Broj: Gž Ovr-456/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja V. i o. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica iz Z., protiv ovršenika S. L. iz Z., OIB:..., radi ovrhe na pokretninama ovršenika, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-3691/18-4, od 30. listopada  2018., 14. lipnja 2019., 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-3691/18-4, od 30. listopada  2018.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 14. ožujka 2018.

 

Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se pobijano rješenje ukine. 

 

Žalba nije osnovana.

 

Iz podataka u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj u prijedlogu od 14. ožujka 2018. naveo da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj Ovrv-7877/10, od 22. veljače 2010., a radi naplate tražbine od 2.491,85 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, određena ovrha općenito na imovini ovršenika, međutim, da je prisilna naplata iste tražbine putem agencije na temelju citiranog rješenja o ovrsi ostala bezuspješna, pri čemu je ukazao na priloženu potvrdu agencije, a zbog čega je predložio da se na temelju citiranog rješenja o ovrsi javnog bilježnika odredi ovrha na pokretninama ovršenika.  

 

Sud prvog stupnja primjenom odredbi članka 252. h i članka 5. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ/08) prijedlog ovrhovoditelja ocjenjuje neosnovanim uz obrazloženje da ovrhovoditelj nije dokazao da se ovrha temeljem citiranog rješenja o ovrsi javnog bilježnika nije mogla provesti. Pritom utvrđuje da je ovrhovoditelj prijedlogu za ovrhu priložio potvrdu agencije da na računu ovršenika nema novčanih sredstava, međutim, da nije dostavio dokaze o nemogućnosti provedbe izvansudske ovrhe na plaći/mirovini ovršenika, na što je bio pozvan zaključkom suda od 14. svibnja 2018., a koju pretpostavku je dužan dokazati da bi se mogla odrediti promjena predmeta i sredstva ovrhe sukldno članku 252.h stavku 2. OZ-a, u svezi sa člankom 5. stavkom 3. OZ-a.   

 

U žalbi ovrhovoditelj ističe da je pogrešno sud prvog stupnja primijenio odredbe Ovršnog zakona/08, umjesto Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ/12) obzirom da je prijedlog podnio 14. ožujka 2018. Napominje da je postupio sukladno odredbama Ovršnog zakona (OZ/12), jer da je, prije podnošenja prijedloga sudu prvog stupnja, tražbinu pokušao prisilno naplatiti putem agencije, koja naplata da je ostala bezuspješna, o čemu je dostavio potvrdu agencije, stoga da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 5. stavak 3., u svezi članka 285. stavka 2. OZ/12. Ovrhovoditelj ističe da je postupio sukladno odredbi članka 284. stavak 1. OZ/12, te da je sud prvog stupnja, ako je smatrao da je (ovrhovoditelj) bio dužan postupiti i po odredbi članka 284. stavak 2. OZ/12, bio dužan to i obrazložiti, pri čemu ističe da nije propisana kumulativna primjena odredbi članka 284. stavka 1. i 2 OZ/12, a osim toga, da se odredba članka 284. stavak 2. OZ/12 odnosi samo na slučaj kada se stalno novčano primanje ne isplaćuje na račun (članak 197. OZ/12).    

 

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbi članka 365. stavka 2., u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), uz primjenu članka 19. stavak 1. OZ/08.

 

Protivno žalbenim navodima ovrhovoditelja, nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, u vezi članka 381. ZPP-a, uz primjenu odredbe članka 19. stavak 1. OZ/08, jer pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je obrazloženo sukladno odredbi članka 37. stavak 6. OZ/08, a ne sadrži niti druge nedostatke koji bi ukazivali na ostvarenje navedene procesne povrede.      

 

              Imajući u vidu da ovrhovoditelj raspolaže pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z. poslovni broj Ovrv-7877/10 od 22. veljače 2010., sukladno odredbi članka 369. stavak 1. OZ/12, u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona/08, stoga neosnovano ovrhovoditelj osporava primjenu toga Zakona od strane suda prvog stupnja.

