Broj: Gž-48/2019-2.

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                             

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zlatka Pirc člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz O., (OIB: …), zastupana po punomoćnici A. B. odvjetnici iz O., protiv tuženika ASP D. S..A. V. V. L., 1 (OIB: …), zastupan po punomoćniku N. G. odvjetniku iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 5. prosinca 2018., poslovni broj: 10 P-167/2018-13., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

                              I. Odbija se žalba tužiteljice M. M. se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku od 5. prosinca 2018., poslovni broj: 10 P-167/2018-13., u pobijanom dijelu (točka I. i II. izreke).

 

                            II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

                                         

Obrazloženje

 

                              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, poslovni broj: Ovr-4262/2017, od 20. prosinca 2017., na upisanu zemljišnu knjigu Općinskog suda u Osijeku, Zemljišno-knjižni odjel u Đakovu, katastarska Općina 308749, B. Đ., broj zk.ul. 228, kat. čest. 121/5., te da se tuženiku naloži da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom (točka I. izreke); tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke); u preostlaom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška je odbijen (točka III. izreke).

 

                            Protiv presude u točkama I. i II. izreke tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev usvoji, a tuženika obveže na naknadu troškova parničnog postupka. Traži trošak sastava žalbe.

 

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.

                                                       

                            Žalba nije osnovana.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, izreka presude ne proturječi razlozima presude, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

                            Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

                            Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

                            Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje ovrhe nedopuštenom jer je ovrha određena temeljem Ugovora o namjenskom kreditu od 30. kolovoza 2007., solemniziranog od strane javnog bilježnika, po kojem je tuženikova tražbina dospjela i jer tuženik, kao ovrhovoditelj, nije ovlašten temeljem ovršne isprave tražiti ovrhu, obzirom da je navedeni Ugovor o kreditu raskinut.

 

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da se kod Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, vodi ovršni postupak poslovni broj: Ovr-4262/2017., po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, protiv ovršenice ovdje tužiteljice, na nekretnini ovršenice u k.o. B. Đ., broj zk.ul. 228, temeljem ovršne isprave - Ugovora o namjenskom kreditu, između ZA BA d.d., kao kreditora, D. V. kao korisnika kredita, F. S. kao sudužnika i M. M. kao založnog dužnika, u kojem predmetu je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-4262/2017., od 20. prosinca 2017., da je protiv tog rješenja ovršenica izjavila žalbu iz žalbenih razloga sadržanih u odredbi članka 50. Ovršnog zakona, da je ovrhovoditelj osporio navode žalbe, pa je tužiteljica, kao ovršenica, zaključkom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, poslovni broj: 49.Ovr-4262/2017., od 24. siječnja 2018. upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-4262/2017-2., od 20. prosinca 2017., nedopuštenom, iz razloga navedenih u žalbi, jer je nastupila zastara ovrhovoditeljeve tražbine i jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave.

 

                            Nadalje je utvrđeno da je kreditor je putem javnog bilježnika, s obzirom na neispunjavanje ugovorom preuzetih obveza, korisniku kredita dostavio obavijest o otkazu kredita, da je javni bilježnik na Ugovoru o kreditu naznačio da je Ugovor postao ovršan dana 6. listopada 2011., te da je trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu tražbine od 30. svibnja 2017., zaključenim između ZA BA d.d., kao ustupitelja, ASP D. S.. R. O., kao primatelja i ustupitelja i ASP D. S..A., kao primatelja, ZA BA d.d.ustupila ASP D. S..R.O. tražbinu prema dužniku, a ASP D. S..R.O. ustupila i prenijela predmetnu tražbinu ASP D. S..A., koja je prihvatila takav ustup i prijenos.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, na navedeno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, pravilno zaključujući da se u ovom slučaju primjenjuje zastarni rok iz članka 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO).

 

                            Navedenom zakonskom odredbom je propisano da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

 

                            U ovom slučaju se radi o potraživanju tuženika koje potječe iz Ugovora o kreditu, koji sukladno potvrdi javnog bilježnika, po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, te ima snagu javnobilježničkog akta, sukladno odredbama članka 54. i članka 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 73/93, 29/94, 16/07, 75/09).

 

                            Prema odredbi članka 23. točka 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 93/14, 73/17) ovršne isprave su ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava, pa potraživanje tuženika proizlazi iz isprave, koja kao ovršna javnobilježnička isprava, ima snagu isprava navedenih u članku 233. ZOO.

 

                            Stoga se glede zastare potraživanja tuženika, koje potječe iz te isprave, primjenjuje 10-godišnji zastarni rok, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

                            Ugovor o kreditu je postao ovršan danom otkaza 6. listopada 2011. i zastara je počela teći 7. listopada 2011., pa u vrijeme pokretanja ovršnog postupka temeljem tog Ugovora kao ovršne isprave, 18. prosinca 2017. nije protekao 10-godišnji rok iz članka 233. ZOO.

 

                            Stoga se neosnovano iznosi u žalbi da potraživanje tuženika zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, odnosno da je o zastarnom roku trebalo odlučiti primjenom odredbe članka 126. stavka 2. ZOO, kao i da tuženik u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu nije imao ovršnu ispravu jer je Ugovor o kreditu s danom slanja otkaza tužiteljici raskinut i kao isprava više ne postoji.

                           

                            Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

                            Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu (točka I. i II. izreke), sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

                            Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa istom nije uspjela, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

 

                            U nepobijanom dijelu (točka III. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

                                                                                                                             

                            Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 10. lipnja 2019.