Broj: Gž Ovr-486/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Z. F. iz G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz S., protiv ovršenika 1. D. B. iz G., OIB: ..., 2. K. B. iz G., OIB: ... i 3. S. B. iz G., OIB: ..., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, poslovni broj Ovr-3011/2018-5, od 8. ožujka 2019., 28. lipnja 2019.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, poslovni broj Ovr-3011/2018-5, od 8. ožujka 2019., u dijelu koji se odnosi na 2. ovršenicu K. B., dok se u preostalom dijelu koji se odnosi na 1. ovršenika D. B. i 3. ovršenika S. B. žalba ovrhovoditelja djelomično usvaja, te citirano rješenje ukida i vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja, u točki 1. izreke, obustavljena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika pod poslovnim brojem Ovr-2011/2018., te su točkom 2. izreke ukinute sve provedene ovršne radnje.

Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredbi Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u nastavku teksta OZ/12) i pogrešne primjene odredbe članka 72. stavka 2. OZ/12.

U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je predmetni postupak ovrhe obustavio u odnosu na sve ovršenike, jer je s obzirom na sadržaj dopisa FINE od 25. svibnja 2018., u kojem je FINA obavijestila sud i stranke da 2. ovršenica nema aktivnih bankovnih računa, postupak mogao obustaviti jedino u odnosu na 2. ovršenicu, dok je u odnosu na 1. i 3. ovršenike trebao donijeti rješenje o dovršetku ovrhe.

Predlaže uvažiti podnesenu žalbu i pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Žalba je djelomično osnovana.

Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je postupajući po prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja doneseno rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-2011/2018, od 10. svibnja 2018., i određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika. Utvrđujući da je FINA podneskom od 25. svibnja 2018. izvijestila sud da su u odnosu na 1. i 3. ovršenika postupili po rješenju o ovrsi, poslovni broj Ovr-2011/2018, a da u odnosu na 2. ovršenicu nema aktivnih računa, prvostupanjski sud je zaključio da su u konkretnom slučaju, u odnosu na sve ovršenike, ispunjeni uvjeti za obustavu ovrhe iz članka 72. stavka 2. OZ/12-a, slijedom čega je primjenom navedene zakonske odredbe donio pobijano rješenje.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na povrede iz članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, u nastavku teksta: ZPP), ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava, nezakonito postupio kada je predmetnu ovrhu obustavio u odnosu na sve ovršenike.

Naime, odredbom članka 67. stavka 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, u nastavku teksta: OZ), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom da je predmetni postupak ovrhe započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu od 20. listopada 2011., propisano je da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

Prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je primjenom citirane zakonske odredbe, odnosno sadržajno identične odredbe članka 72. stavka 2. OZ/12, obustavio predmetnu ovrhu u dijelu koji se odnosi na 2. ovršenicu K. B., jer nepostojanje aktivnih bankovnih računa sa kojih bi se ovrha mogla provesti, čini daljnji postupak ovrhe nemogućim, budući da predmet ovrhe (članak 4. OZ) ne postoji.

Međutim, navedeno se ne odnosi i na 1. i 3. ovršenika, što pravilno primjećuje i ovrhovoditelj u svojoj žalbi, jer u odnosu na njih nije utvrđeno da bi provedba ovrhe bila nemoguća ili da se iz drugih razloga ista ne bi mogla provesti.

Štoviše, upravo suprotno od toga, iz sadržaja dopisa FINE od 25. svibnja 2018. proizlazi da je FINA postupila po rješenju o ovrsi, poslovni broj Ovr-2011/2018, u odnosu na 1. i 3. ovršenika, pa u takvoj situaciji ne postoje razlozi da se i u odnosu na njih ovrha obustavi i ukinu sve provedene ovršne radnje.

Zbog navedenog, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja i temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 19. stavkom 1. OZ-a, potvrditi pobijano rješenje u dijelu koji se odnosi na 2. ovršenicu K. B., a u preostalom dijelu, koji se odnosi na 1. i 3. ovršenika, žalbu ovrhovoditelja prihvatiti i pobijano rješenje ukinuti temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a,  u svezi sa člankom 19. stavkom 1. OZ-a, i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Naime, kako iz sadržaja navedenog dopisa FINE, te općenito stanja u spisu, zasad nije  moguće utvrditi je li FINA „postupajući“ po rješenju o ovrsi, poslovni broj Ovr-2011/2018, ovrhu provela na način da se ovrhovoditelj naplatio sa tražbinom u visini koja otpada na 1. i 3. ovršenika ili je pod pojmom „postupajući po rješenju o ovrsi, poslovni broj Ovr-2011/2018“ osnovu za plaćanje samo evidentirala u Očevidnik redoslijeda naplate, to će prvostupanjski sud, u nastavku postupka, nakon što ispita i utvrdi navedene okolnosti, odlučiti o daljnjem tijeku ovrhe u odnosu na 1. i 3. ovršenika.  

Rijeka, 28. lipnja 2019.