 

              Odredbe članka 252.g OZ/08 reguliraju izvansudsku ovrhu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi (javnog bilježnika), i to na način da je odredbom članka 252.g stavka 1. OZ/08 propisano ovlaštenje ovrhovoditelja da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi (javnog bilježnika) kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika, zatraži izravnu naplatu tražbine na računu ovršenika, dok je daljnjom odredbom članka 252.g stavka 2. OZ/08 propisano ovlaštenje ovrhovoditelja da na temelju takvog rješenja zatraži izravnu naplatu od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnog novčanog primanja.

 

Odredba članka 252.h OZ/08 uređuje sudsku ovrhu, te je odredbom članka 252.h stavka 2. OZ/08 propisano ovlaštenje ovrhovoditelja da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, od nadležnog suda zatraži određivanje ovrhe na predmetu, na kojem se na temelju takvog rješenja ne može zatražiti izvansudska ovrha, a u kojem slučaju će sud postupiti kao da je od njega zatraženo da ovrhu odredi drugim sredstvom i na drugom predmetu ovrhe (članak 5. stavak 3. OZ/08).

 

Budući da je u konkretnom slučaju ovrhovoditelj prijedlogom od 14. ožujka 2018. na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z. poslovni broj Ovrv-7877/10 od 22. veljače 2010., kojim je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, predložio određivanje ovrhe na pokretninama ovršenika, pravilno je odlučujući o osnovanosti takvog prijedloga ovrhovoditelja, sud prvog stupnja ocjenjivao ispunjenost pretpostavki za promjenu predmeta i sredstva ovrhe iz odredbe članka 5. stavka 3. OZ/08, u svezi sa člankom 252.h stavkom 2. OZ/08.

 

Prema odredbi članka 5. stavka 3. OZ/08 ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe (u kojem slučaju će sud donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja).

 

Nemogućnost provedbe ovrhe, određene prijašnjim rješenjem o ovrsi,  pretpostavka je koja mora biti ispunjena da bi sud odredio promjenu predmeta ovrhe, pa je ovrhovoditelj bio dužan dokazati da je izvansudska ovrha  (u smislu odredbi članka 252.g stavka 1. i 2. OZ/08) na temelju citiranog rješenja o ovrsi javnog bilježnika ostala bezuspješna, što u konkretnom slučaju nije učinio, jer nije dokazao nemogućnost izvansudske ovrhe sukladno odredbi članka 252. g stavak 2. OZ/08,  a što je pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

 

U odnosu na daljnje žalbene navode ističe se da je točno da su odredbe članka 252.g stavak 1. i 2. OZ/08 (koje sadržajno gotovo u potpunosti odgovaraju odredbama članka 284. stavak 1. i 2. OZ/12) formulirane na način da je istima propisano ovlaštenje ovrhovoditelja („ovrhovoditelj može…“), a ne dužnost ovrhovoditelja, međutim, to ne dovodi u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, jer takva obveza ovrhovoditelja (da prije pokretanja sudske ovrhe, pokuša provesti izvansudsku ovrhu)   proizlazi iz odredbe članka 5. stavka 3. OZ/08, u svezi sa člankom 252.h stavkom 2. OZ/08, prema kojima je ovrhovoditelj dužan dokazati nemogućnost provedbe izvansudske ovrhe, a što obuhvaća izvansudsku ovrhu u smislu odredbi članka 252.g stavka 1. i 2. OZ/08. Stoga, tumačenje ovrhovoditelja da bi se odredba članka 252.g  stavka 2. OZ/08 (kojoj sadržajno odgovara odredba članka 284. stavka 2. OZ/12) odnosila isključivo na situaciju kada se stalno novčano primanje ne isplaćuje na račun, nije osnovano, jer to ne proizlazi iz sadržaja ove zakonske odredbe.

 

Slijedom navedenog, a budući da ovrhovoditelj nije dokazao ispunjenost pretpostavki iz odredbe članka 5. stavka 3., u vezi članka 252.h stavka 2. OZ/08, pravilno je sud prvog stupnja primijenio citirane zakonske odredbe kada je pobijanim rješenjem odbio prijedlog ovrhovoditelja od 14. ožujka 2018.     

 

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, u vezi članka 19. stavka l. OZ/08.              

 

Rijeka, 14. lipnja 2019.