Broj: Gž Ovr-521/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu,  u ovršnoj stvari ovrhovoditelja E. C. C. d.o.o., Z., OIB: .., zastupano po punomoćnicima iz OD H. & partneri odvjetnicima iz Z., protiv ovršenika 1. M. M. iz Z., OIB:.., 2. F. M. iz T., OIB: ..., radi isplate,  odlučujući po žalbi ovrhovoditelja, izjavljenoj  protiv  rješenja  Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj 1458/13 od 8. svibnja 2019., 14. lipnja 2019.,  

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba ovrhovoditelja, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj 1458/13 od 8. svibnja 2019., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem, obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrj 1458/13 od 12. lipnja 2013.

 

Protiv citiranog rješenja,  ovrhovoditelj izjavljuje žalbu iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona  o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,  123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, u daljnjem tekstu ZPP-a), koji propis se primjenjuje sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona  (“Narodne novine “ broj 112/12, 25/13,  dalje: OZ-a).

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

 

Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje, u granicama žalbenih razloga ovrhovoditelja, prema prosudbi ovog suda, nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, sadržanih u čl. 354. st.2. t.2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. u svezi čl. 381. ZPP-a, a u svezi čl. 21 st.1. OZ-a.

 

U pravu je ovrhovoditelj kada svojim žalbenim navodima pobija pravilnost prvostupanjskog rješenja.

 

Naime, iz stanja u spisu razvidno je za sada da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv 21366/11 od 21. prosinca 2011. naloženo pravnom predniku ovršenice V. M. da isplati ovrhovoditelju iznos od 11.244,82 kn sa pripadajućim kamatama, te troškove ovršnog postupka, da je radi namirenja te tražbine određena ovrha pljenidbom imovine ovršenika, da je tijekom postupka isti preminuo, nakon čega su ovršenici 1.M. M. i 2. F. M. temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj  O 4797/12 od 16. srpnja 2012. utvrđeni zakonskim nasljednicima, da je temeljem svega toga ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu, da je radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 9.954,64 kn  sa pripadajućim kamatama, te troškova ovršnog postupka u iznosu od 937,60 kn, predložena ovrha na novčanim sredstvima na svim računima ovršenika.

 

Nadalje je razvidno i to da je rješenje o ovrsi donijeto 12. lipnja 2013., te postalo pravomoćno dana 29. lipnja 2013., da je agencija dopisom od 26. ožujka 2019. izvjestila sud da je osnova za plaćanje evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje te naplaćena u cijelosti u odnosu na 1. ovršenika, dok da se za 2. ovršenika prestala izvršavati po predmetnom osnovu sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, dalje: ZPONS-a), a drugim dopisom od istog datuma, izvijestila prvostupanjski sud da je osnova u razmjernom dijelu naplaćena za 1. ovršenika, a u odnosu na 2. ovršenika isknjižena iz Očevidnika sukladno čl. 12. st.1. ZPONS-a za razmjerni dio duga.

 

Konačno, iz Zaključka suda prvog stupnja od 3. travnja 2019., kojeg je ovrhovoditelj zaprimio 5. travnja 2019., proizlazi da je u privitku istog, ovrhovoditelju dostavljen predmetni dopis agencije, te ujedno ovrhovoditelj pozvan da sukladno tome podnese prijedlog za nastavak postupka, te da je pobijanim rješenjem od 8. svibnja 2019. obustavljena ovrha u ovoj pravnoj stvari.

 

U kontekstu prednje navedenog, preuranjenim za sada drži ovaj sud, stajalište suda prvog stupnja koji pozivom na čl. 72. OZ-a, smatra da u konkretnoj pravnoj situaciji nije moguće daljnje provođenje ovrhe na računima ovršenika u bankama i drugim financijskim institucijama, te da su time ispunjene pretpostavke za donošenje  pobijane odluke.

 

Naime, vezano za prednje, skreće se pažnja sudu prvog stupnja da je čl. 5. st.3. OZ-a, propisano da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ovrhe ne može provesti, da ovrhovoditelj može radi namirenja svoje tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju da će sud donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju tog rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se  ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojeg je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

 

Odredbom st.4. istog članka, propisano je da ako ovrhovoditelju u roku od dva mjeseca od obavijesti  suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz st.3. tog članka,  da će se ovrha obustaviti.

 

Sagledavajući sve do sada izloženo, evidentno je da u konkretnoj pravnoj situaciji, od dana kada je ovrhovoditelj zaprimio ranije spomenuti Zaključak prvostupanjskog suda od 3. travnja 2019. do donošenja pobijanog rješenja, nije protekao zakonski rok u trajanju od 2 mjeseca iz čl. 5. st. 4. OZ-a,  u kojem ovrhovoditelj ima mogućnost izjasniti se glede daljnjeg tijeka postupka, a obzirom na sadržaj dopisa agencije.

 

Posljedično tome, prema prosudbi ovog suda, sud prvog stupnja nije imao valjano pravno uporište za donošenje pobijane odluke, odnosno u vrijeme donošenja iste, još nisu bile ispunjene pretpostavke za obustavu postupka, primjenom čl. 72. st.1. OZ-a.

 

Slijedom obrazloženog, valjalo je prihvatiti žalbu  ovrhovoditelja, ukinuti pobijano rješenje u cijelosti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje,  primjenom čl. 380. t.3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

U Rijeci 14. lipnja 2019.