Broj: Gž Ovr-936/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u ovršnom postupku ovrhovoditelja D. K. iz Z., (OIB :::), zastupane po Odvjetničkom društvu Š. & P. d.o.o. Z., protiv ovršenika J. Z. iz Z., (OIB …), uz sudjelovanje treće osobe M. M. iz Z., (OIB …), zastupane po punomoćniku H. F., odvjetniku iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. 9 Ovr-6109/17-19 od 5. ožujka 2018., dana 3. srpnja 2019.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. 9 Ovr-6109/17-19 od 5. ožujka 2018.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prigovor M. M. (kao treće osobe) te je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-6109/17 od 11. rujna 2017. i ukinute su provedene ovršne radnje.

Ovrhovoditelj je podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja iz žalbenih razloga čl. 353. st. 1. t. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; ZPP) vezano za čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; OZ) predlažući da se prvostupanjsko rješenje preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

              Žalba je neosnovana.

              Prvostupanjski je sud u obrazloženju rješenja naveo da je u predmetnom ovršnom postupku rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-6109/17 od 11. rujna 2017. određena ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine (predaja u suposjed stana u Z.,) u odnosu na koju određenu ovrhu da je M. M. – kao treća osoba 20. studenoga 2017. podnijela prigovor navodeći da ima pravo koje sprječava ovrhu jer da je vlasnik navedenog stana. U daljnjem obrazloženju rješenja prvostupanjski je sud naveo da je na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-11498/09 od 27. studenoga 2014. utvrđeno da je vlasnik navedenog stana K. K. u ¼ dijela, dok da je u zemljišnoknjižnom izvatku u odnosu na preostalih ¾ dijela stana uknjižen ovršenik te da su navedeni suvlasnici s M. M. (treća osoba) sklopili ugovor o kupoprodaji stana 28. ožujka 2017., ovjeren kod javnog bilježnika Z. J. iz Z. (OV-3543/2017), nakon čega je M. M. uknjižena u zemljišnim knjigama kao vlasnik stana u ¼ dijela. Budući da je na temelju citirane pravomoćne presude ovrhovoditelju prestalo pravo suvlasništva (¼  dijela) stana te budući da je prestankom vlasništva prestalo i pravo na suposjed na koji je ovrhovoditelj imao prema ovršnoj ispravi prvostupanjski je sud primjenom čl. 60. st. 2. OZ-a prihvatio prigovor treće osobe obzirom na opisana utvrđenja vezana za stjecanje prava suvlasništva/vlasništva, a osnovanost kojeg prigovora je dokazana izvatkom iz zemljišnih knjiga, citiranom pravomoćnom presudom i navedenim ugovorom o kupoprodaji stana.

              Ovrhovoditelj je žalbu protiv prvostupanjskog rješenja podnio iz žalbenog razloga čl. 353. st. 1. t. 1. ZPP-a, međutim, ne konkretizirajući bitnu povredu postupka pa odlučujući o takvom žalbenom razlogu primjenom čl. 365. st. 2. (čl. 381.) ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda postupka iz citirane zakonske odredbe.

              Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda ovrhovoditelj je u žalbi naveo da ako treća osoba smatra da je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost, da je u takvoj situaciji trebala podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka prema čl. 421. ZPP-a. Opisani žalbeni razlog je neosnovan jer treća osoba u ovršnom postupku u okviru Ovršnog zakona ima pravo prigovorom štititi svoja prava kada tvrdi da ima takvo pravo koje sprječava ovrhu (čl. 59. st. 1. OZ-a).

              Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda ovrhovoditelj je u žalbi naveo i da zemljišnoknjižni izvadak, koji je dostavljen u spis kao neslužbena kopija, ne predstavlja ispravu temeljem koje je treća osoba dokazala osnovanost prigovora, a osim toga da je protiv rješenja o upisu uknjižbe prava suvlasništva treće osobe podnesen prigovor (Z-10013/18). U daljnjem sadržaju žalbe ovrhovoditelj je naveo da treća osoba nije stekla nikakva prava na temelju citirane pravomoćne presude posl.br. P-11498/09 od 27. studenoga 2014., u kojem postupku nije bila niti stranka, pri tome ukazujući na čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; ZV). Zaključno je u žalbi ovrhovoditelj naveo da nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 60. st. 2. OZ-a.

