Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-937/2018-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zlatka Pirc člana vijeća, u pravnoj stvari Z. S. iz R., OIB …, zastupanog po punomoćniku N. S., odvjetniku iz R., protiv 1-tuženika A. N. iz V., OIB …, 2-tuženika A. N. iz V., OIB … i 3-tuženika E. j.d.o.o. iz V., OIB …, svi zastupani po punomoćnici Z. M., odvjetnici iz R., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 17. travnja 2018., poslovni broj: P-3559/2016-22. i žalbe tužitelja i tuženika protiv rješenja istog suda od 23. srpnja 2018., poslovni broj: P-3559/2016-34., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2019.,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Žalbe tužitelja Z. S. i tuženika A. N., A. N. i E. j.d.o.o. V. odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuju presuda Općinskog suda u Rijeci od 17. travnja 2018., poslovni broj: P-3559/2016-22. i rješenje istog suda od 23. srpnja 2018., poslovni broj: P-3559/2016-34.
II. Odbijaju se tuženici sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbi.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da gube pravni učinak prema tužitelju Ugovor o prijenosu osnivačkih prava u ustanovi koji je Ugovor sklopljen između A. N., kao prenositelja osnivačkih prava, i A. N., kao stjecatelja osnivačkih prava, koji Ugovor je potvrđen (solemniziran) kod Javnog bilježnika G. L., te Ugovor o prijenosu osnivačkih prava u ustanovi koji Ugovor je sklopljen između A. N., kao prenositelja osnivačkih prava, i trgovačkog društva E. j.d.o.o. V., kao stjecatelja osnivačkih prava, koji Ugovor je potvrđen (solemniziran) kod Javnog bilježnika G. L. a predmet kojih ugovora su osnivačka prava u ustanovi Dom za starije i nemoćne osobe V. R.,, u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 1,380.000,00 kn glavnice, 22.250,00 kn troška ovršnog postupka i 41.225,00 kn troška parničnog postupka, sve sa zakonskom zatzenom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Tuženici su dužni trpjeti provedbu ovrhe na osnivačkim pravima u ustanovi Dom za starije i nemoćne osobe V., R., MBS …, pljenidbom tih prava i njihovim unovčenjem u skladu s odredbama Ovršnog zakona radi naplate tražbine tužitelja prema dužnici E. j.d.o.o. temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-2086/12. od 12. ožujka 2014. " (točka II. izreke); tuženici su dužni naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 81.100,00 kn (točka III. izreke).
Rješenjem suda prvog stupnja, radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja, određena je privremena mjera kojom je III. tuženiku zabranjeno da otuđi ili optereti svoja osnivačka prava u ustanovi Dom za starije i nemoćne osobe V. R. (točka 1. i 2. izreke); naloženo je Trgovačkom sudu u Rijeci, da u Sudskom registru ustanova za ustanovu Dom za starije i nemoćne osobe V. R., upisana u sudskom registru Trgovačkog suda u Rijeci s matičnim brojem subjekta upisa (MBS) … izvrši upis zabilježbe da je osnivaču E. j.d.o.o. zabranjeno otuđenje i opterećenje osnivačkih prava u toj ustanovi; naloženo je FINA-i da izvrši upis ove zabrane u upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja na stvarima i pravima; odlučeno je da ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovosudnog parničnog postupka pod poslovnim brojem: P-3559/2016. ili do drugačije odluke suda (točka 3., 4. i 5. izreke); odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere u dijelu koji glasi: "Zabranjuje se prvotuženici A. N., kao ravnatelju Doma za starije i nemoćne osobe V. R., OIB … upisan u Sudskom registru Trgovačkog suda u Rijeci s matičnim brojem subjekta upisa (MBS) … da otuđuje ili opterećuje nekretnine i pokretnine u vlasništvu Doma za starije i nemoćne osobe V. kao i prava koja pripadaju toj ustanovi, kao i da se Trgovačkom sudu u Rijeci naloži da u Sudskom registru ustanova izvrši upis zabilježbe zabrane i ograničenja zastupanja A. N." (točka 6. izreke).
Protiv presude u dosuđujućem dijelu i odluci o troškovima postupka (točka I. i III. izreke) žalbu su pravovremeno podnijeli tuženici zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlažu da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači i tužbeni zahtjev odbije. Traže trošak sastava žalbe.
Protiv rješenja žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelj i tuženici.
Tužitelj pobija rješenje u odbijajućem dijelu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prijedlog za osiguranje usvoji i u pobijanom dijelu.
