Broj: Gž Ovr-408/2019.-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. M., L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika R. H., OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu,  radi ovrhe na novčanoj tražbini, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 165 Ovr-4391/18-7 od 19. studenog 2018., dana 22. svibnja 2019.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 165 Ovr-4391/18-7 od 19. studenog 2018.

Obrazloženje

              Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku u roku od 8 dana naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka izravne naplate u iznosu od 1.406,25 kn.

              Protiv citiranog rješenja žali se ovršenik zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijano rješenje preinači uz naknadu troška žalbe. 

              Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je ovrhovoditelj 21. prosinca 2017. podnio zahtjev za naknadu troškova izravne naplate navodeći da je 17. listopada 2017. podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu tražbine na temelju presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-968/11 od 30. studenog 2015., zbog čega da je zatražio naknadu troškova koji se odnose na pribavljanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 250,00 kn, sastavljanje dopisa poreznoj upravi u iznosu od 250,00 kn, sastavljanje prijedloga radi dostave ovršne isprave FINI od 375,00 kn te za sastavljanje navedenog prijedloga kojim je zatražio naknadu troškova od 250,00 kn uz PDV od 25% na sve navedene radnje.

Sud prvog stupnja zahtjev ovrhovoditelja ocjenjuje osnovanim primjenom odredbe članka 14. stavak 4.  Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ) te pobijanim rješenjem ovrhovoditelju dosuđuje trošak za pribavljanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti presude od 250,00 kn na temelju tarifnog broja 32. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, - dalje: Tarifa), sastavljanje dopisa poreznoj upravi od 250,00 kn na temelju tarifnog broja 32. točka 3. Tarife, sastavljanje prijedloga radi dostave ovršne isprave FINI od 375,00 kn na temelju tarifnog broja 11. točka 5. Tarife, sastavljanje zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 250,00 kn temeljem tarifnog broja 11. točka 8. Tarife uz PDV (25%) na temelju tarifnog broja 42. Tarife.

U žalbi ovršenik osporava pravilnost pobijanog rješenja u odnosu na dosuđeni trošak koji se odnosi na pribavljanje potvrde porezne uprave navodeći da je besplatna te da ovrhovoditelj nije dokazao da je u vezi s tom potvrdom imao troškove. Ovršenik osporava i dosuđeni trošak pribavljanja potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti navodeći da se ne otiskuje po zahtjevu stranaka već po službenoj dužnosti, kao i da ne proizlazi da je ovrhovoditelj istu pribavio osobnom radnjom.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), koji propis se primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavak 1. OZ-a.

Neosnovani su opisani žalbeni navodi ovršenika kojima osporava dosuđeni trošak pribavljanja potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti presude obzirom da je ovrhovoditelj u postupku izravne naplate putem FINE bio zastupan po punomoćniku odvjetniku te da je sukladno odredbi članka 209. stavak 1. OZ-a uz zahtjev FINI za izravnu naplatu tražbine temeljem citirane ovršne isprave bio dužan istu ispravu priložiti s potvrdom o ovršnosti.

Neosnovano ovršenik osporava i dosuđeni trošak koji se odnosi na potvrdu porezne uprave. Citiranom ovršnom ispravom (presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-968/11 od 30. studenog 2015.) Republika Hrvatska (ovršenik) je obvezana, između ostalih, D. M. (ovrhovoditelj) isplatiti bruto iznos od 6.116,51 kn uz zateznu kamatu, s time da iz sadržaja iste isprave proizlazi da se radi o razlici plaće pa je ovrhovoditelj podnoseći  zahtjev Financijskoj agenciji bio dužan postupiti sukladno odredbi članka 217. stavak 5. OZ-a. Citiranom odredbom propisano je ovlaštenje ovrhovoditelja da na temelju ovršne sudske odluke (i drugih isprava iz članka 209. stavka 1. OZ-a) koja glasi na ispunjenje određene novčane tražbine po osnovi radnog odnosa utvrđene u bruto iznosu, zatraži izravnu naplatu ukupno dosuđenog iznosa od Financijske agencije, pri čemu je dužan uz tu ispravu dostaviti i potvrdu o obračunu (poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa, u skladu s važećim propisima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak, uz naznaku propisanih računa na koje će se uplatiti porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju) koju izdaje porezna uprava na zahtjev ovrhovoditelja (članak 217. stavak 2. OZ-a). Iz navedenog proizlazi da je ovrhovoditelj prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od porezne uprave morao zatražiti izdavanje potvrde u smislu citirane zakonske odredbe.

Slijedom navedenog, a protivno žalbenim navodima ovršenika, proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 14. stavak 4. OZ-a dosudivši ovrhovoditelju navedene troškove.

Iz navedenih razloga rješenje suda prvog stupnja je potvrđeno primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a.

U Rijeci 22. svibnja 2019.