1

Poslovni broj Gž R-1222/2020-2

 

 

Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1222/2020-2

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. G., OIB.., iz P., . koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika O. b. dr. I. P. S., OIB ... S., . kojeg zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude .Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr- 165/2018-25 od 8. listopada 2020., 1. veljače 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-165/2018-25 od 8. listopada 2020.u dijelu točke 1/ izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 1.696,03 kn bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku:

-na iznos od 200,86 kn od 16. veljače 2014.,

-na iznos od 42,61 kn od 16. svibnja 2014.,

-na iznos od 147,31 kn od 16. srpnja 2014.,

-na iznos od 24,77 kn od 16. kolovoza 2014.,

-na iznos od 297,35 kn od 16. rujna 2014.,

-na iznos od 281,23 kn od 16. veljače 2015.,

-na iznos od 141,23 kn od 16. svibnja 2015.,

-na iznos od 170,38 kn od 16. svibnja 2015.,

-na iznos od 282,47 kn od 16. srpnja 2015.,

-na iznos od 107,82 kn od 16. rujna 2015., pa sve do isplate, te u dijelu točke 2/izreke za iznos od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu točke 1/ izreke za iznos od 1.765,95 kn bruto (preko iznosa od 1.696,03 kn bruto do iznosa od 3.461,98 kn bruto) sa zateznim kamatama te u dijelu točke 2/ izreke za iznos od 3.937,50 kn (preko iznosa od 2.000,00 kn do iznosa od 5.937,50 kn) sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za daljnji iznos od 1.765,95 kn bruto na ime razlike plaće sa zateznim kamatama te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.937,50 kn sa zateznim kamatama.

 

III Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 318,75 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I/ izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 3.461,98 kn bruto sa zateznim kamatama koje teku na pojedine dijelove tog iznosa, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te je u točki II/ izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.937,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Tuženik je podnio žalbu protiv presude suda prvog stupnja zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.461,98 kn bruto na ime prekovremenog rada u dane kada držani praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka, za razdoblje od siječnja 2014. do studenog 2018.

Radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stoga presudu nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. s t. 2. u svezi čl. 467. st. 1. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajem žalbe ukazuje, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je istu moguće ispitati. Naime, protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo jasne razloge zbog kojih je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje J. Š. J. i E. M. s obzirom da je bitne činjenice utvrdio temeljem rezultata financijskog vještačenja koji je sačinjen na temelju dokumentacije dostavljene po tuženiku u odnosu na obračun plaće i evidenciju prisutnosti na radu tužiteljice. S tim u vezi neosnovane su i žalbene tvrdnje da prvostupanjski sud nije odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem tužiteljice (na okolnost dogovora o korištenju slobodnih dana) budući da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom zaključenja glavne rasprave odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi i time je sadržajno odbio i taj dokazni prijedlog.

U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, da joj je rad bio organiziran na način da je učestalo radila prekovremeno te da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da joj je rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana koji su padali u dane od ponedjeljka do petka evidentirao kao redovan rad odnosno tužiteljici nije plaćao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradi dan "padao" na "standardni" radni dan te da je u vezi s tim prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimao kao prosjek prethodno isplaćene plaće umanjene za neisplaćene navedene dodatke.

Prvostupanjski sud provedenim financijskim vještačenjem od 8. studenog 2019. utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće u relevantnom razdoblju za prekovremeni rad s dodacima (sati iznad fonda sati mjeseca) iznosi 3.461,98 kn, za prekovremeni rad uz uvećanje 50% za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs od ponedjeljka do petka iznosi 3.132,22 kn, a naknada za godišnji odmor iznosi 329,76 kn, dok temeljem rezultata dopunskog financijskog vještačenja od 15. travnja 2020., sačinjenog uz primjenu Zaključka br. 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. i 96/15. - dalje KU/13) od 21. prosinca 2015., utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće u relevantnom razdoblju za prekovremeni rad s dodacima (sati iznad fonda sati mjeseca) iznosi 1.696,03 kn, za prekovremeni rad uz uvećanje 50% za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs od ponedjeljka do petka iznosi 1.495,68 kn, a naknada za godišnji odmor iznosi 200,35 kn, međutim prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev prema osnovnom nalazu i mišljenju financijskog vještaka u visini od ukupno 3.461,98 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) primjenom KU/13 te nastavno primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 28/18.-dalje KU/18), kao i relevantnih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12. - dalje TKU/12) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 128/17., 47/18., 123/19. i 66/20 - dalje TKU/17), relevantnih odredbi Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13.- dalje: ZR/09), Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR/14) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11 ., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO). Pritom je prvostupanjski sud zauzeo shvaćanje da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, odnosno umnožak radnih dana u mjesecu s 8, a stoga i da se u taj fond sati ne ubrajaju dani blagdana, jer to nisu radni dani u smislu odredbe čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11, dalje: ZB), te da stoga prekovremeni rad tužiteljice predstavlja rad ostvaren iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati u koji ne ulaze dani blagdana.