Tuženici pobijaju rješenje u dosuđujućem dijelu zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točka 1-3. ZPP-a. Predlažu da se rješenje u pobijanom dijelu ukine i prijedlog za osiguranje odbaci, ili podredno vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traže trošak sastava žalbe.
Odgovor na žalbu protiv presude nije podnesen.
Žalbe nisu osnovane.
O žalbi protiv presude
Tuženici ističu da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i to iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP-a, jer prvostupanjski sud nije stvarno nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari već, sukladno članku 34. b. točka 1. ZPP-a, trgovački sud; iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a jer je prvostupanjski sud odbio provesti dokaze saslušanjem stranaka, čime je tuženicima onemogućeno sudjelovanje u postupku; iz članka 354. stavka 2. točka 8. ZPP-a jer I. i III. tuženik ne mogu biti stranke u postupku, obzirom da upisi promjena koji su izvršeni u Registru trgovačkog suda nisu pobijani ni poništavani, pa je poslovni udio prenesen i stečen na zakonom predviđen način, te iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su razlozi prvostupanjske presude suprotni ispravama u spisu.
Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obzirom da razlozi presude o odlučnim činjenicama nisu proturječni ispravama u spisu, pa u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.
Tuženici su u postupku istaknuli prigovor stvarne nenadležnosti prvostupanjskog suda, a prvostupanjski sud je u povodu tog prigovora odlučio da je stvarno nadležan za postupanje.
U ovoj pravnoj stvari je riječ o sporu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji između tužitelja i I. i II. tuženika, koji su svi fizičke osobe, te III. tuženika koji je pravna osoba.
Odredbom članka 34. b. točka 1. ZPP-a je propisano da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince, u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda.
Predmetni spor ne spada među spomenute sporove iz članka 34. b. točka 1. ZPP-a za koje je propisana nadležnost trgovačkog suda, a tužitelj i I. i II. tuženici su fizičke osobe i nemaju svojstva obrtnika, pa je prvostupanjski sud pravilno, u povodu prigovora tuženika, odlučio da je stvarno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.
Nadalje, zbog toga što prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem stranaka, tuženicima nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, obzirom da ocjenu o tome koje će dokaze provesti odlučuje sud, pa u situaciji kada je prvostupanjski sud ocijenio da je saslušanje stranaka u svrhu dokazivanja suvišno, jer su sporne činjenice utvrđene na temelju drugih dokaza, u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a.
Obzirom da su tužitelj, te I. i II. tuženici fizičke osobe, a III. tuženik pravna osoba, svi oni mogu biti, sukladno članku 77. stavku 1. ZPP-a, stranke u postupku, pa nije počinjena niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.
U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-2086/12. od 12. ožujka 2014., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gžo-108/15., održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Z. V. poslovni broj: Ovr-2667/12. od 29. listopada 2009., u dijelu kojim je 1-tuženici A. N. naloženo platiti tužitelju Z. S. iznos od 1,380.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 22. rujna 2012., te troškove ovršnog postupka u iznosu od 22.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 29. listopada 2012. pa do isplate, a 1-tuženica A. N. je obvezana tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 41.225,00 kn; da je tužitelj radi namirenja navedene tražbine pokrenuo dana 3. svibnja 2016. ovršni postupak protiv I. tuženice kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: Ovr-2070/16. pljenidbom osnivačnog udjela kojeg je 1-tuženica imala u ustanovi Dom za starije i nemoćne osobe V., da u navedenom ovršnom postupku tražbina nije namirena obzirom da je I. tuženica svoj osnivački udio i svoja osnivačka prava u ustanovi Dom za starije i nemoćne osobe V. prenijela na II. tuženika, a on na III. tuženika; da je tužitelj dana 18. svibnja 2016., radi namirenja navedene novčane tražbine pokrenuo postupak za izravnu naplatu kod FINA-e; da iz potvrde FINE od 21. lipnja 2017. proizlazi da je tužitelj obaviješten o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava ovršenika A. N.; da iz podataka FINA-e proizlazi da je transakcijski račun 1-tužene A. N. u blokadi zbog nepodmirenih osnova za plaćanje evidentiranih u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje time da nepodmirene obveze na dan izdavanja potvrde 2. siječnja 2018. ukupno iznose 2,324.833,99 kn; da je I. tuženica tijekom postupku kod prvostupanjskog suda iskazala da nema u vlasništvu nekretnine niti pokretnine veće vrijednosti; da je Ugovorom o prijenosu osnivačkih prava u ustanovi I. tuženica A. N. svoja osnivačka prava u ustanovi Dom za starije i nemoćne osobe V. bez naknade prenijela na II. tuženika A. N.; da je II. tuženik A. N. U. o prijenosu osnivačkih prava u ustanovi osnivačka prava u ustanovi Dom za starije i nemoćne osobe V. bez naknade prenio na trgovačko društvo E. j.d.o.o., da su navedeni prijenosi poslovnih udjela provedeni u trgovačkom registru tako da je kao osnivač Doma za starije i nemoćne osobe V. u registru Trgovačkog suda u Rijeci upisano trgovačko društvo E. j.d.o.o.
