Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž Ovr Ob-16/2019-3 Županijski sud u Puli – Pola
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž Ovr Ob-16/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić, u ovršnom predmetu maloljetnih ovrhovoditelja: D. K. (OIB: ...) i A. K. (OIB: ...) zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici D. K. (OIB: ...) svih iz Z., koju zastupa  punomoćnica D. B. odvjetnica iz Z., protiv ovršenika Z. K. (OIB: ...) iz Z., zastupanoga po punomoćniku M. K. odvjetniku iz Z., radi naplate uzdržavanja, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja poslovni broj: Ovr Ob-161/2016-4 od 1. veljače 2019. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 24. svibnja 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr Ob-161/2016-4 od 1. veljače 2019. te se odbija i zahtjev za naknadu troškova žalbe.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvoga stupnja odbačen je kao nepravodoban ovršenikov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate od 11. studenog 2016. a kao nedopušten prijedlog za protuovrhu od istoga nadnevka te je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 843,75 kuna.

 

Pravodobnom i dopuštenom žalbom to rješenje u cijelosti pobija ovršenik iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga ističući kako je za pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 2.800,00 kuna od 17. listopada 2016. saznao tek 4. studenog 2016. pa zato smatra da je njegov prijedlog pravodoban, tim više što ne postoji nikakav dokaz o tome da je postupak ovrhe na novčanim sredstvima dovršen 17. listopada 2016. kako to tvrdi prvostupanjski sud. Smatra pogrešnim i stav prvostupanjskog suda o nedopuštenosti prijedloga za protuovrhu. Predlaže ukidanje prvostupanjskog rješenja u cijelosti odnosno preinačenje prihvaćanjem prijedloga u cijelosti kao i zahtjeva za naknadu troškova postupka te postavlja zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 881,25 kuna.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjskim je rješenjem odbačen kao nepravodoban ovršenikov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate a odbačen kao nedopušten prijedlog za protuovrhu, sve od 11. studenog 2016., te je odbijen i zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

Prijedlog se odnosi na iznos od 2.800,00 kuna koji je naplaćen u postupku izravne naplate 17. listopada 2016. a odnosi se na uzdržavanje maloljetnih ovrhovoditelja za listopad 2016. jer ovršenik tvrdi da je uzdržavanje za taj mjesec platio 14. listopada 2016.

 

Prvostupanjski je sud odbacio ovršenikove prijedloge kao nepravodobne odnosno nedopuštene jer su podneseni nakon što je prijenos zaplijenjenih sredstava već obavljen odnosno zato što nisu ostvarene pretpostavke iz članka 62. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 – dalje u tekstu: OZ/12) za protuovrhu.

 

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u ovršenikovoj žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje u tekstu: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. u vezi sa člankom 381. ZPP sve u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ/12), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravilno i zakonito pa ovršenikova žalba slijedom toga neosnovana.

 

Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni postojanje drugih žalbenih razloga jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.

 

U ovom slučaju nije sporno da je u postupku izravne naplate (ovrsi koja se provodi bez sudjelovanja suda) 17. listopada 2016. obavljen prijenos zaplijenjenih sredstava s ovršenikova računa po osnovi uzdržavanja za listopad 2016. u iznosu od 2.800,00 kuna.

 

Prijenos zaplijenjenih sredstava je stoga obavljen prije nego što je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim a taj je prijedlog podnio iz razloga što je tijekom i izvan postupka izravne naplate, 14. listopada 2016., ispunio obvezu plaćanja uzdržavanja za listopad 2016. u iznosu od 2.800,00 kuna.

 

Ne radi se stoga o bilo kojemu razlogu iz članaka 50. ili 53. OZ/12 zbog kojega bi bilo moguće donijeti rješenje o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u smislu odredbe članka 210. stavaka 1. i 2. OZ/12, a i tada bi ovršenik mogao samo u posebnoj parnici ostvariti svoje pravo na povrat tih sredstava kao i pravo na naknadu štete (članak 210. stavak 4. OZ/12), već o razlogu za protuovrhu iz članka 62. stavaka 1. i 2. OZ/12 ako bi ovršenik tijekom ovršnoga postupka namirio tražbinu ovrhovoditelju mimo suda tako da je ovrhovoditelj dvostruko namiren.

 

U odredbama članka 62. OZ/12 koje su mjerodavne s obzirom na vrijeme pokretanja  postupka izravne naplate (ožujak 2016.) međutim nije bila predviđena mogućnost protuovrhe prilikom provođenja ovrhe bez sudjelovanja suda.

 

Ta je mogućnost propisana tek u članku 11. stavcima 1., 3. i 6. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 73/17) i samo ako ovršenik javnom ili ovjerovljenom ispravom dokaže da je ovrhovoditeljevu tražbinu namirio izvan ovrhe, odnosno ako je ta činjenica općepoznata ili se njezino postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, što nije ispunjeno u ovom slučaju.

 

Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud donio pravilno i zakonito rješenje kada je odbacio ovršenikov prijedlog u cijelosti i odbio njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

Žalbu je stoga valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje te ujedno odbiti i zahtjev za naknadu troškova žalbe pa time, a na temelju odredaba članaka 380. točke 2. i 166. stavka 1. ZPP u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ/12, odlučiti kao u izreci. 

 

U Puli – Pola 24. svibnja 2019.

Copyright © Ante Borić