim propisima, Porezna uprava će razliku obustavljenog poreza po odbitku vratiti stvarnom korisniku.

(3) Ako isplaćene kamate iz članka 201. ovoga Zakona ne podliježu oporezivanju prema nacionalnom zakonodavstvu, Porezna uprava će na zahtjev stvarnog korisnika kamata koji je hrvatski rezident, vratiti iznos obustavljenog poreza po odbitku u drugoj državi članici.

(4) Uračunavanje ili povrat poreza po odbitku Porezna uprava izvršit će samo onda ako stvarni korisnik, hrvatski rezident, dostavi potrebne dokumente iz kojih se može utvrditi njegov identitet i iznos obračunatog, obustavljenog i uplaćenog poreza po odbitku.

(5) Porezna uprava će najkasnije u roku od trideset (30) dana od dana primitka zahtjeva stvarnog korisnika sukladno stavku 4. ovoga članka doznačiti iznos iz stavka 3. ovoga članka obračunat u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan prijenosa, na račun stvarnog korisnika.

(6) Ako je osim poreza po odbitku iz stavka 2. ovoga članka kamata koju je primio stvarni korisnik, hrvatski rezident, bila oporezovana bilo kojom drugom vrstom poreza po odbitku, Porezna uprava će tako plaćeni porez uračunati prije postupka iz stavka 2. ovoga članka

(7) Na zahtjev stvarnog korisnika hrvatskog rezidenta, najkasnije u roku dva (2) mjeseca od dana zaprimanja zahtjeva, Porezna uprava će izdati potvrdu u svrhu neobustavljanja poreza po odbitku na isplaćene kamate u državama članicama. Potvrda vrijedi najviše tri godine, a sadrži:

– ime, prezime, adresu i porezni ili drugi identifikacijski broj, a u nedostatku istoga, datum i mjesto rođenja stvarnog korisnika,

– ime, prezime i adresu isplatitelja,

– broj bankarskog računa stvarnog korisnika, a u nedostatku istog instrument osiguranja.«.

Članak 51.

Članak 205. mijenja se i glasi:

»Ovlašćuje se ministar financija da do dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji provedbenim propisom podrobnije propiše provedbu članaka od 172. do 194. te od 195. do 204. ovoga Zakona.«.

Članak 52.

U članku 206. stavku 8. točka se briše te se dodaju riječi: »osim ako Prekršajnim zakonom nije propisano drugačije.«.

Članak 53.

Naslov iznad članka 207. mijenja se i glasi: »Lakši porezni prekršaji«.

Članak 207. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba:

1. ako poslovne knjige i druge evidencije s pripadajućom dokumentacijom ne čuva na mjestu propisanom zakonom (članak 56. stavak 9.),

2. ako na početku poslovanja i krajem svake poslovne godine ne popiše svu imovinu i obveze (članak 56. stavak 13.),

3. ako ne popiše imovinu i obveze pri promjenama cijena dobara ili kod statusnih promjena ili prestanka obavljanja djelatnosti ili kod otvaranja postupka stečaja ili likvidacije (članak 56. stavak 14.),

4. ako na zahtjev poreznog tijela ne stavi na raspolaganje dokumentaciju o elektroničkom sustavu korištenom za vođenje poslovnih knjiga, evidencija i izvješća na propisani način (članak 57. stavak 6.),

5. ako ne prijavi činjenicu stjecanja većinskog udjela ili činjenicu da je u sustavu povezanih društava, u propisanom roku (članak 58. stavci 2. i 4.),

6. ako ne prijavi činjenicu promjene većinskog vlasnika u propisanom roku (članak 58. stavak 3.),

7. ako ne dostavi poreznom tijelu podatke o osobi i ovlašteniku za koje vodi račun, čuva ili kao zalog uzima vrijednosti ili ustupa pretinac (članak 61.),

8. ako u poreznoj prijavi iskaže netočne ili neistinite podatke (članak 63. stavak 2.),

9. ako ne izda poreznom obvezniku dokumentaciju potrebnu za poreznu prijavu (članak 63. stavak 4.),

10. ako se ne odazove na poziv poreznog tijela radi davanja obavijesti usmeno na službenom mjestu poreznog tijela (članak 69. stavak 4.),

11. ako na traženje poreznog tijela ne dostavi obavijest u pisanom obliku ili obavijest ne dostavi pravodobno (članak 69. stavak 7.),

12. ako ometa očevid (članak 73. stavak 1.),

13. ako kao ovršenik koji na zahtjev poreznog tijela ne da podatke ili da netočne i nepotpune podatke o svojoj imovini i dohotku (članak 127.),

14. banka i Financijska agencija, svaka u okviru svojih obveza, ako ne postupe u skladu s člankom 140. ovoga Zakona,

15. ako ne dostavi poreznom tijelu podatke o isplaćenoj kamati fizičkim osobama-nerezidentima (članak 202. stavci 1. i 2.).

(2) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 100.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost.

(3) Novčanom kaznom od 200,00 do 20.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. točke 8. ovoga članka kaznit će se fizička osoba (članak 63. stavak 2.).

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 54.