Osporavajući zakonitost presude suda prvog stupnja, tuženik u žalbi u bitnom tvrdi da ne postoji pravna osnova za naknadu prekovremenog rada na dane državnih praznika i blagdana (koji su odrađeni u tjednu od ponedjeljka do petka).

Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Istovjetno je regulirano i odredbom čl. 49. KU/18.

Prema Zaključku broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji je donesen na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. zaključeno je:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

Stoga se Zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Osim toga, treba kazati da je u odnosu na tumačenje odredbe čl. 49. KU/18 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja Zaključkom broj 17. od 21. studenog 2018. utvrdilo da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, dakle kao i prethodno Zaključkom broj 153.

Prema shvaćanju ovoga suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, odnosno odredbu čl. 16. st. 6. KU/18, prema kojim odredbama tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 te KU/18 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva, budući da ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela tih kolektivnih ugovora.

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi:

"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

Slijedom toga, tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148 primjenjuje se od stupanja na snagu KU/13 1. prosinca 2013., a budući da je taj Zaključak izmijenjen i stavljen izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje. O tome je radi jedinstvene primjene prava pravni stav zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske (tako rješenje poslovni broj Rev-873/2021 -2 od 8. rujna 2021., poslovni broj Rev-872/2021 -2 od 31. kolovoza 2021.).

S obzirom da iz dopune nalaza i mišljenja angažiranog financijskog vještaka, a primjenom Zaključka broj 153, ne proizlazi da bi tužiteljica u utuženom razdoblju od 21. prosinca 2015. pa nadalje ostvarila ikakav neplaćeni prekovremeni rad, dok je za prethodno utuženo razdoblje počevši od siječnja 2014. ostvarila po tom osnovu ukupno bruto iznos od 1.696,03 kn, proizlazi da tužiteljici temeljem odredbe čl. 51. st. 1. KU/13 i Zaključka broj 148 od 1. srpnja 2015. pripada razlika plaće s osnove uvećanja za prekovremeni rad i nastavno temeljem odredbe čl. 36. st. 1. KU/13 razlika naknade za korištenje godišnjeg odmora u iznosu od 1.696,03 kn bruto, zbog čega je prvostupanjska presuda potvrđena u tom dijelu, dok je za daljnje razdoblje, imajući u vidu prednje izloženo, pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.765,95 kn bruto valjalo odbiti kao neosnovan i preinačiti presudu suda prvog stupnja u tom dijelu.

Preinačenjem presude suda prvog stupnja stranke su uspjele u postupku u približno jednakim dijelovima pa u primjeni odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a konačno podmiruju svaka svoje troškove u odnosu na troškove zastupanja i plaćanja sudskih pristojbi, osim u pogledu troškova financijskog vještačenja koje tužiteljici treba priznati u cijelosti u iznosu od 2.000,00 kn u primjeni odredbe čl. 155. ZPP-a budući da je taj trošak bio potreban zbog nužnosti provođenja vještačenja radi utvrđivanja visine dodatka na prekovremeni rad i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Stoga je prvostupanjska presuda potvrđena u odluci o parničnom trošku za iznos od 2.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa od 2.000,00 kn, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

Iz tih razloga je primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Tuženik je u žalbenom stadiju uspio 51% pa mu u primjeni odredbe čl. 154. st. 2. i Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada iznos od 318,75 kn, dok je za više zatraženo na ime sastavljanja žalbe zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan. Odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da je platio tu pristojbu.

 

U Rijeci 1. veljače 2022.

 

      Sutkinja

Barbara Bosner