Broj: Gž-941/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao člana vijeća i Lucije Lasić kao člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. M. Č., OIB …, iz N., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici M. K.-Č., a ova po punomoćniku H. K., M. K., D. A. i T. R., odvjetnicima iz O., protiv tuženika P. d.d. za promet i preradu žitarica, OIB …,  iz N., zastupanom po punomoćniku M. M., odvjetniku iz N., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-840/18 od 14. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2019.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-840/18 od 14.prosinca 2018.

Obrazloženje

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalne službe u Našicama pod brojem Ovr-1203/18 (točka I. izreke), te je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kuna (točka II. izreke).

Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući istu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim navodima.

Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem pobija žalbene navode tužiteljice i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru ovlaštenja iz članka 365. ZPP-a, ovaj je sud utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2), 4), 8), 9), 11), 13) i 14) ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda iz točke 11) na koju izrijekom upućuje tužiteljica, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, dok na neke druge konkretne povrede postupka tužiteljica u žalbi ne ukazuje.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu istog suda pod brojem Ovr-1203/18, koju je pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj protiv mlt. tužiteljice temeljem presude Općinskog suda u Našicama poslovni broj P-595/29 od 21. veljače 2011.

Spomenutom presudom utvrđeno je da je bez pravnog učinka ugovor o darovanju sklopljen između M. Č. i M. Č. 31. siječnja 2007. u odnosu na P. d.d. za promet i preradu žitarica iz N., te je M. Č. obvezana trpjeti da P. d.d. namiri svoje potraživanje iz nekretnine označene kao kčbr. 93/4 zu. 3355 k.o. N.

Nije sporno da je spomenutu nekretninu M. Č. darovala svojoj djeci D. Č. i D. O. za po 1/3 dijela svakome, te da je nakon toga D. O. svoj suvlasnički dio nekretnine darovala ponovno M. Č., da bi potom, sve istog dana, M. Č. svoje suvlasničke dijelove nekretnine darovala D. Č. koji je tako postao vlasnik spomenute nekretnine za cijelo. Nakon smrti D. Č., 7. siječnja 2013., predmetnu nekretninu naslijedila je tužiteljica, mlt. M. Č.

U takvoj činjeničnoj situaciji, koja među strankama u bitnome i nije sporna, a koja proizlazi i iz zemljišnih knjiga, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da nakon što je utvrđen bez pravnog učinka ugovor o darovanju između M. i M. Č. iz 2007., bez pravnog učinka su i svi kasniji ugovori o darovanju predmetne nekretnine, odnosno da je tražbina tuženika kao vjerovnika prenesena na novog dužnika u smislu članka 32. stavka 3. i 4. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – u nastavku OZ) na način što je došlo do neprekinutog slijeda promjene vlasništva na predmetnoj nekretnini sve do tužiteljice, pa zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Kako, dakle, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenice utvrđene od strane prvostupanjskog suda, kao i primjenu materijalnog prava, pa se ova presuda neće dalje posebno obrazlagati, već se tužiteljica upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude po odredbi članka 375. stavka 5. ZPP-a.

Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, a obračun tog troška tužiteljica žalbom nije dovela u sumnju.

Zbog izloženih razloga, pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kao u izreci.

U Splitu 4. srpnja 2019.