              Neosnovan je žalbeni razlog ovrhovoditelja koji se odnosi na dostavljenu neslužbenu kopiju zemljišnoknjižnog izvatka, odnosno da takav zemljišnoknjižni izvadak ne predstavlja javnu ispravu, jer u okviru opisanog žalbenog razloga ovrhovoditelj ne osporava istinitost zemljišnoknjižnog izvatka (čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama - „Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17; ZZK).

              Neosnovani su i svi preostali, prethodno opisani, žalbeni razlozi ovrhovoditelja u okviru kojih je osporio pravilnost pravnog zaključka prvostupanjskog suda o dokazanosti prava koje sprječava ovrhu, odnosno prava vlasništva treće osobe. Iz ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ps-237/09 od 23. studenoga 2009. proizlazi da je ovršenik J. Z. obvezana ovrhovoditelju D. K. predati u suposjed navedeni stan, koju pravnu zaštitu je ovrhovoditelj ostvario kao suvlasnik navedenog stana u odnosu na ovršenika koji je također suvlasnik navedenog stana. Iz zemljišnoknjižnih izvadaka prvostupanjski je sud utvrdio da je u zemljišnim knjigama kao suvlasnik navedenog stana u ¾ dijela upisan ovršenik J. Z. te navedena treća osoba u ¼ dijela. U odnosu na suvlasnički dio stana (¼ dijela) prvostupanjski je sud utvrdio da je prethodno uknjižbi treće osobe isti stekla K. K. na temelju citirane pravomoćne presude posl.br. P-11498/09 od 27. studenoga 2014., nakon čega su K. K. (kao suvlasnik ¼ dijela stana) i ovršenik J. Z. (kao suvlasnik ¾ dijela stana) M. M. (treća osoba)  prodali stan, sklapajući ugovor o kupoprodaji 28. ožujka 2017., koji je ovjeren po javnom bilježniku Z. J. iz Z. (OV-3543/17). Takva činjenična i pravna situacija potvrđuje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je treća osoba u okviru navedenih isprava dokazala da ima pravo koje sprječava ovrhu, odnosno pravo vlasništva navedenog stana, zbog čega je osnovan prigovor treće osobe. Osim toga opisana utvrđenja potvrđuju i da niti ovrhovoditelj niti ovršenik više nisu vlasnici odnosno suvlasnici navedenog stana već da je vlasnik stana treća osoba, posljedično čemu je nedopušteno predati stan u suposjed osobi koja nije suvlasnik stana odnosno nalagati predaju u suposjed stana osobi koja također više nije suvlasnik stana.

              Žalbeni razlozi u kojima ovrhovoditelj iznosi svoje pravne zaključke o načinu i mogućnosti stjecanja prava vlasništva i upisu u zemljišne knjige, u konkretnoj (prethodno opisanoj) činjeničnoj i pravnoj situaciji ne mogu biti predmet prosudbe u odlučivanju o prigovoru treće osobe budući da je prvostupanjski sud, kao ovršni sud, povodom prigovora treće osobe trebao utvrditi i ocijeniti osnovanost prigovora na temelju citirane pravomoćne presude, podataka iz zemljišnoknjižnih izvadaka i ovjerenog ugovora o kupoprodaji, odnosno na temelju navedenih isprava kojima treća osoba dokazuju postojanje svojeg prava koje sprječava ovrhu. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 60. st. 2. OZ-a odlučio o prigovoru treće osobe, odnosno prihvatio prigovor, time da opisana činjenična i pravna situacija nije potvrđivala potrebnu primjenu čl. 60. st. 1. OZ-a i to u dijelu kojim je propisano upućivanje treće osobe na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

              Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom čl. 374. (čl. 381.) i čl. 380. t. 2. ZPP-a.

U Rijeci 3. srpnja 2019.