- 1 -              Rev 1664/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1664/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz V., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P., protiv tuženika D. v. „P.“ V., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnice odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda E. K. B. & M. B. P. iz S. radi utvrđenja postojanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž R-5/19-2 od 31. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću br. Pr-50/18 od 12. studenoga 2018., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I.              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

II.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme, te da se naloži tuženiku da s tužiteljicom sklopi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da je vrati na posao i rasporedi po Zakonu (toč. I.). Tužiteljica je obvezana tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda. 

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog svih zakonom propisanih razloga, a ujedno se pobija i odluka o troškovima postupka. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati, pobijana drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužiteljice i predlaže da se revizija odbije, time da tuženik traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice utvrdivši da se na zapošljavanje u dječjem vrtiću primjenjuje kao lex specialis Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“ br. 10/97, 107/07, 94/13). U čl. 26. tog Zakona propisano je da se radni odnos u djelatnosti vrtića zasniva ugovorom o radu na temelju javnog natječaja koji raspisuje upravno vijeće i objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama dječjeg vrtića. Iznimno, radni se odnos u dječjem vrtiću može zasnovati ugovorom o radu bez javnog natječaja kada obavljanje poslova ne trpi odgodu do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, te kad potreba za obavljanje poslova ne traje dulje od 60 dana, a u kojem slučaju o zasnivanju radnog odnosa odlučuje ravnatelj.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-              da je tužiteljica s tuženikom sklopila ukupno 24 Ugovora o radu na određeno vrijeme počev od 1. listopada 2009. do 9. siječnja 2018. za poslove odgajatelja zbog povećanja obima posla na 90 dana, te do raspisivanja natječaja 60 dana, sve do sklopljenog Ugovora o radu 25. studenoga 2015.,

-              da je Ugovorom o radu od 17. veljače 2016. do posljednjeg Ugovora o radu 9. siječnja 2018. tužiteljica zasnivala radni odnos na određeno vrijeme radi zamjene odsutnih djelatnica na bolovanju do njihova povratka na rad,

-              da je tužiteljica ugovore o radu na 90 odnosno 60 dana, dakle ugovore o radu na određeno vrijeme, sklapala bez raspisivanja natječaja, dok je ugovore o radu na određeno vrijeme radi zamjene odsutne djelatnice sklapala na temelju javnog natječaja.

 

9. Obzirom na gore utvrđene činjenice nižestupanjski sudovi smatraju da obzirom na odredbu čl. 26. Zakona o predškolskom odgoju nije došlo do prerastanja ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme. To iz razloga što bi do sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme moglo doći samo na temelju javnog natječaja, što se nije dogodilo u konkretnom slučaju.

 

10. U konkretnom slučaju tužiteljica ne pobija valjanost posljednjeg sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme, već smatra da je obzirom na broj sklopljenih ugovora na određeno vrijeme ugovor o radu na određeno vrijeme prerastao u ugovor o radu na neodređeno vrijeme sukladno čl. 10. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13), odnosno identične odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14).

 

11. Suprotno tvrdnji revidentice revizijski sud ne nalazi da bi drugostupanjski sud počinio bilo koju bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. ZPP, odnosno čl. 354. st .1. ZPP, pri čemu valja naglasiti da se u samoj reviziji niti pobliže na navodi u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

12. S druge strane tužiteljica u reviziji ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a zbog tog razloga reviziju uopće nije moguće podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

13. U reviziji revidentica ustraje kod tvrdnje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, tj. da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odluke zasnovali na odredbama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju.

 

Suprotno navodima revizije i revizijski sud smatra da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbe čl. 26. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, a koji zakon posebno uređuje zapošljavanje u predškolskim ustanovama – dječjim vrtićima. Naime, prema toj odredbi odgojitelji i stručni suradnici biraju se na temelju javnog natječaja, koji raspisuje upravo vijeće, te odluku o izboru donosi upravno vijeće. Iznimno se radni odnos može zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja i to kada obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja, ali ne dulje od 60 dana, odnosno kada potreba za obavljanjem poslova ne traje dulje od 60 dana.

 

Revizijski sud prihvaća pravilnim shvaćanje nižestupanjskih sudova da odredbe Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, kao poseban propis, imaju prednost u odnosu na Zakon o radu kao opći propis. Stoga se radni odnos između odgojitelja i dječjeg vrtića može zasnovati jedino na temelju javnog natječaja, odnosno da samo iznimno se može sklopiti ugovor o radu i bez natječaja, ali na određeno vrijeme ne dulje od 60 dana i to kada obavljanje poslova ne trpi odgodu, odnosno kad potreba za poslom ne traje dulje od 60 dana.

 

Identično pravno shvaćanje zauzeto je u odluci revizijskog suda br. Revr-802/17-2 od 19. prosinca 2017.

 

14. Neosnovano se tužiteljica poziva na presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-2578/16-2 od 7. studenoga 2017., budući je u tom postupku utvrđeno da tuženik nije imao razloge za sklapanje ugovora na određeno vrijeme, dok je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužiteljica cijelo vrijeme sklapala ugovore o radu na određeno vrijeme radi zamjene odsutne radnice, odnosno radi povećanog opsega posla.

 

15. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava radi čega je valjalo reviziju tužiteljice odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

16. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

Zagreb, 2. veljača 2022.