Iznad članka 208. dodaje se naslov koji glasi: »Teži porezni prekršaji«.

Članak 208. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba:

1. ako evidencije o dnevnom gotovinskom prometu ne vodi na mjestu na kojem se ti primici ostvaruju ili ne osigurava dostupnost evidencija poreznom tijelu (članak 56. stavak 5.),

2. ako poslovne knjige i druge evidencije ne vodi sukladno načinu oporezivanja ili tko pri vođenju poslovnih knjiga ili drugih evidencija na nosačima podataka ne osigura raspoložive, čitljive i sustavne podatke (članak 56. stavak 7.),

3. ako poslovne knjige i druge evidencije ne vodi prema temeljnim načelima urednog knjigovodstva (članak 56.stavak 8.),

4. ako ne prijavi činjenice bitne za utvrđivanje njegove porezne obveze u zakonskom roku (članak 58. stavak 1.),

5. ako ne podnese poreznu prijavu na poziv poreznog tijela (članak 62. stavak 2.),

6. ako ne podnese poreznu prijavu poreznom tijelu u propisanom roku (članak 62. stavak 4.),

7. ako uz poreznu prijavu ne priloži dokumentaciju sukladno poreznim propisima (članak 63. stavak 3.),

8. ako na zahtjev poreznog tijela ne dostavi podatke potrebne za utvrđivanje porezne obveze, provedbu ovrhe i mjera osiguranja (članak 69. stavak 1.),

9. ako ne omogući obavljanje poreznog nadzora ovlaštenoj osobi za provođenje nadzora na njezin zahtjev (članak 108. stavak 4.),

10. ako ne sudjeluje u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za njegovo oporezivanje na način da ne da obavijesti i ne predoči poslovnu dokumentaciju na zahtjev poreznog tijela, ne imenuje osobu koja će to raditi u njegovo ime ili ne omogući preuzimanje i cjelovitu reprodukciju podataka u elektroničkom obliku te njihovu dostupnost za cijelo vrijeme trajanja poreznog nadzora (članak 109. stavci 1., 2. i 3.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 200.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 30.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. točaka 5., 6. i 7. ovoga članka kaznit će se fizička osoba.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 55.

Iznad članka 209. dodaje se naslov koji glasi: »Najteži porezni prekršaji«.

Članak 209. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba:

1. ako ne izdaje račune, ne iskazuje isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćuje ih gotovinom ili ne vodi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja u skladu sa zakonskim propisima (članak 54.),

2. ako knjiženja i druga evidentiranja u poslovnim knjigama ne obavlja potpuno ili točno ili pravodobno ili uredno (članak 56. stavak 1.),

3. ako poslovne knjige, druge evidencije i knjigovodstvene isprave ne čuva u rokovima propisani zakonom (članak 56. stavak 16.),

4. ako ne uruči ispis elektronički vođenih poslovnih knjiga, evidencija i izvješća, ili ne omogući pristup i nadzor podataka elektronički vođenih poslovnih knjiga, evidencija i izvješća, ili ne omogući pristup i nadzor računalnog ili drugog elektroničkog sustava i baza podataka, odnosno tko ne osigura podatke na propisani način, ili ne osigura odgovarajuću zaštitu, tajnost i cjelovitost podataka, ili ne osigura čuvanje podataka u elektroničkom obliku, pristup podacima, čitljivost originalnih podataka, njihovo pravilno spremanje i čuvanje na propisani način (članak 57. stavci 1., 2., 3. i 4.),

5. ako odbije sudjelovati u poreznom postupku (članak 59. i članak 60.),

6. ako se ne odazove na poziv poreznog tijela (članak 68.),

7. ako ne predoči poslovne knjige, evidencije, poslovnu dokumentaciju i druge isprave na zahtjev poreznog tijela (članak 71. stavak 1.),

8. ako ne dostavi Poreznoj upravi u zakonom propisanom roku ili na njezin zahtjev podatke o prometu kunskih i deviznih računa pravnih osoba, fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost obrta, slobodnih zanimanja i građana (članak 101. stavci 1. i 2.),

9. ako ne dopusti obavljanje poreznog nadzora (članak 104. stavak 1.).

(2) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 300.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost.

(3) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 40.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. točke 6. ovoga članka kaznit će se fizička osoba.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 40.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 56.

Članak 210. mijenja se i glasi:

»(1) Porezno tijelo može rješenjem zabraniti daljnji rad poreznom obvezniku za učinjeni prekršaj iz članka 209. točaka 5., 6. i 9. ovoga Zakona.

(2) Zabrana rada može trajati od 15 dana do šest mjeseci.

(3) Žalba izjavljena protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne zadržava izvršenje rješenja.

(4) Zabrana iz stavka 2. ovoga članka izvršava se pečaćenjem poslovnih prostorija u kojima porezni obveznik obavlja djelatnost kao i pečaćenjem opreme i sredstava koja mu služe za rad.«.

Članak 57.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članaka 13. do 50. koji stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji te članka 19. ovoga Zakona koji stupa na snagu 1. siječnja 2015.

Klasa: 022-03/13-01/121 Zagreb, 14. lipnja 2013.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko, v. r.