Suprotno žalbenim navodima, na navedeno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev pravilno zaključujući da su ispunjene sve pretpostavke za pobijanje pravnih radnji dužnika, u smislu članka 66. i članka 67. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO).
Prema odredbi članka 66. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (stavak 1.); smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja (stavak 2.); pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojeg je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijala obveza (stavak 3.).
Prema odredbi članka 67. ZOO teretno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom se ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato (stavak 1.); ako je treća osoba dužnikov suprug ili srodnik po krvi u pravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do istog stupnja, pretpostavlja se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (stavak 2.); kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovnicima, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato (stavak 3.).
I. tuženica je besplatnim pravnim poslom, koji je zaključila nakon što je dospjela tražbina tužitelja (ovršna isprava kojom je ta tražbina utvrđena postala je pravomoćna 9. ožujka 2016.), prenijela svoja osnivačka prava u ustanovi Dom za starije i nemoćne osobe V. I.. tuženiku, svome sinu, a on nakon toga, također besplatnim pravnim poslom, III. tuženiku, pa je , sukladno članku 67. stavku 3. ZOO, znala da tim pravnim poslom nanosi štetu tužitelju.
Kako je I. tuženica sama iskazala da nema u vlasništvu druge imovine, a ovršni postupci koje je tužitelj pokrenuo protiv I. tuženice radi naplate novčane tražbine, su bezuspješno provedeni zbog nedostatka imovine, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da I. tuženica nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja i da su navedene pravne radnje tuženika poduzete na štetu tužitelja.
Na pravilnost i zakonitost pobijane presude ne utječu žalbeni navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi razlog prijenosa poslovnog udjela sa I. tuženice na II. tuženika, vrijeme saznanja I. tuženice za obvezu prema tužitelju (datum primitka rješenja o ovrsi) obzirom da je rješenje o ovrsi primila mjesec dana nakon prijenosa, kao i da je prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari da li je ovrha dopuštena.
U parnicama radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji treba dokazati opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz članka 66. ZOO, a to su dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika, insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika, koje moraju biti ispunjene kumulativno uz jednu od posebnih pretpostavki iz članka 67. ZOO, pa za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije potrebno utvrđivati činjenice na koje tuženici ukazuju žalbom.
Tužitelj je dokazao da su ispunjene opće i posebna pretpostavke iz članka 66. i članka 67. ZOO, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom navedenih zakonskih odredbi usvojio tužbeni zahtjev.
Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa).
Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke), sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
U nepobijanom dijelu (točka II. izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
O žalbama protiv rješenja
Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog za određivanje privremene mjere u dijelu da se I. tuženici zabrani da otuđi ili optereti nekretnine i pokretnine u vlasništvu Doma za starije i nemoćne osobe V., kao i prava koja pripadaju toj ustanovi.
I. tuženica je direktor Doma za starije i nemoćne osobe, koji nije dužnik tužitelja, pa tužitelj ne može niti zahtijevati namirenje svoje tražbine iz imovine Doma za starije i nemoćne osobe V..
Suprotno žalbenim navodima tuženika, privremena mjera donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 93/14, 73/17), obzirom da je tužitelj dokazao vjerojatnim postojanje svoje tražbine budući je ista utvrđena nepravomoćnom presudom prvostupanjskog suda, kao i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, jer su tuženici, nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđena tražbina tužitelja prema I. tuženici, međusobno sklapali besplatne pravne poslove kojima su prenosili osnivačka prava.
Zbog navedenog, žalbe su odbijene kao neosnovane i prvostupanjsko rješenje potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.
Tuženici su odbijeni sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbi jer sa njima nisu uspjeli, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP-a.
Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Slavonski Brod, 16. svibnja 2019.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.